ŽMINJSKE KRONIKE
Srijeda je, što znači da je vrijeme za prvi otkucaj u ogromnom mehanizmu odbrojavanja TOP8 Cro igrača. Moram priznati da je rangiranje zbilja težak posao, i bilo mi je potrebno mnogo vremena da smjestim naše Pro-ove. Ali eto, uspio sam, i sada je na vama da otkrijete tko spada u našu elitu.
Za Titana Nr. 8, uputio sam se autobusom do sada već legendarnog Istarskog gradića, Žminja. Stižem u Žminj ravno u 12:00. U sjeni 40 Celzijusovih, pakleni dan. Kuham se u vlastitoj koži, ali ostajem ustrajan u svojoj misiji.Pošto sam njegovu lokaciju znao tek otprilike, odlučio sam potražiti pomoć od lokalnog stanovništva…
Ja: Oprostite, znate li možda gdje mogu pronaći obitelj Božac?
Baba: Nu, z kud si ti otroku? Ma ki vrah delaš na temu suncu, ča ti ni jeno malo teplo?
Ja: ( klimam glavom i osmjehujem se, ne razumjevši ni jednu vražju riječ koju mi baba govori )
Baba: Žač mi ne guoriš? Ča ti je mčka ‘iezik poila?
Ja: Da, da,hvala vam puno, doviđenja!
Kvragu, u svojim sam proračunima sasvim zaboravio da ovdje govore onom prokletom poganskom Žminjštinom, koja je nerazumljiva večini običnih smrtnika. Ali eto, sreća mi se osmjehuje, prolaze dvije mlade cure ( cca. 20 godina ) i naravno, ja ulijećem : Hrvatski? English? Italiano? Deutsch? Cure mrtvo hladno: Slovenščina Nevjerojatno, zar je moguće da u cijelom ovom mjestu nema osobe sa kojom ću se moći sporazumijeti? Ipak, ne odustajem i idem dalje glavnom ulicom ( bijelim,neasfaltiranim putem ).
Da skratim dugu priču punu boli i agonije; 4 Čeha, 10 starosjedilačkih baba koje su me obasule Žminjštinom i 3 Grka (WTF?). Očajan, pomalo gubeći nadu, odlučio sam na random ljudima ulaziti u kuće. Pošto sam topdecker, i lucksacker, nakon jednog Pit Bulla, dva rotvajlera i infinite mješanaca hibrida pudlica i štakora, sreća mi se ipak osmjehuje: nalazim rezidenciju obitelji Božac.
MARKOOOOO! Vrištim iznervirano i revoltirano odmah iz vrta. U svom svojem sjaju i slavi, vrata mi otvara nitko drugi doli Titan nr. 8, aktualni državni prvak, Marko Božac. Čim sam ugledao to sretno lice, zabio sam mu šamarčinu tako da je jedva ostao na nogama. Čisto da zna koliko sam propatio u ovoj prokletoj vukojebini. Odmah sam ga upozorio; Čujem li još jedan ( insert random žminjština )spaliti ću ovo mjesto do temelja.
Izgleda da Marko suosjeća samnom i smiruje me pozivom na ručak sa njegovom obitelji. Udaljeni jednu divnu puricu i kilogramima krumpira, ja i Marko sjedamo u njegovu sobu da ga izvjestim o ovom posjetu.
Ja: Kao što već znaš ( pošto mi je na neki način Marko i šef na YGH! Planetu ) , slažem popis najboljih, i eto, ti si zaslužio osmo mjesto.
( Zbilja sretno i iznenađeno, te malo priglupo i naivno,Marko me upitao )
Marko: Zbilja?!
Ja: Ne, došao sam ovdje i skoro poginuo da bih te sada zajebavao…
Koliko dugo igraš? Zašto igraš? Što ti je najdraže u ovoj igri?
Igram već dobre… 4 – 5 godine, ako sam dobro izbrojio. Počeo sam još kao klinac u školskoj klupi osnovne škole. Početak je bio čista zbunjola. Kao i svaki klinac, nisam znao engleski najbolje, pravila su mi bila daleko, a čudovišta sam razlikovao po napadu i obrani, te po crtiću koji se je vrtio svakim danom na tv-u. S vremenom sam postao „nepobjediv“ u svojem mjestu, pa je mladi klinac otišao na prvi officialni turnir u Rovinj, da bude još bolje, bile su to kvalifikacije za državno 2005. Propao sam totalno, lol, zadnji, niti jedna pobjeda. Početkom 2005. godine otkrio sam čari bivšeg LMInfo foruma i priključio se. S vremenom, proučavanjem i pronalaženjem postajem sve bolji što se s vremenom počelo odražavat na turnirima u Rovinju.
Koliko god djetinjasto to zvučalo, ali ova igra me nekako ispunjava, podvukla mi se je pod kožu – nemogu je se riješiti. Mnoge uspomene, iskustvo i drugo veže me uz nju. Mislim da bih mogao reći da je ona dio mojeg djetinjstva i odrastanja.
Ono što mi je najdraže kod ove igre je njezina površinska jednostavnost i brzina. S vremenom uviđamo kolika je ova igra složena. Prije je bilo sve jednostavno, turniri u Rovinji bili su nekakv vrh, a danas pratimo neka američka natjecanja, te sanjamo o nagradama koje su nam nedostižne. Takvi elementi mi se trenutačno ne privače, da ne spominjen vječnu utrku u prikupljanju karata koje, ruku na srce, nisu jeftine.
Kako se spremaš za turnire?
Eh…. zanimljivog li pitanja. Ako se radi o normalnim turnirima onda uglavnom večer prije složim torbu i deck ako ga nemam složenog (a to je najčešće nakon promjena ban lista pa uvijak za prvi turnir po novoj listi složim neki toolbox) ili pak side deck. Turniri su uglavnom ujutro, te moram poprilično rano krenuti od kuće da bih stigao; bilo je par puta da sam zaspao te su me zvali da gdje sam. Eh, to je zato jer dosta često kasnim na turnire, a moja sporost igranja u Rovinju je legendarna.
A što se tiče većih turnira, eh, nemojte se ugledat na mene. Koliko god turnir bio udaljen, ja uvijek deck slažem večer prije tog eventa. Ako nešto znam onda je to kada je zadnji tren za napraviti nešto. Taj način je zapravo zabavan, ali i nesiguran poprilično. Zabavan zbog toga što se susrećeš s novim deckom po prvi puta i to baš na nekom većem turniru, a nesigurno je zato što nisi s time igrao prije i neznaš kako funkcionira sve, te si prepušten sam sebi da u što kraćem roku savladaš deck.
Imaš li savjet koji htio podijeliti sa ostalim igračima?
Savjet? Hmmm, neznam… uglavnom nemojte se ugledat u mene XD Kašnjenje na turnire i čekanje zadnji čas za složit deck nije baš za svaku pohvalu 😉 Ugl, nemojte se bahatiti kao većina današnjih novih igrača, biti glasan ne znači biti dobar.
Što po tebi odvaja vrh od onih koji to nisu?
Ono što kod nas uvelike dijeli jest iskustvo, zasigurno najvažniji element kad je nešto takvo u pitanju. Zatim polako slijedi skill i deck building skill, ali sve se to može steći iskustvom. No to nije sve. Eto, prije nekog vremena razgovarao sam s jednim MTG proom, prijateljem koji je iz istih krugova Istre. Citirat ću ga jednim djelom: „Train hard – go pro or play against the kids – be the pro“. Koliko ova rečenica nekima zvučala bez cilja, ova rečenica uvelike opisuje ono što se dešava, na svim scenema, te tako i našoj. Uz to, mislim da bi i ta rečenica mogla biti jedna od „granica“ koja bi razdajala (ili spajala) vrh i od onih koji nisu. Nadam se da mi magicovci neće zamjeriti na ovom, respect i vama 😉
Koga smatraš najboljim hrvatskim igračem i zašto?
Teško pitanje. Znam da sam kao „klinac“ imao nekoliko igrača kojima sam se, takoreć, divio jer su mi bili „nedostižni“. Danas, to nije potpuno tako. Danas te ljude i poznajem osobno, te se vrlo često čujemo. Nebih volio uvrijediti nikog odgovorom na ovo pitanje, a i osobno bih se jako teško odlučio za samo jednog. Mislim da ima nekoliko ljudi koji bi našli mjesto na mojoj top ljestvici, ne samo po igri, skillu, ili pak osvojenim titulama; već i po tome što su ljudine. Nemojte me rivo shvatiti, i danas ima ljudi koje jako poštujem, te im se divim, ali ne zato jer su mi dali neki fix na deck ili dobacili nešto, već zbog toga što su. Ako ćemo baš konkretizirati, danas je malo „mjerila“ po kojima bismo mogli odrediti najboljega, ali koliko vidim po zadnjim informacijama, national champion je još uvijek… Marko Božac 8)
Vidiš li se i u budućnosti kao igrač YGO! TCGa?
Naravno, kao što sam i rekao, ovaj tcg mi se toliko uvukao pod kožu, u život da bi bilo nemoguće sada tek tako, odjednom, prekinuti s svime time. No kao što sam rekao, stalna utrka za nabavljanjem nekih skupih karata me odbija, ali mislim da to nebi trebao biti problem za nekoga kome se je to uvuklo pod kožu 😉
Koji ti je najdraži postignuti uspjeh?
Najdraži postignut uspjeh? Neznam bi li to za neke bio uspijeh, ali za mene je dakako. Bio je to 11. mijesec 2004. godine čini mi se. Dan kad sam po prvi puta otisao na turnir u Rovinj. Iako sam završio zadnji, bio je to simboličan početak moje ygo karijere koja je počela od nule. Naravno, nakon toga se polako redaju uspijesi od manje značajnih prema više značajnim. Naravno, onaj trenutak kojeg ću uvijek pamtiti jest prošla godina, godina kada su se neke moje dječačke želje ostvarile, osvajanje titule prvaka države. 🙂
Uspjeh smatram kada ostvarim neka svoja očekivanja ili pak želje do kojih mi je stalo.
Najdraži deck? Zašto?
Onaj deck kojeg imam u albumu, zauvijek, jest zasigurno Demise otk, uglavnom zbog postignutih rezultata i sentimentalne vrijednosti; iako mi je na europskom došao glave. No tu ima deckova poput Baboon Burna (i bez baboona) jer mi je taj deck bio zaista zabavan za igrati, objedinjavanje dviju strategija s kojima nije lako igrat definitivno mi se dojmilo. Ima mnogo deckova koje nisam isprobao u prošli formatima, uglavnom jer nisam imao vremena ili karata za njih. Šteta.
Spremaš li se za nadolazeće državno? Očekuješ li žestoku konkurenciju?
Nebi bilo uredu da aktualni državni prvak dođe nespreman na obranu svoje titule. Iako sudeći po meni, spremit ću se večer prije po običaju 😉
Očekujem jako napeto državno, te se nadam kako se neki neće doći „igrat“. Naravno da očekujem konkurenciju. Bring it on, I’m waiting for you!
Misao za kraj…
Eto, ustrajte na onome što volite, možda se isplati s vremenom. Učite iz iskustva, nemojte se bahatiti. Pratite yugioh-planet.net da biste bili u toku 😉
Kako bi moj prijatelj DH rekao: „Train hard, go Pro“.
Izravno iz njegovih ustiju…
Marko: Robine, hoćeš li ostati na večeri?
Ja: Zbilja rado, ali žurim, moram…. (hmmmm) učiti Kemiju, sutra pišem ispit… ( očita laž, ali nisam imao ni najmanju namjeru ili želju ostati u Žminju dulje nego što moram )
Marko: Šteta, ćeš ben neki drugi put…
Ja: Da, ću ben ( Ne, neću nikada )
Pozdravljam se sa Markom, i polako krećem putem svog divnog rodnog grada koji je ujedno i predziđe štokavštine u ovoj narječjima preplavljenoj Istri.
PRO PROFILE: CRO TITAN TOP8 / Nr.
Marko Božac
– 3. mjesto – Summer Cup 2006.
– National Champion 2007.
– 4. mjesto – Pharaoh Tour 2008.
– Administrator/ Moderator YGH! Planet
Priliku da obrani titulu Marko će dobiti uskoro, a vi šansu da ga skinete s trona.
Pozdrav do sljedeće srijede i sedmog mjesta na državnoj razini,
Dx
TOP 8 CRO TITANS dio je kolumne. Pročitaj: Uvod, 8th place, 7th place, 6th place, 5th place, 4th place, 3rd place, 2nd place, Saga I, Saga II
Komentari