DECK PREDATOR -:- CROATIAN TITANS TOP8 / 7th Place

Sve vas pozdravljam dragi čitatelji, srijeda je, što znači da je došlo vrijeme da listu nadopunimo za 7. mjesto. Da bih prikupio podatke za ovo mjesto, uputimo sam se autocestom sve do Zagreba.

Vozeći se putem, razmišljao sam o porukama gdje su ljudi nudili karte, novac, pa i nekretnine nebi li se bolje rangirali. Iako u ozbiljnoj kušnji, ostao sam vjeran sebi i odlučio ovo sprovesti do kraja onako kako sam zamislio, sa poredkom koji sam odredio.

Maglovito jutro, hmmm… To mi neće biti ni od kakve pomoći u lovu na Proa. Stižem u Zg oko podneva, i odmah krećem linijama tramvaja do svoje destinacije. Naravno, LOM. Ali začudo, pro kojeg lovim nije tamo. Mislim, ima ovdje kvalitetnih igrača, ali niti jedan nije onaj kojeg želim intervjuirati. Kako sam se popeo po onim divnim reliktnim stepenicama na gornju razinu loma, odmah su me zameli povici: Dramax, Dramax! Kaj ima! Bumo se trejdali?

Ja: Ne Zg-ovci, ne bumo se trejdali, ovdje sam poslom, naime pišem DP CRO TITANS i moram intervjuirati8 najboljih igrača u državi.
Nastupila je mukla tišina.Čeljusti padaju do poda, svi promatraju do koga ću sjesti. U taj tren, približuje mi se Yata sa albumom;
Yata: Jel Dramax, znaš ona Secret Rareica koju si me tražio? E pa, razmišljao sam… Uzmi ju, ionako mi ne treba.
Ja: Pa to je neobično velikodušno od tebe Yata, kojim povodom me daruješ?
Yata: Paaaa… Evo, sretan ti rođendan!
Ja: Rođen sam u 11. mjesecu…
Yata: Sretan Božić!
Ja: Yata, ožujak je…
Yata: Hmmm… Ma samo nosi tog prokletog D.A.D.a i sjeti me se kada budeš pisao Titanse..
Ja: Ok…

Pošto sam zaključio da ovdje neću naići na PROa Broj 7, odlučio sam ga uhvatiti na njegovom vlastitom teritoriju, na XY. Pozdravljam igrače u LOMu, ali Šimičić mi ne dozvoljava da odem bez da uzmem njegova 2 DADa.

Ja: Ne želim ih Šime, žurim stvarno…
Šime: Glupost, naravno da ih želiš! Gle, ti uzmeš ova 2 DADa, a ja se stvorim negdje oko TOP 3 u Titansima, jel fer?
Ja: Nije fer Šime, i neću to učiniti.
Šime: Ajde,ajde… Uzmi ih meni za dušu i sjeti me se dok budeš pisao Titanse.

… Ok, ako je tebi za dušu Šime, onda uzimam. Uz te riječi odlazim iz LOMa.

Krećem do stanice, uzimam tramvaj i stižem do Tuskanca. Pošto sam nekoliko dana proveo u stanu ovog proa, neumorno testajući za turnire, znam točno gdje živi. Penjem se stubama i kucam na vrata sa natpisom Pro nr. 7. Otvara mi ljubazna žena u zlatnim godinama.

Ja: Dobro jutro gospođo, jeli Fabijan možda doma?

gđa Biserka: Je,je… Sad ćemo ga ti i ja probuditi… Zaružio je noćas, pa još spava.

Gledam na sat; 14:00, svaka čast Fabo, stvarno si mrcina. Odlazimo do njegove sobe ( kratak opis: Drvena soba u potkrovlju, jako lijepa i ugodna, u kutu kompjuter na kojem se lagano pušta neki infinite Techno mix, po stolu razbacane karte iz svih TCGova što ih je svijet ikada vidio; Pokemoni, Magic the Gathering, Shaman King, Harry Potter, Yu-Gi-Oh!, Duel Masters, a vidim i špil briškule kako je pomješan sa Fabijanovim PCom , u drugom kutu visok ormar od ebanovine, a na zidu preko puta veliko ogledalo, ispod kojega su ležala dva utega (20 kg/kom ), u zraku se osjetilo isparivanje džus-votke, a na podu potrošeni prezervativi ) sve mi je odmah bilo jasno. Netko je noćas “topdeckao”

Ja: (snažnim pokretima tresem uspavanog medvjeda) Ajmo Fabo, buđenje!
Fab: Ae pusti me,e!

Polako otvara oči i vidi me, misli da je još pijan.

Fab: E moram prikratiti na alkoholu,e…
Ja: Fabijane ovo nije san, došao sam u Zg samo zbog ovog intervjua i zato diži tu lijenu,pro guzicu van iz tog kreveta i ponudi me nekim jelom, umirem od gladi.
Fab: Oooo, Robine, dobro jutro! Pa kako si mi,e? Koji intervju? Ma ti si puka!
Ja: Radim seriju Deck Predator; CRO TITANS T8, i interviewiram osam najboljih igrača u državi.
Fab: Znao san,e! Znao san da će prije ili kasnije netko shvatiti tko je najbolji,e!
Ja: Fabijane, sedmi si…
Fab: ?? (izraz boli i nevjerice na licu)

Odlazi do stola i grabi album sa kartama ( ovo mi već polako počinje ići na živce )

Fab: A reci Robin,jel? Jesi ti htia onu Ultimate Allure of Darkness,jel? Evo,na! Igrati ću neki Burn, pa mi ne triba…
Ja: Fabo… Nisam potkupljiv, zadrži si tu Alluricu..
Fab: Svašta! Samo ti to lipo uzmi, pa kada budeš objavljivao DP, lipo mene zaminiš sa nekim tko je kao malo ispred mene.. Reci, jel Zrilić na toj listi?
Ja: Nema šanse Fab, već sam odredio mjesta.
Fab: Ma samo ti to lipo uzmi, pa me se ti sjeti.. ( tu mu ja upadam u riječ )
Ja: ..kada budem objavljivao DP da,da… Ajmo na intervju, može?
Fab: ( Zijevne ) Možeee…

Koliko dugo igraš? Zašto igraš? Što ti je najdraže u ovoj igri?
– Igram već tri godine, počeo sam negdje pred kraj prvog razreda srednje škole. Počeo san sa frendom s kojim sam jos u osnovnoj školi igrao pokemone čisto da malo prikratimo vrijeme. Ubrzo smo saznali za turnire i od onda sam se aktivno uključio u Yu-Gi-Oh. Iako igram radi zabave, doza kompetetivnosti koju sama igra pruza me održala ove tri godine. Tako da mogu reći da je upravo ta kompetetivnost i tjeranje na nekakvo logičko razmišljanje da nasamariš protivnika ono sto mi se najvise sviđa u ovoj igri jer iako je to zabava, istovremeno se razvija i moj karakter te intelekt.

Kako se spremaš za turnire?
– Za lokalne turnire i turnire manjeg kalibra jednostavno složim deck i dođem na turnir. Za turnire većeg kalibra ka što su Pharaoh Tour, Summer Cup ili Nationalsi odaberem deck koji mi se čini najoptimalniji i testam neko vrijeme protiv različitih ljudi kako bih dobio uvid u metagame i “rupe” u mom decku. Nakon nekih 20-ak partija slijedi revizija decka te ponovo testanje. Kroz samo testanje automatski uviđam na sto mi je deck slab te si sastavljam side deck. I to je u principu to.

Imaš li savjet koji htio podijeliti sa ostalim igračima?
– Mislim da dosta igrača nije upoznato sa samim kartama koje igraju i rulinzima koji se tiču tih karata. Tako da bih apelirao na igrače da se ipak malo bolje upoznaju sa onim s čim igraju. Također, netdeckanje nije rješenje i način da se postane bolji igrač. I prosječni deckovi u rukama dobrog igrača prorade, ergo ključan faktor u igri su igrači sami, ne deckovi. Poradite na sebi samima, učite na tuđim, a ako baš morate i na svojim greškama te ćete tako postati bolji igraći.

Što po tebi odvaja vrh od onih koji to nisu?
– Mislim da bi to bilo iskustvo. Ako pogledate taj takozvani “vrh”, vidi se da su to uglavnom igraći koji igraju duže vrime: dvije, tri ili više godina. Učenje kroz tuđe i vlastite greške je faktor koji najviše “ispolira” igraća, a stječe se uglavnom kroz izvjesno vrijeme igranja.

Koga smatraš najboljim hrvatskim igračem i zašto?
– Ima dosta respektabilnih igrača kod nas, no morao bih istaknuti Karla Mrvića. On je moj dugogodišnji sparing partner ( i ja njegov =) te zajedno testamo prije većih turnira tako da dosta dobro poznajem njegov stil igre. Ima dobar uvid u igru, rijetko griješi i odluke u samoj igri uglavnom su mu racionalne. A mislim da i rezultati govore sami za sebe.

Vidiš li se i u budućnosti kao igrač YGO! TCGa?
– Naravno. =) Iako mi obveze na faxu to sve manje dopuštaju, trudit ću se da ostanem aktivan koliko budem mogao. Ipak ljudima treba nekakva konkurencija, ne mogu dopustiti da se ulijene =)

Koji ti je najdraži postignuti uspjeh?
– Ulazak u Top 4 na prvim Nationalsima. U to vrime igralo je puno više kvalitetnih igrača te je dominirao Chaos deck. Većina matcheva su bili mirror matchevi te je faktor sreće dosta odlučivao pobjednika. Tako da mislim da i to pridonosi težini tog uspjeha. A ne mogu se požaliti ni na nagrade koje sam dobio,e =)

Najdraži deck? Zašto?
– Kako sam dosad prošao nekih 6 različitih formata, ne bih se mogao odlučiti za najdraži deck jer je svaki format nudio nešto novo, zabavno i broken. Uvijek sam imao afiniteta za Burn deckove tako da su mi oni jedni od dražih. Jednostavno su prezabavni jer kad zalockate protivnika, on ostaje na vašu milost i nemilost. Od ostalih deckova bih morao istaknuti Last Turn OTK, jedini deck za kojeg mi je žao da ga više nema, te Magical Scientist OTK koji je čisti combo deck, a i prezabavan je.

Spremaš li se za nadolazeće državno prvenstvo? Očekuješ li žestoku konkurenciju?
– Još se nisam počeo spremati u najširem smislu te riječi, ali nekako scoutam sa strane da vidim što će ljudi sve igrati tako da bih mogao reči da se na taj način pripremam. Testanje počinjem čim mi obveze na faxu to dopuste. Konkurencija je uvijek žestoka iako mislim da su moji najveći neprijatelji loš topdeck te loši tiebreakeri koji me prate zadnja 2 državna prvenstva i zadnja 2 Pharaoh Toura. Nadam se da će ovaj put biti nešto drugačije.

Misao za kraj…
– “Pros mortalis sunt”. =)

Fab: Jel gotovo? Mislin da je riba već pečena,e…
Ja: Pa, nisam još…
gđa. Biserka: Dečki, ručak!
Ja: Gotovo je 🙂
Fab: Super, ae idemo jesti,e

Nakon fenomenalnog ručka i još malo čavrljanja, napuštam ovog velikog rippera,proa,igrača, ali prije svega jako ljubaznog i duhovitog čovjeka. Zadovoljan odgovorima koje nosim u torbi, ali i brancinom kojeg nosim u želucu, krećem do LOMa kupiti protektore za novi deck koji imam u planu.

Ulazim u LOM, i mlada,ljubazna gospođica mi prodaje 100 Crnih Protektora. Hvatam kvaku i želim izaći, ali me netko hvata za rukav.. Poznati glas opet mi počinje napastvovati uši.

Yata: Ej Dramax, našao sam viška 2 Allure of Darknessa, i nemam mjesta da ih stavim u album, pa sam pomislio; mom dobrom prijatelju, karizmatičnom i talentiranom mladom perspektivnom igraču će sigurno…
Ja: U redu Yata, spomenuti ću te u Titansima…

Osmjeh u njegovim okicama odaje mi neopisivu sreću.

Yata: Ok, samo da znaš, onaj Šime je uvijek govorio da si ti Lucksacker, i da samo topdeckaš, ali ja sam te uvijek branio i tvrdio da je stvar u čistom skillu.
Ja: Naravno Yata, znam ja da si ti čovjek i po..
Yata: I da znaš, mislim da si ti trebao osvojiti PT, prošle Natse i SC!

( Zavukao mi se u guzicu toliko duboko da su mu se vidjele još jedino Reebok tenisice )

Koliko god mom egu godili komplimenti, previše je ipak previše, i odlazim. Ali, kako sam izašao, infinite novih igrača/klinaca me okružilo i počelo mi poklanjati sve i svašta; karte, čevape kupljene kod Rubelja, žvakaće, sestre…

Nakon pola sata probijam se kroz ljudski zid, i praćen krikovima: Striček,striček a jel bum ja među TOP 8?,bježim glavom bez obzira prema autobusnom kolodvoru.

Tako mi Boga, odsada putujem Incognito.

PRO PROFILE:
Fabijan Pavlović
– TOP4 Nats 2005
– Visoki plasmani na većini natjecanja, uvijek je negdje oko T8
-Provjereno najveći ripper kojeg je ova nacija vidjela od stoljeća sedmog

NAPOMENA: Ovaj tekst je djelomično izmišljen, likovi su stvarne osobe, no ništa što ovdje piše ne mora imati ni najmanje veze sa stvarnošću. Ne, nemam set DADova i Allurica. Intervjuje vjerodostojan i zbilja se desio, ostatak epopeje je mjestimično plod mog bolesnog uma.

Kritike (dobre i loše) dobrodošle su na forumu.

Do sljedeće, PRO nr.6 srijede, pozdrav, Dx

TOP 8 CRO TITANS dio je kolumne. Pročitaj: Uvod, 8th place7th place6th place, 5th place, 4th place, 3rd place, 2nd placeSaga ISaga II

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.