Najnoviji Edison Championship imao je odličan odaziv s preko 50 igrača. Ovo je pokazatelj da interes za formatom nimalo nije opao. Uz to, prošla dva Edison eventa koja sam posjetio nisam slavno završio, bubbleajući oba. Znači li to i da se format razvio bez da sam ga uspio pratiti? Vidjet ćemo u nastavku.
Pripreme za event
Kampanjsko učenje srednje mi je ime te je takvo bilo i pripremanje za event. Jedan dan prije eventa, 30-ak matcheva. S finalnom listom decka, rezultat je bio oko 15-1. Dražesno. Prijave za event počinjale su u 13, a ja sam par minuta prije 6 ujutro složio Hybrid Vayu-Wing. Prvi test hand, savršen. Drugi? Još bolji. Treći? Nepobjediv. Četvrti? Protivnik može sam složiti svoj hand s kartama iz side decka, ne može pobjediti.
I onda se pjesma promijenila. 14 horidnih ruku za redom. Očaj.
6 sati i 30 minuta ujutro, pure Blackwing je u deck boxu. Manjak testanja me natjerao da pitam Kršilovića igram li jednu ili dvije kopije Blackwing – Vayu the Emblem of Honora. Odgovorio je dvije, a ja sam sklopio oči na par sati.
Dolazak na event i pristup formatu
Taxi, litra energy drinka i nabavljanje treće kopije Icarus Attacka. Nakon toga je samo ostalo prijaviti se te pričekati prvu rundu. Nisam pretjerano sumnjao u izbor decka. Iako sam se za prijašnje evente bolje pripremio, zadnja dva puta me odabir decka izdao. Smatram da je Vayu Turbo fantastična strategija, ali se na nju lakše pripremiti side deckom. Zato sam htio igrati Blackwing (prvo Hybrid, zatim Pure), kako bih izbjegao tuđe techove.
Matchevi, swiss
Prvi match, protiv Synchro Cat decka. Iako je deck simpatičan, Blackwing ima sličnu eksplozivnost bez potrebe za igranjem brickova. Iako me par loših interakcija koštalo jednog gamea, pojedinačna kvaliteta karata mi je bila previsoka. Uz to, treći game sam imao nezaboravan opening: Black Whirlwind, normal summon Blackwing – Sirocco the Dawn, a Whirlwind doda Blackwing – Bora the Speara. Special summon Bora. Special summon Bora. Special summon Bora. Special summon Gale the Whirlwind. Sirocco pumpa Boru na 8600 napada. Ajoj.
Drugi match. Amaryllis. Nerijetko sam komentirao kako smatram da je to jedan iznimno loš deck. Možda sam zato i dobio što je slijedilo. Game tri sam gledao u Tytannial, Princess of Camellias, Miracle Fertilizer i Royal Decree. Usprkos trudu i Black Rose Dragonu, ova partija nikako nije bila moja. Ipak, X – 1 rezultat je garantiran top, zašto se brinuti?
Treća i četvrta runda
Žabe. Trap Dustshoot i Spiritual Water Art – Aoi. Thestalos the Firestorm Monarch izbija Khaluta. Reći da je match bio stresan bilo bi podcjenjivanje stoljeća, ali veća otpornost mog decka dovela me do pobjede.
Nakon toga mirror match. Nastojao sam igrati kvalitetno, ali Blackwing mirror matchevi imaju jedan od nižih plafona vještine u formatu. Pobijedio sam, ali ne mogu reći da je bilo vlastitom vrlinom.
Peta i šesta runda
Dvostruki Lightsworn. Prvo Dark varijanta, a zatim s Archlord Kristyom. Glavna prepreka je bila Consecrated Light. Bitno je bilo i prepoznati kako sam ja u tom matchupu agresor te kako svaki potez moja šansa za pobjedom drastično pada. Strašno agresivan pristup igri gdje sam setanog Ryko, Lightsworn Huntera vratio u ruku Brionac, Dragon of the Ice Barrierom i Solemn Judgmentao normal summon Lumine pretvorio je moj card advantage u čisti napad na životne bodove. Iako se Edison generalno smatra formatom u kojem je prednost u resursima bitan, korisno je prepoznati i kad radite Sizifov posao te samo morate stisnuti gas.
Želim napomenuti kako je Archlord Krisya lista bila daleko interesantnija od moje, a i ljepša. Jedan od aspekata retro formata koji su mi sve simpatičniji s vremenom je gledati koliko su truda (a i novaca) razne osobe uložile kako bi realizirali najprezentabilnije verzije najdražih strategija.
No, vratimo se na turnir. završetkom ovih matcheva prva pobjeda je tu, top cut je garantiran. Ipak, postoji neki poseban osjećaj prije top cuta, kao da su svi matchevi do njega bili samo virtualni i da pravi turnir tek započinje.
Matchevi, top cut
Top cut je započeo napeto. Protivnik u top 8 mi je bio Modesto. Iako već godinama nemam tremu neovisno tko mi je protivnik, lagao bih kad bih rekao da mi je svejedno igrati protiv Modesta. Još prije skoro pa deset godina, bio je među najnepobjedivijim igračima Hrvatske i okolice. Uz to, čekao nas je mirror match za koji niti mogu biti pretjerano spreman, niti imam neki divlji tech koji bi mi pretjerano pomogao. Iznenadio me My Body as a Shieldom. Iznimno napet match, ali više sam puta vidio Dark Armed Dragona. Sreća je bila na mojoj strani.
Branimir me dočekao u polufinalu. Neizmjerno uvježban sa svojim deckom, ali teško me može čekati teži protivnik od Modesta. Njegov Hero Beat prošao je brojne verzije, a najnovija je koristila draw trap tehnologiju. Legacy of Yata-Garasu mu dozvoljava pozitivne interakcije u SPoT removal i predstavljanje više backrowa, bez da toliko riskira u Heavy Storm i Icarus Attack. Ipak, moja izabrana strategija ih koristi bolje. Dodatak opcije da Icarus Attackom targetam svoj Legacy i zatim ga chainam nekoliko puta je bio relevantan. Odnio sam i ovaj match, ali podjednako srećom i pameti.
Finale
Luka je došao iz druge države na ozbiljnu igru Edisona. Ne znam za njegove prethodne protivnike, ali znam da sam bio odlučan ne razočarati ga. Prvi game izazivao je nervozu. Iako nije imao pristup Fishborg Blasteru, njegovi stun trapovi uništili su mi ruku. Raiza me dalje usporio, a također je znao i da imam pristup dva trapa: Trap Dustshoot i Dimensional Prison. Kockao sam se, jer je svaka odluka bila kockanje, setavši Prison. Uspješno je skupio Unifroga i oslobodio me da setam Royal Oppression koji mi je zatim winao game.
Drugi game je setao žabu i passao. Otvorio sam dva Black Whirlwinda i Boru. I Pulling the Rug, naravno. Nepošteno. Whirlwindi su dodali Khaluta i Blizzarda. Pulling the Rug je oslobodio stol, a topdeck mi je bio Sirocco, koji je omogućio da u ruku dodam još dvije kopije Bore te napadnem za game. Malo je reći da me deck nagradio.
Završne misli
Zahvalan sam na prilici da igram i osvojim ovaj event. Ipak, smatram da sam bio manje spreman nego za prethodna dva koja sam osvojio. Naravno, sve prethodne pripreme su pomogle i za ovaj event, ali evente koje sam bio neuspješan sam duže pripremao deck. Neupitno me do pobjede nije dovela samo puka sreća, već i niz dobrih odluka. Teško mi je procijeniti jesu li sve te odluke bile zbroj svih učenja na prethodnim propustima ili je naprosto bilo dovoljno ovaj put uzeti deck koji je bolje pozicioniran u lokalnom metagameu. Kad smo kod decka, finalnu listu s dodatnim komentarima možete pronaći ovdje.
Edison kao event me privlači sve manje. Velik broj nepoštenih limitanih karata. Scenariji u kojima je svaka odluka kockanje. Nemogućnost pasivne igre jer su deckovi previše eksplozivni. Shvaćam da ne gledaju svi na ova svojstva formata kao na nešto loše, ali osobno mislim da je Edison, u ovom razvijenijem obliku, daleko manje zabavan format nego onaj neistraženi koji sam zagovarao 2022. godine.
Event, izoliran od formata, je bio odličan. Preko 50 igrača različitih razina vještine, ugodna atmosfera i dobar prizing pojačan brojem igrača. Zaista dan koji se pamti. Jedina “sebična” želja mi je vidjeti još ovakvih dana, ali u nekom formatu koji mi je osobno zanimljiviji. Primjerice, TOSS ili Tengu.
A što se tiče mojeg daljnjeg igranja Edisona? Ne znam. Možda se napokon okušam u igranju žaba, možda je vrijeme da napokon igram te omražene Gladiator Beastove, a možda me i u ovom formatu čeka stanka.
Zahvaljujem Vam na čitanju!
Komentari