Vremensko prostorni okvir:
Prijeti mi se otkazom. Pozvan sam u Žminj na ozbiljan razgovor kod poslodavca. Moguće moji zadnji dani Writera.
…
Praskozorje je, 6 i 15 h, noć je iza mene. Marko Božac se na moj poziv diže od TV-a na kojemu se prikazivao late night maraton „Gotovčevih“, i dolazi do mojeg radnog stola.
Uvjet nastavka moje karijere bio je da na licu mjesta napišem preostala dva Titana.
Od ponoći pisan DP, svjež i još nesasušene tinte na stranicama, čeka na njegovu procjenu i cenzuru. ( Za one koji ne znaju, Marko mi je naime cenzurirao i sakatio zadnja 2 DP-a, uz patetičnu izliku da su moja publika večinom maloljetnici i da općenje sa životinjama, sodomizam i nekrofilija nisu baš najzahvalnija tema za razrađivanje u dječjoj kolumni… Pih… Mislim stvarno… )
Nezahvalno ga grabi svojim kratkim debelim prstima, i počinje čitati naglas, uz napomenu: Dramax, bolje ti je da ovo djelo bude clean-teen, pa zar ne možeš bar jednom sastaviti normalan rad u eseističkoj formi bez pretjeranih vulgarizama i svakojakih aluzija?… Ajde, da vidimo na što ovo liči… Khm khm…
„ Dragi čitatelji, iako znam da i ovoga puta očekujete masu lošeg humora, gramatički ne ispravnih konstrukcija rečenica te nadasve neumjesnih primjedbi, ovaj i sljedeći put, nažalost, ostati ćete razočarani u tom pogledu.
Moja je čvrsta odluka da dva najbolja igrača na našim prostorima opišem ozbiljno, uz svo dužno poštovanje, kako im to i priliči. Biti će vremena i prilika za duhovitost. “
Marko Božac: Napokon! Napokon!! Napokon su moje riječi doprijele do tvojeg sićušnog mozga! O hvaljen bio naš dragi Gospodin Bog koji mi je dao snage i strpljenja! Znao sam da ću dočekati dan kada ću od tebe napraviti pravog Writera! Možda još i ima mjesta za tebe u Staffu.
( Nastavlja čitati tekst ad alta voce – naglas )
„ A sada, vratimo se dvije godine unazad, na tadašnje državno prvenstvo, koje je osvojio nevjerojatni matematičar i ambiciozni intelektualac ( a svi znamo da je po anketama za 80% ženske populacije najsexy organ upravo mozak ), Marko Božac.“
Marko Božac: Dramax ja svojim očima ne mogu vjerovati! Napokon vjerodostojno izlaganje činjenica i pristojan report! Nastaviš li ovako još ćeš i povišicu dobiti! Dobro je, vidim naučio si lekciju, ostatak ostavljam u tvojim sposobnim rukama, odlučio sam ti vjerovati. Idem do kluba matematičara, kojeg sam naravno, predsjednik, održati skupštinu… Sponzori su nam pokušali uvaliti kalkulatore koji nemaju opciju za izračunavanje kosinusa, SKANDALOZNO!
I uz tresak vrata moj božanstveni šef izlazi iz prostorije. Dao sam riječ, a kad dam riječ, planiram ju održati barem 90%. Naići ćete na nekoliko mojih komentara koji odudaraju clean – teen metodologiji rada, ali ne mogu si pomoći, jače je od mene, a Marko će mi za takvu sitnicu uvjeren sam, progledati kroz prste.
Nastavak DECK PREDATOR : CRO-TITANA broj 2, pred vama je..
Te sudbonosne godine kada sam ga prvi put upoznao lice u lice, moja malenkost je, poput Bošca, igrala Demise OTK, a imao sam 3:0, kada je četvrtu partiju preko puta mene sjelo tada samo još jedo nepoznato ime sa liste za paringe.
Karlo Mrvić.
Ipak, ime mi je odnekud bilo poznato, ali nisam ga nigdje mogao smjestiti. 5 minuta kasnije i dva OTK-a kasnije, sa zadovoljstvom sam na papirić upisivao 2:0 za sebe, misleći da sam dobio još samo jednog u nizu prosjećnih zagrebačkih igrača.
Jesam li mogao biti više u krivu?
Vjerojatno nisam.
Kao što sam kasnije otkrio i iskusio, tada sam, iz čiste sreće i zbog broken decka, pobjedio čovjeka sa najviše teoretsko-praktičnog znanja o YGH-u u Hrvatskoj. Njegovo poznavanje rulinga, karata i mehanike funkcioniranja igre gotovo je besprijekorno. To je čovjek koji se gotovo na dnevnoj bazi konzultira i sa stručnim forumima i sa stranim Judge-ovima,ne bi li došao do spoznaja koje su mu potrebne svezi nekog effect-a ili karte.
Karlov stil igre, spoj koncentracije, skilla i višegodišnjeg iskustva, popraćen poznavanjem pravila, gotovo mu je uvijek donosio vrhunske rezultate.
A neću ni načinjati temu Karlovog osobnog doprinosa Yu-Gi-oh! zajednici putem foruma ili MSN-a, gdje je neumorno odgovarao na sva pitanja, bila ona „ Da li to ide u taj deck? “ ili „ Da li to ide u tu rupu? “
Uvijek je imao odgovor koji je spašavao naše deckove, ljubavne i poslovne živote.
Ljubazan, pristupačan, uvijek spreman pomoći. Meni osobno jedna od najdražih osoba koje sam upoznao preko ove igre.. Ostanimo još malo u toj 2007. Godini… Pokušati ću vam dočarati ovog Titana putem privatnog iskustva.
Naime, 2007. odlučio sam pratiti brata u Split gdje je imao natjecanje u Judu. Najavio sam se Karlu preko foruma, i dogovorili smo se da ćemo se naći i odigrati koju.
Po mom dolasku u Split, Karlo me dočekuje u blizini dvorane, i poziva na kavu. Ulazim u njegov auto, još i dan danas u ušima mi odjekuju riječi Him-ove pjesme ; Vampire Heart, koja se vrtila dok smo se spuštali kroz Split sve do plaže, gdje me Karlo počastio pićem u Beach baru, Obojena svjestlost.
Ulazimo razglabajući neki casual talk, kafić je bio namješten crnim foteljama i divanima, koji su tvorili slovo U i tako formirali intimnija okruženja. U jednom od tih U nalazilo se 6 djevojaka. Odmah na ulazu zaori, Karlo! Dođi sisti s nama!
No Karlo je samo odbrusio; Ne mogu, došao mi je u posjet prijatelj iz Pule, i proslijedio do sljedećeg U djela. Tu se već vidi veličina čovjeka. ( Da se isto desilo u Puli, ja bih bio okružen djevojkama, a Karlo vani na hladnom )
O razgovoru se sjećam sljedeće: pričali smo o nekim presudama i rulinzima sa tog državnog, i nisam se mogao oteti dojmu da je ovaj čovjek u svakom pogledu superioran u vidu poznavanja pravila i mehanike igre. Nakon par runda nekog žestokog pića ( pili smo čaj ali neka zvuči muževnije ), odlazim na svoj prvi i jedini turnir u Splitu. Nažalost, tada u tom prekrasnom gradu nije bilo sada već legendarnog autora bestsellera Sexualna apokalipsa, Ante Didovića, kojega sam imao čast pobliže upoznati tek godinu dana kasnije, tijekom noći koju sam proveo u stanu određenog mladog gospodina Pavlovića. Naime, Ante je bio negdje u inozemstvu u to vrijeme.
Nakon nekih 2 sata tradeanja i igranja, ( sjećam se da je Karlo tada igrao DDT ili Diamond Dude Turbo ), a ja neki techy PC ( Perfect Circle ), rezultat se kretao oko 9:7 u moju korist. Pošto je brat bio gotov sa turnirom, ja sam trebao krenuti nazad prema Puli. Karlo se opet ponudio da me autom preveze do dvorane. ( Ovoga puta je u autu sviralo Him – Killing Loneliness )
Rastajemo se, i dok se u obiteljskom autu sve više i više udaljujem od Splita, prati me onaj lijep osjećaj u trbuhu kada znate da ste upravo stekli jako dobrog prijatelja.
Od tada, na svakom eventu, svaki put kada se vidimo, i ponašamo se tako jedan prema drugome, kao pravi prijatelji.
A sada, par pitanja da bi i vi, dragi čitatelji, imali privilegiju pobliže upoznati ovog diva.. Počnimo.
Kada si rođen i gdje?
– Roden sam u Splitu, 7.7.1988.
Kada bi morao predstaviti samog sebe u 5 rečenica, kako bi se opisao?
– Ovo je pretesko za drugo pitanje Robine, to ni najveći mislioci ne mogu odgovorit kako spada =(
Opisao bi sebe valjda kao osobu koja je imala sreće da je našla nešto što ju zanima i čini sretnom. Opušten sam, ne zamaram se sa nekakvim normama, pozitivan sve u svemu. Nisam osoba koja planira što će radit sutra, nit se opterećujem previše ako nešto pođe u krivo. Nađem alternativni način za doć do istoga. Možda se ovo može karakterizirat kao da sam podanik famozne sintagme “linija manjeg otpora”. Možda i jesam jer se neću posvetiti nečemu u potpunosti ako me to ne zanima. Čak i ako je relativno važno. S druge strane, ono što me zanima okupirat će me i u tome ću prije ili poslje dosegnut sam vrh, jer sam sposoban za to.
Ti i igra, kako je sve počelo, i kako to da i dan danas traje?
Sve je počelo čim su prvi Starteri osvanuli na policama Turbo Limača u Splitu. Krenula je nekakva euforija među par mojih, tada novih, prijatelja (bio sam prvi razred srednje). Nisam neku pozornost pridodavao tome tada, dok nisam slučajno naletio na videoigru YuGiOh – Chaos the Destiny (ili tako nešto). Valjda je to bila ljubav na prvi pogled jer me igra totalno osvojila. Mislim da mi je tadašnji period, dok sam bio pocetnik, bio najdraži što se igre same tiče. Nikad više u budućnosti nisam s tolikim entuzijazmom čekao subotnje turnire kao tada. Svakim odlaskom na turnir ugledao bi nove karte, nove igrače, nove deckove. Igra je svakim prolazećim tjednom poprimala novu dimenziju, i moj je interes rastao geometrijskom progresijom. Cinilo mi se kao da se igra mijenja svaki put kad dodem. Svaki put bi imao toliko toga naučit, nije bilo kao danas, da znam spoilere 3 nadolazeca boostera unaprijed. Zalim za tim vremenima, danas me jako malo toga može iznenadit tako pozitivno kao onda.
U tom periodu igrao sam iz čiste zabave, iz gusta. Posvetio sam se YGO-u u potpunosti. To je ono doba kada štedite cijeli tjedan novac od marende da imate za kupit neku kartu kad dođe vikend. Ponosam sam na taj dio moje karijere. Ni malo se ne sramin priznat da ne bi jeo tjednima =)
S prolazećim vremenom, moje znanje o YGO-u je raslo, upijao sam svaki potez boljih igraca i smišljao kako odigrat optimalno komboe koje je moj tadasnji deck mogao izvest. Dosao je i dan kad sam pobjedio, tada nepobjedivog, prvaka ovdje u Splitu. Čovijek je imao CED-EotE, BLS-EotB, Yatu… ma sve, cijeli chaos-yata lock! Bila je to euforija, smijeh, nevjerica svih ostalih. Iako to tada nisam ni slutio, danas mogu reći da se u tom trenutku u meni rodio – prvak.
Upoznao sam Antu i druge igrače po Splitu i YGO je postao vise od turnira subotom. Forumi, MSN, Metagame, trejdanje preko poste… Sve više vremena je odlazilo na ostale detalje, van samoga dvoboja. Otisao sam na svoj prvi veliki event – Drzavno prvenstvo Hrvatske 2006. Osvojio ga. Na Europskom naucio jos duplo vise nego sta sam vec tada znao, igrao sa ljudima (i pobjedio iste) čije ime i uspijehe tada nisam niti poznavao. Nakon tog Europskog moja glad za pobjedom i iskazivanjem je opala. Sa dobivenim znanjem sam izgubio entuzijazam. S vremenom sam odrastao i dostigle su me stvari koje dostignu svakoga teenagera – cure, izlasci… YGO se tada pretvorio u izvor prihoda. Kroz turnire koje sam tada već vodio sam uspijevao zarađivati na dobrom tradenju/prodaji karata. YGO mi je i tada pomogao. Naučio sam zarađivati sam, ne ovisiti o roditeljima u tolikoj mjeri. Ljudi kazu da je sreća ako nađes posao koji voliš – baš to se meni desilo. Uživao sam opet u YGO, uz želju za igrom i društvom, davao mi je i osjećaj korisnosti. A jednom teenageru je to jako važna stavka. Moram reć da nikad nisam imao problema sa bilo kakvim izrugivanjem što se YGO-a tiče od strane poznanika ili prijatelja. Bilo je opće poznato da se ja time bavim, a i prihvaceno valjda jer sam vec tada ja osvojio državno i iPod, put u Njemačku. Tako da se okolnom drustvu cinilo isplativim to što radim – valjda su zato i prihvaćali.
Danas sam ja student i prakticki veteran YGO-a. I ja, i YGO smo se promijenili. A i odnos među nama paralelno s tim. Danas me uz YGO najviše vežu divni ljudi koje sam imao priliku, i sreću, upoznat bavivši se ovom igrom. U pocetku nismo svi bili prijatelji ni nakloni jedni drugima. Više je bilo izraženo rivalstvo i želja za dokazivanjem. To je dobro! To je potaklo zdravu konkurentsku nit među nama i dalo nam poticaj da svi izrastemo u jake igrače kakvim nas danas držim. Kako smo, s vremenom, svi izrasli i iskazali se – rivalstva i sve što ide s njima su se pretvorila u prijateljstva. Vjerujem – čvrsta prijateljstva. I, danas, grupa ljudi u kojoj se krećem jedva čeka da se uspijemo svi nać i skupit uživo. Najljepše je, naravno, kada nas ponovno spoji ono što nas je i povezalo – YGO. Državno ili Fortune Tour. Ali i van YGO-a svi skupa težimo da se nađemo bilo gdje u Hrvatskoj – Zagreb, Pula, Zadar, Split… Dojma sam da se igra prilagođava mojim potrebama. Štogod mi je trebalo – igra mi je pružila. Zabavu, priliku za iskazivanjem, sigurnost – emotivnu i materijalnu, prijateljstva, putovanja, upoznavanja… Općenito – sreću. Volim ovu igru, i nadam se da će moja veza s njom trajati što duže, ako ne i uvijek.
Što ti misliš, što te čini najboljim igračem u Hrvatskoj?
Da bi bio najbolji, igri moraš pružiti jako puno. Ne samo vremenski ili financijski. Već i emotivno. Ako vas ova igra čini, kao mene, onda vam je ona sama većjako puno pružila i vi joj guštate vraćat “dug”. Onda, bez obzira na mišljenja, ste najbolji. Ako ulažete u igru puno, ali vam razultati zaostaju i pod dojmom ste da vam je igra nesto “dužna” – neće nšta postić. Ako uživate u kompetetivnoj igri bez obzira na trenutne rezultate, vaše će vrijeme doć. Ukratko, da bi bili najbolji, ovu igru morate iskreno volit.
Kako si stigao do te pozicije?
Trud, želja, odlučnost, entuzijazam, upornost su samo neki od faktora koji nužni. Ali, bezobrazno je bilo što staviti ispred sreće. Sreća što sam uopće krenuo sa ovog igrom. Sreća što sam se zaljubio u nju i imao volje i želje toliko vremena i emocija posvetit igri. Sama sreća u igri je ona sreća koja je najmanje važna, mada ne umanjujem njen značaj. Ona vas moze samo privremeno zaustavit. Ako imate sve ove kvalitete, osmjehnut će vam se sreća i u igri – prije ili poslje. A, vi ju čak nećete ni tražit jer ste zadubljeni u druge stvari i sreća vas ne zabrinjava.
Koliko ulažeš u YGO i koliko si dobio nazad?
Ovo je već djelom odgovoreno u jednom od prethodnih pitanja, ali mogu ukratko reći da mi YGO, sigurno, više vraća nego što mu dajem. I pri tom su financije zadnje na što mislim.
Često po forumima viđam rasprave tipa – “Jeste više potrosili ili zaradili na YGO-u?”. Nekakvo je opće misljenje većine da se u redu bavit se time ako je financijski isplativo. Mislim da je ovo totalno kriv pogled na kompletnu sliku. Više vam YGO može dat nego što novci mogu kupit. Zapamtite to.
Imaš li namjeru ostati u YGO-u još dugo vremena?
Da, siguran sam da ću u YGO-u ostati još jako dugo. Dok god bude netko tko hoće igrati, ja ću bit tu =)
Kao najbolji, koji je tvoj savjet početnicima?
Uf, knjigu bi o ovome bio stanju napisat. Ali, dat ću vam par općih savjeta ovom prilikom.
Zvuči kao nešto sto se podrazumijeva ili što svi savjetuju, ali – proxajte! Proxajte i proxajte dok god imate sumnju da bi se neki deck mogao igrat! Proxajte sve: svoj deck, sve T1 deckove, nekakve rouge buildove koji bi štetili T1 deckovima i/ili vašem decku. Kada igrate neki deck sami vidite sto je decku jaca strana što slabija, koje mu karte trebate zaustavit koje ne. Što mu smeta više što manje. Ako proxate tako nekakav deck i danas/sutra se nađete na državnom prvenstvu protiv takvoga tipa decka. Kada protivnik izvede potez, odmah ćete znati ocijeniti kakve približno karte protivnik ima i sto bi mogao jos imati u ruci ako je odabra izvesti baš to što je izveo. Već ste u prednosti.
Počnite se bavit side deckom i proxanjem istoga, ako već niste. I pri testanju sideajte sa oba decka koja testate. Side je iznimno bitan to već svi znaju ovih dana. Citiram Antu ovom prilikom: “Bez sidea se igra 1 duel, sa sideom nerijetko 2.” Eto i statistika i Ante vam govore da sideate, što se jos čeka? =)
Ingame savjet: Ne trebate biti nervozni, samo pazite na igru. Protivnik vam nije savršen, prije ili poslije svatko ce napraviti grešku, a ako ste već došli do toga da grešku možete opazit onda sigurno u vašim rukama imate deck koji će tu grešku znat i kaznit.
Da li je ovo državno tvoje?
Pa znaš, baš mi se pokvario ovaj iPod, krajnje je vrijeme da nabavim još kojega =)
Što je dosta za iPod ovih dana? Top4? Ma osvojim cijelu stvar da budem siguran 😉
Koji ti je od njih najdražih rezultata?
Jasno da je riječ o tituli prvaka 2006., djelom zbog toga što sam tada osvojio, ali i dobrim djelom jer mi je to bio prvi veliki event i toliko mi se svidio da sam jednostavno znao da ću se ja zadržat u tim krugovima i u ovoj igri još godinama i godinama. Bila je to velika prekretnica u mojoj YGO karijeri =)
Što misliš o našoj sceni? Prognoza za njenu budućnost?
Promjenilo se sve uvelike od doba kada sam ja bio početnik. Vjerojatno je za to uvelike kriv naš administrator Marko jer je približio YGO svijet široj javnosti kroz medije =)
Zbog toga su danas svi upućeni u sve. Za deckove postoji manje-više fiksan obrazac i bilo kakve promjene u tim obrascima su kritizirane od strane ostalih igraca. Tu ostaje malo ili ništa mjesta za kreativnost i nekakve techeve pogotovu u igrača mlade dobi koji će slušat savjete starijih. To je, dugoročno, valjda je svima jasno, jako loše. Znam da sam, kao početnik, svaki tech držao podalje od foruma jer nisam zelio da itko bude spreman na iznanađenja ili da pripremi išta. Čuvao sam svaku ideju za velike turnire. Danas se ideje troše na, takoreć, “good karmu”. Ako napravite nesto pametno ili briljantno i podijelite sa ostalima prihvatit će vas na malo većoj razni. Drzat će vas pametnima, upućenima ili inovativnima. A dojma sam da je današnjoj mladezi to bitnije od konkretnog uspijeha… Ne osudujem ja takvo ponašanje, da se razumimo. Mozda će netko argumentirat da je osvajanje naslova pitanje samo sreće i da je pametnije da ljudi misle da znate nego da šutite i propadate jer je onaj preko puta vas topdecker. Ali nastalo je naguravanje u tim izjavama i čak ako kažete nešto pametno, većina ce vas osudit pa ćete odbacit ideju. Malo ljudi će to uočit kao nešto dobro. A to će uočit ljudi poput mene koji će danas-sutra to iskoristit protiv vas. Nemojte da nama bude lakše nego što već jest 😉
Što se prognoze za budućnost tice – sreća što imamo ljude poput Zvonka koji se iskreno trude da igra cvate i doseže viši nivo natjecateljskoga playa. Ako svi mi ostali budemo radili sve da pomognemo i podržimo Zvonka i ljude slične njemu, nema straha za našu budućnost. Bit će jos YouTube naslova “SJC Zagreb” =)
Ljubavni život uspješnog Yu-gi-oh! igrača?
Nece ti upalit ološu, otkrija sam ti plan. Omekša si me sa pustim pitanjima “zašto si najbolji, što si sve postiga…” sve u svrhu da bi ti otkriva intimne detalje da to možeš kasnije iskoristit protiv mene i/ili se uvalit u moj intimi zivot. E pa neće ić! U mom ljubavnom životu za tebe ima mjesta samo platonski =)
( Damn… Prokužio me… )
Općeniti planovi za budućnost?
Nisam osoba koja stvara velike životne planove. Ali u narednih nekoliko godina mogu ti manje više reć što planiram – Zabava, zabava i još zabave =)
Tu negdi će se ukljucit fax i neke eventualne brige, ali ne muči me to previše =)
Što misliš o meni?
Volim te najviše na svitu =) =*
Šteta samo što te nisam vidija kako spada jedno 2 godine (da, stvarno!) pa ne znam baš što se s tobom događa =( Nadoknadit cemo mi to prvi sljedeći event, a možda i prije )
E da, imam jednu zgodnu izjavu za ovu priliku koja naglašava tvoj nepreosnoveni spisateljski talent i magnetizam usmjeren na čitaoca ovih demonskih djela. Dakle, čitam ja tako stara izdanja DP-a sa ponajboljim prijateljem koji, iako nije u YGO-u, zna dosta o njemu iz mojih priča i čak je bio naučio i pravila. On je umirao od smijeha dok je citao DP, nije se mogao odvojiti od monitora. I na kraju, kad je pročitao sve, kaze: “Je*ate vi ste od te vaše male zajednice napravili Hollywood!”. Čista istina Robine, DP serijal je toliko zarazio sve nas i uzdigao je hrvatske igrace kao sam svjetski vrh (što ne kažem da nisu ;)).
Napomena: Ovde nema nikakvog ulizivanja tvome liku i djelu, što ti obično misliš. Čisto da se zna =P Čovik je rekao istinu sa ovom izjavom i slažem se s njim. Odajem prizanje za sve što si napravio sa DP serijalom, a napravio si poprilično (ajaj isto si neponovljiv i lako ti se oprosti ;)). Ali i dalje zamjeram što te nema na eventovima, što volis vise curu nego nas, što te nisam vidio 2 godine i takve stvari 😉
Najdraže u igri?
Isto odgovoreno djelom u prethodnim pitanjima. Ukratko to je ono što mi je igra pružila: prijateljstva, putovanja, zadovoljstva, prilike, sreću…
Misao za kraj
Uživao sam odgovarati na ova pitanja jer sam se podsjetio koliko YGO meni znači i koliku uspomenu nosim. Nadam se da ste se prepoznali u nekim djelovima ovog mog teksta i da dijelite bar dio sreće i ljubavi prema ovoj igri kao ja. Jer onda stvarno imate nesto na čemu vam se može zavidit.
…
Eto ga Robine, život sam ispisa i zbog toga neispavan gubio duele u LoMu dok su me snimali =)
Ma ti mene ne zaslužuješ..
Ostao je još jedan.
Posljednji, nedvojbeno najbolji igrač u Hrvatskoj.
Eto, toliko, polako se bližimo kraju ove epopeje ispunjene zanimljivim i nadasve talentiranim i uspješnim igračima. Nemojte propustiti sljedeće izdanje, u kojemu ćemo okončati naše putovanje Lijepom Našom.
Nadam se da Vas novi stil pisanja i način izlaganja nije odviše razočarao, ono bezobrazno i drsko dječje još je uvijek sastavni dio mene, ali kao sazrijevam i odrastam pa se očigledno očekuje od mene da to sve rjeđe i rjeđe pokazujem u javnosti.
Osobni prijatelji i društvo su druga stvar =)
Do sljedećeg puta, uživajte u onome što volite, i ne odustajte od svojih snova.
Hugs and Kisses,
Dramax
TOP 8 CRO TITANS dio je kolumne. Pročitaj: Uvod, 8th place, 7th place, 6th place, 5th place, 4th place, 3rd place, 2nd place, Saga I, Saga II
Komentari