Slabije alternative Maxx “C”-u, ozloglašenom žoharu, već su se dokazale kao iznimno dobre karte. Mulcharmy Purulia i Mulcharmy Fuwalos pokazali su svoju dominantnost usprkos kvalitetnijem dizajnu, a već nam je najavljen i Mulcharmy Nyalus. Kako Mulcharmy karte utječu na igru i zašto zbog njih nastaje iluzija odabira?
Problemi s Mulcharmyima
Više puta sam komentirao kako je najnepošteniji dio Maxx “C”-a upravo to što ga možete odigrati kao igrač koji je igrao prvi. Dakle, postavite se i zatim kaznite protivnika ako i on pokuša igrati. Definicija nepoštenog.
Mulcharmyi su zato daleko bolje dizajnirani. Imaju restrikciju na broj karata s kojima možete započeti potez, rade samo na neke summone i uz to ih možete aktivirati samo ako ne kontrolirate karte, dakle u principu samo ako igrate drugi. Koji onda problemi mogu postojati s Mulcharmyima, osim naravno njihove pristupačnosti?
Dva su problema. Prvi je što prebacuju fokus igre na sebe, a drugi je što tjeraju igrače na neugodne i nesmislene odluke.
Privlačenje pažnje
Određene karte naprosto privlače pažnju više od ostalih. Koliko god su Droll & Lock Bird i Artifact Lancea znali biti neugodni u određenim formatima, nikad nisu izazivali toliko diskusije koliko izazivaju Dimensional Shifter i Maxx “C”. Postoje brojni faktori te razlozi iza Shiftera i “C”-a nisu isti, ali fokusirajmo se upravo na “C”-a.
Master Duel je nas TCG igrače osvijestio određenim trendovima koje OCG igrači prate. Tri kopije “C”-a, tri kopije Ash Blossom i maksimalan broj kopija Called by the Gravea i, ako stane u deck, Crossout Designatora. Iako je svaka od ovih karata funkcionalna za sebe, popularnost im je direktno vezana za žohara.
Zašto je ovo privlačenje pažnje problem? Jer centralizira gameplay i tjera igru da se fokusira na specifične karte i interakcije. Ovo ne mora biti problem u slučaju da su te interakcije zabavne i dozvoljavaju izražaj vještine, ali ovdje to nije slučaj. Rijetki deckovi mogu smanjiti svoj plafon i napraviti nešto pod “C”-om, ali većini strategija opcije su povući odgovor na njega ili izgubiti. Nekad i oboje istovremeno.
Ali Mulcharmyi su manje naporni, zar ne? Ipak, većina igrača ih igra samo u side decku, a deckovi nisu svi prepuni Thrustova i Crossouta.
I da i ne. Mulcharmyi imaju sličan profil performansi kao board breakeri. Nerijetko su očajni, ne rade ništa kad igrate prvi, ali su u drugim situacijama i previše dobri. Uz to, Mulcharmyi komplementiraju ostale karte koje igrač želi vidjeti kad ide drugi. Ovo se nadovezuje na idući problem s Mulcharmyima.
Iluzija odabira
Svaka karta koju igrač odabere igrati u svom decku je odluka. Nije svaka odluka ujedno i stvaran odabir između dvije solucije s različitim prednostima i manama. Primjerice, nekad igrači naprosto bez razmišljanja odluče igrati određene karte jer su dobre ili jer su neophodne, odnosno nema drugog odabira.
Isto tako, odluka nije smislen odabir ako ne znamo posljedice iza svih mogućnosti.
Uzmimo stvaran primjer. Nadolazeći Mulcharmy Nyalus bez milosti kažnjava strategije koje se baziraju na groblju i banishmentu. Nadolazeći Maliss arhetip bazira se na prizivanju čudovišta iz banishmenta. Znači li to da biste trebali odabrati igrati Nyalusa u mainu, u sideu ili niti jedno? Što god odlučili, niti jedno neće biti precizan odabir prvih nekoliko evenata tog formata. Prvi razlog tome je što će zastupljenost Maliss strategije biti nepoznata. Ako dobro pogodite, nagrađeni ste, ali kažnjeni ako promašite. Lutrija.
Ako u ovaj argument dodamo pitanje kakve combo linije Maliss može optimizirati pod Nyalusom, težina odabira pada na Maliss igrača. Nažalost, Maliss igrač ima još dvije ogromne varijable koje teško može predvidjeti. Puruliu i Fuwalosa.
Gatanje koji deck je najbolji za određeni event uvijek se temelji na analizi svih kvalitetnih karata i strategija u tom formatu. Iako uvijek postoji faktor sreće, najbolji igrači svoju stratešku nadmoć nerijetko demonstriraju informiranijim donošenjem odluka. Kakve to veze ima s Mulcharmyima? Ako postoji samo jedan, znate koji deckovi od njega neproporcionalno jako pate te možete nagađati kad je bolja ili gora odluka igrati te deckove. Zato što ih je troje i različiti su, pretpostavljanje koje Charmye će Vaši protivnici preferirati (ako ijednog) mizarno je iskustvo.
Na sreću, ovo nije prvi put da se susrećemo s donošenjem odluka usprkos brojnim nepoznanicama.
Vještina nagađanja
Ako želite dobar primjer formata u kojem je nebrojno 50/50 odluka, ne morate tražiti dalje od Edisona.
Koje meta deckove ćete susresti s druge strane stola diktira koje trap karte želite igrati u main decku. Također određuje i Vaš side deck. U scenariju gdje protivnik kontrolira jednu face-down kartu, morate nagađati što je. Stardust Dragon igra oko Mirror Forcea, a Thought Ruler Archfiend igra oko Dimensional Prisona. Ta setana karta isto tako može biti i Bottomless Trap Hole pa nećete niti doći do svog Synchro čudovišta. A možda je blef.
Iako Edison format ima bezbroj takvih nagađanja, nebrojni ljudi svejedno obožavaju igrati taj format. Ne samo to, već su najistaknutiji igrači ovog formata i drastično bolji u svojim nagađanjima. Dakle nešto što na prvu izgleda kao puka sreća zasigurno ipak ima i faktor vještine. Čitanje protivnika i prepoznavanje uzoraka deckbuildinga koji su u trendu u njegovoj strategiji toliko su veliki faktori ovog formata da su u vrijeme pisanja ovog članka Legacy of Yata-Garasu i Jar of Greed postale popularne karte upravo kako bi igrač zamaskirao koliko i kakve trap karte igra i kontrolira, uz dodatnu prednost izvlačenja pozitivnih interakcija protiv karata kao Mystical Space Typhoon i Heavy Storm.
Kako su znanja iz ovog fosila od formata aplikabilna na modernu igru? Vrlo jednostavno, primjenom istih principa. Koji Mulcharmyi su optimalni u kojem formatu, decku i trenutku će se kristalizirati s vremenom. Samim time će isplivati i kojim deckovima je to okruženje plodnije za uspjeh, a koji su ipak gore pozicionirani. Svejedno će biti trenutaka kad protivnik igra krivu listu i zato Vas pobjedi, ali to je već dva desetljeća dio igre. Vještiji igrači uvijek će biti bolji u informiranom nagađanju, samo je pitanje koliki je prostor za preciznost.
Osvrt
Osobno mi se Mulcharmyi ne sviđaju. Iako njihov dizajn popravlja prokletog žohara, ne mislim da su dobra solucija, samo da su manje zlo.
Prvi problem je što ih ima mali milijun. Tri različita Charmya koja imaju drastično različite interakcije s deckovima naprosto je naporno za uzeti u obzir u svakom trenutku deckbuildinga i igre, ali smatram da je to sekundarno.
Najveći mana Mulcharmya je po mom mišljenju način na koji rade u best of 3 formatu. Mulcharmyi kao side karte nastoje dati određenu prednost igraču koji igra drugi. Jednostavno. Problem nastaje game 1. Ako igrate prvi i mainate Charmye, svaka čast, imate mrtvih karata u decku. Ako igrate drugi i ne mainate Charmye, svaka čast, odrekli ste se te prednosti kad igrate drugi.
Komentari