Divna, sunčana srijeda… PRO HUNTER ( moja skromna malenkost ), opet je spreman poletjeti kroz ovu divnu, slobodnu državu i locirati CRO TITAN’S PROa br. 6.
Nakon prošlog posjeta Zagreb-gradu zakleo sam se da ovog puta putujem prikrivenog identiteta. Uznemirujuća izvješća koja su doprijela do mene su sljedeća: Božac mi javlja da je teroristička organizacija pod nazivom Titan’s Wannabe ( a.k.a. Sjeti me se ), na čelu sa svojim karizmatičnim pobunjeničkim vođom Ernesto CheGuevara look-a-likeom Yatom postavila izvidnice na prolazu kroz tunel Učku. Prijatelji javljaju da je i Istarski Ipsilon pod konstantnim nadzorom. To me morilo cijeli dan u školi, i razbijao sam glavu kako da nadmudrim te paravojne postrojbe i stignem neprepoznat do cilja.
Nakon nastave ( dolazim sa sata Etike, gdje smo učili o hermeneutici, prekrasnoj i nadasve plemenitoj vještini slušanja i razumijevanja, a pogotovo prihvaćanja drugih, te stavljanja sebe u njihovu poziciju te općenito dobročinstvo kao takvo) ulazim u svoju zgradu, kad eto ti Yate sa nekom elektronskom opremom, pneumatskom bušilicom i očajnim proxanim odjelom elektroničara, te najgorim lažnim brkovima u povjesti loših lažnih brkova; napravio je rupu od pola metra u zidu, svugdje porazbacane cigle i žbuka, scena podsjeća na Vukovar 91., a on nešto čačka po mojim telefonskim instalacijama. Sekunda dvojbe…
Da se obuzdam i postupim hermeneutično ili da ga rastrgam vlastitim zubima? Na trenutak se uspjevam uzdići iznad bijesa koji osjećam, i odlučujem biti “veći čovjek”.
Tada iz mog stana proviruje jedna glavica i pita; Yata a kaj bumo sa ovom zadnjom kamerom? Bumo ju stavili pod tuš?
…
Slomit ću ga, onesposobiti i prodati u sexualno roblje u Bukurešt! Yata shvaća da je ova kap upravo prelila kriglu, i daje se u bijeg. Naravno, ne može parirati mojoj atletskoj građi i kondiciji, te ga brzo sustižem.
U tom trenu, on je zavrištio: Gle DAD! Iza tebe!
Ja (poput svakog pravog proa, nemoćan da se oduprem tom mamcu): Gdje? Gdje?
Kad sam se okrenuo i shvatio da me zajebao, već je bio na kraju ulice zajedno sa svojim Spy Minionima. Dopast će oni mojih šaka prije ili kasnije.
Odlučio sam se maskiran probiti kroz neprijateljeve redove, što mi naravno uspjeva pošto je ovo moj teren, i znam svaku rupu i prolaz. Stižem do Zagreba i poznatim rutama navraćam do poznate destinacije, legla Proova i hipofize hrvatskog YGH!a, Land of Magica.
Ovog puta imam sreće, nikoga nigdje, samo dvojica igrača na katu, i od njih je jedan onaj kojeg tražim, Cro Titan’s Pro No. 6.( drugi je nitko doli mog najdražeg istarskog pobratima, Ivana Modesta)
Naravno, čudno mi je da je LOM prazan u ovo vrijem.. Gdje su svi oni divni igrači bez društvenog života koji redovito vegetiraju ovim krajevima? Gdje je onaj žamor zvuka boostera dok puca pod rukama sretnog djeteta? Gdje je krik zadovoljstva kada to dijete ugleda DADa u Boosteru? Gdje je krik boli kada mu ga Pavlović/Yata/Mrvičin/Siniša otmu i uvale mu Blue Eyes White Dragona.
15:00 ulazim i sjedam za njihov stol. Pristojno i diskretno, čekajući da partija završi.
Ne znam jesu li prolazili sati ili dani, ali cijelo vrijeme sam imao osjećaj da sam u nekoj infinite zoni, ( možda zato jer je Zvonko bio na potezu ), samo znam da je već bila pala duboka noć kada se sve okončalo. Preko raznoraznih veza uspjevamo isposlovati da ostanemo u LOMu do ponoći, jer ja sam ipak jebeni celebrity i moje kolumne su od vitalne važnosti za cijelu Europu. Odavno je poznato da tech koji ja opišem ili deck koji predstavim odmah po defaultu ulazi u TOP8 diljem svijeta.
Uglavnom, Modesto i Zvonko me gledaju svojim probadajućim pogledima, očekujući neku informaciju. Znaju zašto sam ovdje, ali još nisam iznio podatak Titana. Obojici bi imponirao taj divni Titan epitet, ali nažalost, večeras će ga ovdje dobiti samo jedan.
Odjednom, onaj divni Big Brother glas me rješava neugodne situacije, zrak reže zvonak, dubok zvuk:
BB: Modesto, govori ti BB, imaš dvije minute da napustiš LOM…
Izgleda da Modesto nije shvatio poruku, i nastavlja sjediti sa nadom u očima.
Ali tada ga je vrhovni glas pozvao na red:
Danijela Trbović: Tko ne pere ruke prije duela, a vršio je nuždu? Tko ne upada u T8, a mogao bi?
Modesto, danas si ti najslabija karika, zbogom! – Napokon mu je jasno, kupi svoje albume te uz slabašan pozdrav izlazi sa kata. Ostajemo sami, ja i Pro No. 6, Zvonko Ivić.
Ja: Pa kako si Zvonko? Nismo imali prilike popričati od našeg zadnjeg duela na prošlogodišnjem PTu kojeg si dignuo, te na kojem si me pošteno razguzio. I eto, taj uspjeh je bio jedan od razloga koji me ponukao da te svrstam u Titane.
Zvonko: ( samo se skromno smješka i klima glavom, vidno sretan i počašćen )
Ja: Vidim da si spreman za intervju, a i već je kasno, pa mislim da bi mogli početi, zar ne?
Zvonko: ( potvrdno klima glavom )
Let’s get it started…
1. Koliko dugo igraš? Zašto igraš? Što ti je najdraže u ovoj igri?
YGO igram od trenutka kada se pojavio u Hrvatskoj, što znači prije nekih 5 godina, ako me sjećanje ne vara. Još uvijek se sjećam tih vremena. U Zagrebu je tada bilo svega 4-5 igrača, uključujući mene, a jedine dostupne edicije su bile MRD i LOB. Igram ovu igru zato jer za razliku od ostalih TCG-a je puno dinamičnija i brža. Također, konkurencija je izazovna, a i u samoj igri stalno dolazi do različitih promjena kojim se treba prilagoditi, što od novih ban lista svakih pola godine, što od novih pravila i mehanizama u igri. Ukratko, nikad nije dosadno. Nedostatak koji mi smeta u igri je mala baza dobrih igrača, koji su podijeljeni po gradovima, pa tako većinu vremena čovjek ima priliku igrati protiv nepoznatih protivnika i deckova samo na većim turnirima kada se svi okupimo, dok ostatak godine konstantno se igra protiv jednih te istih ljudi i deckova. Drugi nedostatak su nebulozno visoke cijene igrivih karata viskog rariteta u nekolicini zadnjih edicija, što zahtijeva od igrača velike novčane izdatke kako bi mogao pratiti sve nove karte koje izlaze, te slagati nove i zabavne deckove s njima.
2. Kako se spremaš za turnire?
Za turnire nemam neki velike priprema. Obično prije većeg eventa, uzmem u obzir nekoliko deckova, te mjesec ili dva prije tog većeg eventa igram protiv što većeg broja različitih deckova kako bih vidio kako nedostatke tih deckova, tako i nedostatke svojih deckova, te uopće da dobim osjećaj što trenutno prevladava u metagameu. Tada sukladno opažanjima u tim duelima prilagođavam deckove, te trudim se učiniti ih što kompetativnijim u odnosu na tadašnju okosnicu metagamea.
3. Imaš li savjet koji htio podijeliti sa ostalim igračima?
Savjeta uvijek ima. Ali ja čvrsto vjerujem da ne postoje neki čvrsti bulletproof savjeti koji će djelovati za svakoga, nego svaki igrač mora naći ono što će od njega učiniti boljeg igrača. No opet postoji par stvari koje uvijek treba imati na umu, te koje utječu na uspjeh igrača poput:
– iskustva stečena kroz protekle duele
– poznavanje metagamea koje trenutno prevladava
– poznavanje pravila, te praćenje novih pravila koja izlaze i mijenjaju se kroz vrijeme
Postoji i drugi tip savjeta, koji se tiču “mentalnog” stanja igrača prije i za vrijeme turnira, za koje vjerujem da je također izuzetno važno. Naime, jednom kada počne turnir, potrebno je imati samo njega i trenutačne duele na umu, bez da vas išta u tome ometa; tj. treba postići neku vrstu equilibriuma, ili na našem jeziku, stanje savršene ravnoteže. Put do tog stanja je kod svakog igrača drugačiji. Kod mene recimo vrijedi slijedeće:
– prije turnira se moram najest da u toku turnira ne ogladnim, pa da me glad smeta u igri
– prije turnira se trebam dobro naspavati
– prije turnira riješiti sve fizičke obaveze koje se tiču odlaska na WC
– u toku turnira obavezno imam bocu vode kraj sebe kako bi žeđ riješio čim se javi
– dobra ideja je imati neku čokoladicu il nešto slatko za pojest između kasnijih runda na turniru, za malo energije
– u toku turnira treba se osjećati ugodno u odjeći i obući koju nosite, tako da vam ne bude prevruće ili prehladno
– općenito, treba u što većoj mjeri ukloniti sve što može utjecati na vašu koncentraciju
4. Što po tebi odvaja vrh od onih koji to nisu?
Nekoliko stvari. Prva, te definitivno najvažnija, iskustvo. Mislim da po tom pitanju ne treba išta objašnjavati. Nadalje, vrijeme utrošeno na igru, bilo ono potrošeno na proučavanje metagamea, slaganje deckova ili nešto treće. Sve ono ostalo što sam opisano kroz savjete o tome kako postati boljim igračem.
5. Koga smatraš najboljim hrvatskim igračem i zašto?
Ovo je doista nezahvalno pitanje, s obzirom da se najbolji hrvatski igrači okupljaju svega 2-3 puta godišnje, pa je teško za procijeniti. No, ipak, neću ostati pri tome neodređenom odgovoru, kao što bi većina ljudi kojima se ovo pitanje postavi, ostala. Mislim da o odgovoru nema sumnje, te moram reći da je najbolji hrvatski igrač Zvonko Ivić, tj. ja. OK, šalim se malo. Ajmo sad ozbiljno. Najboljim igračem smatram Marka Mrvičina. Razlozi? Ima ih mnogo, ali evo nekolicina:
– iskustvo i vrijeme utrošeno u igru
– izuzetna spretnost i inovativnost u slaganju deckova
– poznavanje deckova i metagamea
– relativno dobro poznavanje pravila, te izuzetno vješto njihovo iskorištavanje u svoju svrhu
6. Vidiš li se i u budućnosti kao igrač YGO! TCGa?
Da, vidim se u budućnosti kao igrača ovog TCG, ali i drugih, koliko god će mi to vrijeme dopuštati, te dokle god bude vladala dovoljno velika zainteresiranost za igru.
7. Koji ti je najdraži postignuti uspjeh?
Definitivno moram reći pobjeda na Pharaoh Touru 2006. godine, kada sam osvojio izuzetne nagrade poput laptopa, koji mi ja baš u tom trenutku trebao, te kojeg sam namjeravao upravo u to vrijeme kupiti.
8. Najdraži deck? Zašto?
Najdražeg decka nemam. No volim balansirane deckove s kojima se može držati kontrola nad igrom, te koji u u većini vremena ima odgovor na svaku prijetnju. Razlog tome je što takve deckove smatram najkompetativnijim deckovima za veće turnire u kojima je potrebno dobiti veći broj rundi zaredom. Naravno, ovaj tip deckova samim time nije najjači, al niti ne treba biti. Najjači deckovi ubijaju recimo u 4 duela od njih 5, te u jednom jednostavno zaribaju. Na većim turnirima poput državnog prvenstva, igrač si ne može priuštiti da izgubi jedanput svakih 5 duela; on mora dobiti uzastopce 8-10 duela kako bi na turniru bio prvi, a to je s takvim deckom gotovo nemoguće, osim ako igrač nema izuzetno mnogo sreće.
9. Spremaš li se za nadolazeće državno prvenstvo? Očekuješ li žestoku konkurenciju?
Pripreme za državno prvenstvno još nisam počeo jer imam gužvu na faksu, ali definitvno namjeravam ubrzo počet, te se nadam da će mi obaveze na faksu dopustiti da odvojim dovoljno vremena da se pripremim. Ako ne, što se može, faks je ipak na prvom mjestu. Konkurencija će definitvno biti žestoka, čak i više nego u prošlosti, jer je očito da iz godine u godinu konkurecija je bolja i žešća zbog sve većeg broja kvalitetnih igrača.
10. Misao za kraj…
YGO kao TCG je definitivno uspio, kako vani u svijetu, tako i kod nas. Ali svejedno, smatram da postoji još velikog mjesta za poboljšanje. posebno kod nas. Najveći problem kod nas je nedostatak igrača, posebno relativno mali broj dobrih igrača. Razlog tome je upravo u nama, koji se smatramo boljim igračima. Naime, mi kao stariji i iskusniji igrači bi trebali pružati potporu mladim igračima, te im pokušati pomoći da postanu bolji igrači, a ne ih samo gledati kao izvor zarade, profita i materijala za rippanje, jer time indirektno štetimo sami sebi. Činjenica je da u Hrvatskoj postoji premalen broj boljih igrača koji sudjeluju na top level turnirima poput državnog prvenstva ili finalu Pharaoh Toura. Zbog takvog stanja UDE na nas ne obraća veliku pažnju, te smo u nepovoljnom položaju. Kada bi broj kvalitetnih igrača bio veći, svima bi nam bilo bolje. Stoga, pomognite mladim igračima da postanu bolji; nemojte ih konstantno iskorištavati i odvraćati ih od igre time, jer time hrvatski YGO TCG čeka tamna budućnost, a nakon toga budućnosti niti neće biti. Razmislite o ovim riječima.
11. Tvoj stil igre… Što je u biti ono što kod tvoje igre lomi protivnike?
Moj stil igre bi se najbolje mogao opisati kao polagan, te izuzetno oprezan i kalkuliran. Svaki potez koji činim radim s razlogom, koji možda nije očit, ali uvijek postoji. Nije dovoljno razmišljati samo o trenutnom potezu i stanju na polju i handu, nego u svakom trenutku treba biti svjestan svih poteza učinjenih dosada u duelu, te o vjerovatnosti koji će potez u kojem trenutku u budućnosti možda biti učinjen.Ovakav način igre je ujedno i razlog zašto me se često optužuje, pa čak bi rekao i osuđuje zbog prosječne dužine moje igre u duelu, ali to ja način na koji ja igram, i vi tu ne možete ništa, osim toga da se prestanete živcirati zbog toga.
Eto, “Zvonac” has spoken.
PRO PROFILE:
Zvonko Ivić
– 2006. Pharaoh Tour WINNER
– High Skill / Judge Knowledge
Grabim torbu, spremam bilježnicu i kemijsku, te pružam ruku Zvonku. Zajedno se spuštamo stubama i izlazimo iz Lom-a. Vani lijeva kao iz kabla, niti traga ikakvim nepoželjnim napasnicima, kao da je kiša isprala svu prljavštinu ovog svijeta. Otvaram kišobran i zadovoljno krećem do autobusne stanice. Nema mnogo ljudi na ulicama Zagreba, zvuk kiše me umiruje…
Uspješno sam priveo kraju i šeste Titan’se, što znači da nas očekuje još petorica veličanstvenih. Svjestan činjenice da su najveći interviewovi i putovanja tek predamnom, bacam osmjeh na svoje zgodno lice i nestajem u travanjskoj noći.
Do sljedećeg, Titana nr. 5 puta, pozdrav, Dx
TOP 8 CRO TITANS dio je kolumne. Pročitaj: Uvod, 8th place, 7th place, 6th place, 5th place, 4th place, 3rd place, 2nd place, Saga I, Saga II
Jedna misao o “DECK PREDATOR -:- CROATIAN TITANS TOP8 / 6th Place”