Mogao bih dati 1000 razloga zašto prošle dvije srijede DP nije objavljen.
Mogao bih reći da su Pulu napali Turci i da sam morao uzeti pušku u ruke i na bojišnicu..
Mogao bih reći da su me na spavanju otele paravojne Yata postrojbe i mučile tjeravši a igram protiv svakog člana tih postrojbi i njihovih DAD-ova sa Kaiba Structure Deckom.
Mogao bih reći da sam se iz protesta što je ZERP ukinut, zavezao gol lancem za vrata ispred ureda župana na tjedan dana i vrištao na svakog nevinog prolaznika iz petnih žila, dok mi se falus klatio na divnom istarskom,proljetnom suncu.
Mogao bih, ali istina je sljedeća;
prošla dva tjedna sam jednostavno imao previše posla skupljajući podatke za DP TOP 5 Titanse i učeći nuklearnu fiziku, te kemiju( ketone i aldehide) i matematiku.
Tjedan nr. 1
Srijeda : U školi do 19:00, na orkestru do 21:00 na šanku sa ekipom do ponoći. ( ok, priznajem, srijedu sam profućkao)
Četvrtak : Dogovaram se za putovanja u Zagreb i Split
Petak : Putujem u Zagreb, obilazim YGH zajednicu ( odmah po dolasku u Pulu, odlažem jednu torbu, uzimam drugu i putujem za Split )
Subota : Putujem u Split, obilazim YGH zajednicu
Nedjelja : Spavam cijeli dan ko zaklan, navečer izlazim
Došao sam do zaključka da naša draga YGH zajednica neće umrijeti ukoliko se koju srijedu DP ne objavi. Naravno, zajednica i white dragon ne misle tako.
Srijeda
23:03, Rock Cafe u Puli
Ja (ispijajući čašicu kruškovac-cole): I onda je frajer skoro pogazio trudnicu!
Andrej (ne-YGH prijatelj) : HAHAHA! Ma taj Đo je lud, nije trebao dobiti vozačku.
Hera (ne-YGH prijatelj) : Više nikad s njim u auto, nikad-
( Beep-be-be-Beep-be-be-Beep)
Ja: Sekunda dečki, zvoni mi mob..
Ja: Halo?
Marko Božac: DRAMAX! Mogao bi sada objaviti DP…
Ja: Na šanku sam, ne bih mogao 🙂
On: Što? Jesi li ti normalan?! Znaš da ima ljudi koji žive za tvoje kolumne! Ne možeš to učiniti, ja ću – – – Tu-tu-tu-tu – poklapam mu slušalicu, počeo me živcirati.
Ja: I , gdje sam stao?
Andrej: Trudnica
Ja: Aha, znači….
Četvrtak
08:03
Beeeep! SMS…
Božac : Ajd Dramax dođi do foruma nakon škole pa da objavimo nešto. Poz
Šaljem odgovor : Ne mogu, sutra putujem za Zg, imam popodne Glazbenu školu, ne stignem fizički..
Božac: Jebala te fizika! Ima da to danas objaviš! Jasno?
Ja : I ja tebe puno volim Marko, pozdrav!
On: Nemoj ti meni pozdrav j- – –
– onda sam ga prestao doživljavati i nisam se taj dan javljao na pozive, niti slao SMSove.
8:30
Beeep!
Ledenko: E Dramax, kada ide DP?
Ja: Kad nađem vremena i želje 🙂
Ledenko: Ok, poz;)
8:37
Beeep!
Fabijan: Alo Dramax, di je DP,e?
Ja: Nemam vremena, kada stignem objavim, a ti i ja se vidimo sutra.
8:42
Beeep!
Zrilić: Alo Robine, kad bi moga sjesti onaj DP? Ajd javi.
Ja: Kada stignem. P.S. pozdravlja te Tin.
8:50
Beeep!
Mrvić: Ej pro. Kada ide DP? Dolaziš mi u posjetu u subotu?
Ja: Dolazim , da. A za DP ne znam. Pozz
8:54
Beeep!
Božac: Dramax pojavi se iste sekunde na forumu ili…
Beeep!
Beeep!
DP,DP,DP,DP,DP,DP,DP,DP,DP,DP!!!!!
AAAAAAAAAAAAAAAAARGH!
Šaljem sve u pm (private messenger) i gasim tu mobilnu spravu za mučenje.
Ozbiljno razmišljam o ortodoxnom židovstvu daleko od svega što je imalo sofisticiranije od motike.
Petak
6:00
Budim se i krećem za Zagreb.
7:24
Zvoni mobitel, vidim, Božac. Ignoriram, previše je rano za svađe. Ali on je uporan i neodustaje. Napokon, javljam se negdje oko desetog poziva:
Ja: Halo? Pa kako si Marko prijatelju stari?
Marko: NEMOJ TI MENI PRIJATELJU STARI!!! Koji je tebi k****? Zašto ne možeš biti poput ostalih divnih Writera na ovom divnom siteu i napisati normalni article, gdje nećeš zbivati neslane šale na račun naših igrača? Kvragu, pa još i kasniš nečovječno!!! Rokovi su tu da se poštuju! Ne možeš ne imati vremena za obveze koje si preuzeo na sebe! Ostalo je još petorica ljudi, što znači da su to utjecajni i zbilja sposobni igrači, vrh vrha, i nek sam proklet ako si dozvolim da ti sjebeš odnose koje sam gradio sa njima u proteklih 5 godina neumorno i nemilosrdno im se uvlačeći u guzice! Odsada sve što pišeš ide preko cenzure! Nema više tvojih Freestylova. I ima da sve pišeš NA VRIJEME. Da, dobro si čuo, cenzura i timing, odsada vječno prisutni!
Ja: Ali,ali Marko… Pa ne možeš mi tako odrezati krila! Ja sam poeta, i moram imati svoju pjesničku slobodu!
Marko: Kakva sloboda? Ovo nije demokracija, to si trebao odavno shvatiti. Daj se uozbilji već jednom, ili Yata preuzima tvoju kolumnu, ionako mi je ponudio protuvrijednost jedne omanje države, samo da ukinem DP. Neću dozvoliti da radiš sprdačinu od sitea!!
… Ovim me govorom počastio naš Vrli Novi Moderator/Administrator/Divan čovjek/Aktualni državni prvak/moj šef, nakon preskočenog DP-a. Nije mi trebalo dugo da shvatim zašto odjednom takva strogoća..
Našao je način da mi se osveti za osmo mjesto.
Što se tiče upozorenja, ja bih to lako pregrizao i ignorirao, pravio se informatički nepismen, preselio se u Jemen, i tamo sa nekog random računala objavljivao DPove, ali dio: ili Yata preuzima tvoju kolumnu , pogodio me u srce, i prisiljen sam priznati kapitulaciju pred organima vrhovne vlasti, sa pro suzom u oku.
Petak ( Put u Zagreb )
U zg stižem oko 10:00h, sa Fabijanom se nalazim negdje oko podne. Malo pro chata i tradeanja, na piću u kafiću blizu LOMa. Fabijan odlazi na neki pro sastanak ili turnir, a stiže Krešimir Ledenko, prijatelj s kojime sam se dogovorio za barem jedno piće prije odlaska za Pulu.Nismo imali mnogo vremena jer sam stvarno žurio, pa se uskoro rastajemo.
Putujem nazad za Pulu, stižem doma oko 23:00, spavam 4 sata i putujem za Split.
Subota ( put u Split )
03:00
Gledam zvijezde kroz prozor auta…Polako tonem u san. Otac me budi u 10:00, po dolasku u Split.
12:00
Nalazim se sa Karlom Mrvićem, dragim pro-prijateljem, te čovjekom koji je osvojio titulu državnog prvaka 2005. Odlazimo na piće, i Karlo mi drži predavanja o techevima i rulinzima. Nakon toga idemo na turnir u Splitu, koji se nije održao jer sam uzurpirao sve igrače u trejdovima, a i svi koji su znali igrati YGH ( i imali ponešto hrabrosti) imali su poriv da me izazovu na duel. Našlo se tu dobrih igrača, ali o tome više u nekom drugom DP-u.. Od toga ću samo spomenuti Karla protiv čijeg sam DDT-a odigrao barem 15 partija.
Sve u svemu vrsne partije, dobra zabava, i jako ljubazni ljudi.
17:00
Vrijeme za povratak rodnome gradu. Pozdravljam se sa Splitskom elitom, te se zahvaljujem na ljubaznom dočeku.
19:00
Zastajem na Kupi gdje u nekom šminkerskom restoranu puštam 300 kn za kraljevski obrok. Umor me polako slama, dva dana putovanja su učinila svoje.
00:00
Dolazim doma kasno, zbog jake kiše…
Sutra imam slobodan dan u školi, pa ću otputovati do Titana Nr. 5. Ujedno shvaćam da sam dosegnuo svoj maximum, i svjestan sam da se neću dizati danima iz kreveta nakon trećeg, uzastupnog putovanja.
I tako, dolazi i ponedjeljak…
…Putujem u Koprivnicu. Cijelim putem u sebi psujem lance koji su bačeni na mene, i očekujem prosječan dan.Osim činjenice da ću vidjeti CRO Titana nr. 5, ništa me osobito ne veseli dok se vozim Lijepom Našom. Stižem negdje oko 13 h, i na dogovorenome mjestu, čeka me nitko drugi doli Titan broj 5, Deni Udorović.
Ja: Pa kako si Deni kućo stara? Nismo se vidjeli od Pharaoh Toura, što ima? Jesi li se napokon opametio i odlučio aktivno vratiti u YGH?
Deni: Ma gle, nemrem više, nemam jednostavno vremena…
Ja: Šteta..
Deni: Da… Al pusti to, došao si čak dovde, idemo negdje na neko piće?
Ja: Naravno! (u takvim se sinicama odmah vidi veličina čovjeka, svi Provi na koje sam u zadnja 3 dana naletio su tako reagirali, i Fabijan i Karlo, a sada i Deni)
Da sažmem razgovor od 2 sata, ja i Deni smo pričali o njegovim planovima za budućnost, novim YGH techevima kojima sam ga ja nesebično podučio (pošto ima društveni život i nije 0-24 online poput mene) Sve u svemu, imao sam konstantni dojam da se opraštam od njega, jer iz onoga što sam uspio izvući, shvatio sam da jedan od ponajboljih hrvatskih igrača u YGH-u ostaje samo rekreativno. To me jako rastužilo. Priznati ću, bio sam dirnut odgovorima koje mi je Deni dao na svoj interview. Ovo je jedan od onih susreta koji se pamti, i stvarno mi je žao što se možda više nikada neću naći preko puta ovog Titana u duelu (a trebalo bi biti i vama).
Kako god bilo, evo interviewa zbog kojeg sam došao ovamo:
Koliko dugo igraš? Zašto igraš? Što ti je najdraže u ovoj igri?
Igram već3 i pola godine. Igram zato jer sam kao klinac oduvijek na neki način bio kreativan i snalažljiv, a ova igra mi to pruža da to i pokažem. Znači svaki igrač je na neki način i kreativan u toj igri jer on stvara nešto novo i kombinira karte u jednu zasebnu cjelinu odnosno deck, a s druge strane se može i izvrsno profitirati i s time si priuštiti neke stvar koje si možda ovako nebi mogao i nemoraš žicati starce da ti kupe nešto šta želiš nego na kraju još ti njima posuđuješ novac…..lol…(mislim da vas se dosta u ovome prepoznalo…heheh).
Što mi je najdraže u ovoj igri? Najdraže mi je to šta je igra jako inteligentna i što jako treba koristiti mozak odnosno inteligenciju, bilo to u kartanju ili trejdanju. U kartanju treba uvijek paziti da ne napraviš neki krivi potez i planirati unaprijed svoje poteze, a kod trejdanja treba biti mudar i na neki način prevariti toga s kime se trejdaš a da on bude uvjeren da je dobro prošao. To je možda malo teže ali ako si lukav i znaš nadmudriti drugoga onda ti nije problem. Naravno u to ne ulazi kada se trejdaju dva profi igrača jer na kraju neće nitko nikoga ripati odnosno prevariti nego gledaju kome koja karta treba i dogovore se tako da obojica budu zadovoljna. Također mi se sviđa u toj igri kada si ti u toj igri ne samo kad kartaš ili se trejdaš nego i kada radiš nešta drugo (npr kad ti je dosadno na nastavi) razmišljaš o tome kako napraviti što bolji deck i nije ti nikad dosadno i to te smiruje i čini sretnijim jer imaš nešto što ti zaokupljuje mozak i imaš o čemu razmišljati i čim više misliš o tome postaješ sve bolji i bolji. Koliko puta mi se znalo dogoditi kad sam samo razmišljajući o tome dobio neku novu ideju za deck i kako sve to iskombinirati. Igra je odlična jer djeca s time razvijaju moždane stanice i postaju inteligentniji. Za igru mnogi smatraju da je dječja ali nije baš tako jer u igri se treba jako puno razmišljati a recimo tako da mlađa djeca nisu dorasla tomu jer na neki način ne razmišljaju toliko kao npr. neka njima par godina starija osoba. Tako da igra i nije skroz za djecu jer tu treba više razmišljati nego u nekoj drugoj igri za „odrasle“ kao što je šah ili bela. Naravno tu ima i jako puno klinaca na kojima se mi „bogatimo“ jer neznaju koliko koja karta vrijedi pa mi u tome smislu dobro prolazimo. Također smatram da je odlična igra za tinejđere jer se tu druže, uče jedni od drugih i uče kako profitirati a sve će im to kasnije u životu trebati i postaju sve više inteligentniji razmišljajući i sigurno je to mnogo bolje nego da cijeli dan doma sijede za računalom i igraju igrice od kojih baš i nemaš neke velike koristi osim zabave a ovdje imaš i zabavu i mnogo toga šta te čini sretnijim.
Kako se spremaš za turnire?
Za već turnire poput Državnog prvenstva, Summer cupa i Pharaoh Toura se dosta psihički priprema jer je jako važno biti što više koncentriran i napraviti što manje pogrešaka, makar je malo teže ostati koncentriran već nakon 4. krugu pa na dalje. Obično sam prije takvih turnira znao pojesti po par energetskih pločica i popiti neka energetska pića, čak sam i nekad znao uzeti tabletu za smirenje da ostanem što smireniji i što bolje koncentrirani. Naravno uz to sve treba i složiti odličan deck u kojemu su karte odlično iskombinirane i koji se pokazao dobar kada smo ga play-testali protiv dugih igrača. Uz to sve treba imati i dobar side deck protiv svih vodećih deckova jer nikad neznaš što ti sve protivnik može igrati. Zanimljivo je to da se za Summer cup 2007. nisam baš pripremao. Kada je bila poznata nova lista imao sam par ideja u glavi za novi deck i povadio karte iz albuma i slagao novi deck i nakon dosta vremena razmišljajući složio Warrior Charge deck i play-testao ga samo u 5 single duela i pokazao se jako dobar i na kraju bio 1. sa njime. Obično dosta igrača na forum postaju svoj deck i traže da ga drugi fixaju. Ja to nisam nikada radio prije većih turnira radi toga da drugi ne vide moj deck i neznaju što igram. Kao i na zadnjemu Summer cup turniru na kojemu sam bio prvi, nitko nije znao sa kojim deckom igram i izgleda da mi se to na kraju i isplatilo. Znao sam nekada postati neki deck koji sam napravio za zezanciju pa da drugi fixaju i kažu svoje mišljenje, ali baš nisam drugima fixao deckove jer sam bio pažljiv u svemu jer sam gledao na taj način da ako ja sad nekomu pomognem oko decka i složim ga onako kako ja mislim da bi bilo najbolje onda me možda to na većem turniru bude koštalo i malo bi se glupo osjećao da me pobijedi lik kojemu sam ja fixao deck tako da sam bio pažljiv u svemu jer sve je to važno ako želiš biti uspješan.
Imaš li savjet koji htio podijeliti sa ostalim igračima?
Da li imam kakav savjet? Pa recimo da bi moj glavni savjet bio to da ako to voliš da onda budeš uporan u tome i da u svakome trenutku barem pokušaš dati čim više od sebe i sve više se truditi biti što bolji i onda češ zasigurno steći rezultate kojima češ se na kraju i ti sam diviti.
Što po tebi odvaja vrh od onih koji to nisu?
Kad, nazovimo to tako, „stekneš slavu“ onda na neki način postaješ više vrijedan i drugi te više cijene i žele biti poput tebe. Evo jedan primjer iz moga iskustva. Kada sam se pripremao za Pharaoh Tour 2006 ja sam otišao u drugi grad na kvalifikacije točnije u Varaždin i tamo sam prvi puta sreo i upoznao te osobe i na kvalifikacijama nas je bilo oko 24 i nisam znao što igraju i kako igraju ali sam složio odličan deck i na kraju sam na kvalifikacijama bio 1. a 1. se samo kvalificirao i od onda sam skoro svake nedjelje dolazi u Varaždin na turnire i tako se vježbao. Tamo je dolazi neki klinac sa svojim ocem na turnire i gledao kako kartam i kako sam većinom bio 1. i onda mi je jednom rekao njegov otac da sam ja njegovom sinu idol. U tome trenu shvatiš kako si nešto uspio i kako te drugi cijene i nekako ti je drago u duši i to te čini sretnim i potiče te da budeš još bolji i bolji.
Koga smatraš najboljim hrvatskim igračem i zašto?
Koga smatram najboljim hrvatskim igračem? Pa recimo da ima par osoba koji su također i moja velika konkurencija npr Robin Ivan Capar: Meni osobno vrlo simpatična osoba i prijatelj. Čovjek zna složiti odlične deckove i izvrstan je igrač. Evo primjer na ovogodišnjem Summer cupu je igrao D.D. Cosmos Monarch deck a ja svojevrsni Warrior Charge deck i meni je jako teško bilo kartati protiv njega i recimo da sam ga pobijedio samo zato što sam sideao Royal Decrea. Njegovu sposobno dokazuje i to da je na Državno prvenstvu ove godine bio 4. i na Summer cupu 2. također ove godine. Druga osoba koju bi izdvojio je Marko Mrvičin. Osoba koja voli eksperimentirati sa deckovima i karta sa deckovima za koje se mnogi ni nebi sjetili napraviti. Zanimljivo je to da on u većini svojih deckova upotrebljava poprilično jeftine karte odnosno commone koje većina igrača niti ne gleda a sigurno ima neke od njih i doma. Njegov talent također dokazuje to što je bio 1. na Pharaoh touru 2005. i 3. na Summer cupu 2007. Ima tu još dosta osoba ali recimo da bi njih dvoje izdvojio kao profi igrače hrvatske YGO elite.
Vidiš li se i u budućnosti kao igrač YGO! TCGa?
Sa YGO-em zapravo ja prestajem, ne zato jer nemam volje ili mi je dosadilo, nego zato jer nemam više toliko vremena i što sam ostao jedini dobar igrač kod nas u Koprivnici i nemam konkurencije. Također tu su i drugi ciljevi u životu pa na neki način idem sve bliže tim ciljevima a udaljavam se od YGO-a. Ali da naglasim da ovaj dio u djetinjstvu od kada kartam YGO da sam tu proveo najljepše trenutke u životu i stekao mnoge prijatelje i na neki način pojačao još svoju inteligenciju i svoje sposobnosti i još se k tome nazovimo to tako „obogatio“ jer kad si klinac i da svaki mjesec zaradiš barem 500 do 1000 a nekad i više kuna to nije mala stvar i još kad znaš da si to sam napravio, onda ti to još više znači.
Koji ti je najdraži postignuti uspjeh?
Najdraži uspjeh? Pa mislim da je taj cijeli moj dio proveden uz YGO da ne kažem karijera veliki uspjeh. Počevši od toga da sam jedan od najmlađiš članova hrvatske YGO elite. Sjećam se još prije tri i pola godine kada me prijatelj učio kartati i za mjesec dana več bio prvi u Koprivnici i nakon toga ja njega učio kartati, kada sam došao na prvo Državno prvenstvo gdje nisam poznavao nikoga i nisam imao pristup internetu da vidim vodeće deckove i da pratim na netu događanja i sve vezano za YGO i čak sam tada bio 11. što je za mene onda bio poprilično veliki uspjeh. Kasnije kada sam bio 2. na Pharaoh touru 2006. i osvojio Ipod bio sam presretan i kada sam se vraćao kući iz Zagreba nazvala me majka i prvo što sam joj rekao da mi je to valjda bio najljepši dan u mome životu i kada sam ove godine bio 1. na Summer cupu tu sam ostvario svoj cilj koji sam htio, a to je da budem jednom 1. na nekom velikom turniru prije nego što navršim famoznih 18. godina. I presretan sam što sam to uspio. Također sam sretan što sam na tome podosta zaradio pa sam si mogao svašta kupiti i jako puno puta su me prijatelji pitali: “Od kuda ti toliko novaca“ ili tako nešto, a ja sam bio sretan jer sam znao da sam ja to sam uspio bez ičije pomoći i da mi roditelji nisu za karte dali niti 1 kn a ja malo po malo stvarao svoju karijeru. Sada kada sam uspio što sam htio onda se povlačim ali neću nikada zaboraviti trenutke koje sam tu proveo i svoj deck i karte koje ne trejdam i trofeje i ostale stvari vezano za YGO ću si sačuvati i danas/sutra pokazati svojoj djeci čime sam se ja bavio kao klinac…….Tko zna možda za kakvih 25 godina moj sin počne igrati YGO ili neki drugi TCG. hehee.
Najdraži deck? Zašto?
Najdraži deck mi je Chaos deck koji je zabranjen već dvije godine. To mi je najdraži deck jer je s neke strane možda i najjači deck koji postoji, jako je stabilan, i dobar je osjećaj kad ti spustiš na polje jednu od dvije najjačih karti u YGO-u BLS-a ili CED-a i gledaš kako protivnik plače.lol.
Spremaš li se za nadolazeće državno? Očekuješ li žestoku konkurenciju?
Za Državno se baš previše ne pripremam, jer odustajem. Ako dođem, doći ću više radi staroga društva nego radi turnira, pa i ne očekujem neki rezultat.
Misao za kraj…
Moja misao za kraj bi bila to da radite ono šta volite i šta vas veseli u životu jer tako ćete i vi biti sretniji a kad ste vi sretni bit će sretniji i svi ostali oko vas. Bilo mi je iznimno zadovoljstvo ovo podjeliti sa vama 🙂
Lord Phoenix
PRO PROFILE: CRO TITAN TOP8 / Nr. 5
Deni Udorović
– 1. mjesto – Summer Cup 2007.
– 2. mjesto – Pharaoh Tour 2006.
– Minimalno testanje, maximalni rezultati
Eto… Deni je sve rekao.
Odlazimo zajedno do autobusne.
Stišćemo si ruke, nijemo “Zbogom…” lebdi u zraku nad nama, i ovo je vjerojatno posljednji put da vidim Denija. Bacam osmjeh na lice dok se opraštamo, pa nek zna da mi je drago da sam ga imao priliku upoznati. To je ono najljepše u igri koju svi djelimo, poznanstva i prijateljstva. To je ujedno i ono najbitnije. Rezultati i plasmani su sekundarni. ( Pogledajmo samo Fabijana, konstanto PROpada, a ipak mi je drag i usuđujem ga se zvati prijateljem)
Toliko do sljedećeg DPa ( uočite kako nisam rekao srijede, nego DPa ), ostanite vjerni onome što vas ispunjava.
Pozdrav, Dramax
TOP 8 CRO TITANS dio je kolumne. Pročitaj: Uvod, 8th place, 7th place, 6th place, 5th place, 4th place, 3rd place, 2nd place, Saga I, Saga II
Mogao bih dati 1000 razloga zašto prošle dvije srijede DP nije objavljen.
Mogao bih reći da su Pulu napali Turci i da sam morao uzeti pušku u ruke i na bojišnicu..
Mogao bih reći da su me na spavanju otele paravojne Yata postrojbe i mučile tjeravši a igram protiv svakog člana tih postrojbi i njihovih DAD-ova sa Kaiba Structure Deckom.
Mogao bih reći da sam se iz protesta što je ZERP ukinut, zavezao gol lancem za vrata ispred ureda župana na tjedan dana i vrištao na svakog nevinog prolaznika iz petnih žila, dok mi se falus klatio na divnom istarskom,proljetnom suncu.
Mogao bih, ali istina je sljedeća;
prošla dva tjedna sam jednostavno imao previše posla skupljajući podatke za DP TOP 5 Titanse i učeći nuklearnu fiziku, te kemiju( ketone i aldehide) i matematiku.
Tjedan nr. 1
Srijeda : U školi do 19:00, na orkestru do 21:00 na šanku sa ekipom do ponoći. ( ok, priznajem, srijedu sam profućkao)
Četvrtak : Dogovaram se za putovanja u Zagreb i Split
Petak : Putujem u Zagreb, obilazim YGH zajednicu ( odmah po dolasku u Pulu, odlažem jednu torbu, uzimam drugu i putujem za Split )
Subota : Putujem u Split, obilazim YGH zajednicu
Nedjelja : Spavam cijeli dan ko zaklan, navečer izlazim
Došao sam do zaključka da naša draga YGH zajednica neće umrijeti ukoliko se koju srijedu DP ne objavi. Naravno, zajednica i white dragon ne misle tako.
Srijeda
23:03, Rock Cafe u Puli
Ja (ispijajući čašicu kruškovac-cole): I onda je frajer skoro pogazio trudnicu!
Andrej (ne-YGH prijatelj) : HAHAHA! Ma taj Đo je lud, nije trebao dobiti vozačku.
Hera (ne-YGH prijatelj) : Više nikad s njim u auto, nikad-
( Beep-be-be-Beep-be-be-Beep)
Ja: Sekunda dečki, zvoni mi mob..
Ja: Halo?
Marko Božac: DRAMAX! Mogao bi sada objaviti DP…
Ja: Na šanku sam, ne bih mogao 🙂
On: Što? Jesi li ti normalan?! Znaš da ima ljudi koji žive za tvoje kolumne! Ne možeš to učiniti, ja ću – – – Tu-tu-tu-tu – poklapam mu slušalicu, počeo me živcirati.
Ja: I , gdje sam stao?
Andrej: Trudnica
Ja: Aha, znači….
Četvrtak
08:03
Beeeep! SMS…
Božac : Ajd Dramax dođi do foruma nakon škole pa da objavimo nešto. Poz
Šaljem odgovor : Ne mogu, sutra putujem za Zg, imam popodne Glazbenu školu, ne stignem fizički..
Božac: Jebala te fizika! Ima da to danas objaviš! Jasno?
Ja : I ja tebe puno volim Marko, pozdrav!
On: Nemoj ti meni pozdrav j- – –
– onda sam ga prestao doživljavati i nisam se taj dan javljao na pozive, niti slao SMSove.
8:30
Beeep!
Ledenko: E Dramax, kada ide DP?
Ja: Kad nađem vremena i želje 🙂
Ledenko: Ok, poz;)
8:37
Beeep!
Fabijan: Alo Dramax, di je DP,e?
Ja: Nemam vremena, kada stignem objavim, a ti i ja se vidimo sutra.
8:42
Beeep!
Zrilić: Alo Robine, kad bi moga sjesti onaj DP? Ajd javi.
Ja: Kada stignem. P.S. pozdravlja te Tin.
8:50
Beeep!
Mrvić: Ej pro. Kada ide DP? Dolaziš mi u posjetu u subotu?
Ja: Dolazim , da. A za DP ne znam. Pozz
8:54
Beeep!
Božac: Dramax pojavi se iste sekunde na forumu ili…
Beeep!
Beeep!
DP,DP,DP,DP,DP,DP,DP,DP,DP,DP!!!!!
AAAAAAAAAAAAAAAAARGH!
Šaljem sve u pm (private messenger) i gasim tu mobilnu spravu za mučenje.
Ozbiljno razmišljam o ortodoxnom židovstvu daleko od svega što je imalo sofisticiranije od motike.
Petak
6:00
Budim se i krećem za Zagreb.
7:24
Zvoni mobitel, vidim, Božac. Ignoriram, previše je rano za svađe. Ali on je uporan i neodustaje. Napokon, javljam se negdje oko desetog poziva:
Ja: Halo? Pa kako si Marko prijatelju stari?
Marko: NEMOJ TI MENI PRIJATELJU STARI!!! Koji je tebi k****? Zašto ne možeš biti poput ostalih divnih Writera na ovom divnom siteu i napisati normalni article, gdje nećeš zbivati neslane šale na račun naših igrača? Kvragu, pa još i kasniš nečovječno!!! Rokovi su tu da se poštuju! Ne možeš ne imati vremena za obveze koje si preuzeo na sebe! Ostalo je još petorica ljudi, što znači da su to utjecajni i zbilja sposobni igrači, vrh vrha, i nek sam proklet ako si dozvolim da ti sjebeš odnose koje sam gradio sa njima u proteklih 5 godina neumorno i nemilosrdno im se uvlačeći u guzice! Odsada sve što pišeš ide preko cenzure! Nema više tvojih Freestylova. I ima da sve pišeš NA VRIJEME. Da, dobro si čuo, cenzura i timing, odsada vječno prisutni!
Ja: Ali,ali Marko… Pa ne možeš mi tako odrezati krila! Ja sam poeta, i moram imati svoju pjesničku slobodu!
Marko: Kakva sloboda? Ovo nije demokracija, to si trebao odavno shvatiti. Daj se uozbilji već jednom, ili Yata preuzima tvoju kolumnu, ionako mi je ponudio protuvrijednost jedne omanje države, samo da ukinem DP. Neću dozvoliti da radiš sprdačinu od sitea!!
… Ovim me govorom počastio naš Vrli Novi Moderator/Administrator/Divan čovjek/Aktualni državni prvak/moj šef, nakon preskočenog DP-a. Nije mi trebalo dugo da shvatim zašto odjednom takva strogoća..
Našao je način da mi se osveti za osmo mjesto.
Što se tiče upozorenja, ja bih to lako pregrizao i ignorirao, pravio se informatički nepismen, preselio se u Jemen, i tamo sa nekog random računala objavljivao DPove, ali dio: ili Yata preuzima tvoju kolumnu , pogodio me u srce, i prisiljen sam priznati kapitulaciju pred organima vrhovne vlasti, sa pro suzom u oku.
Petak ( Put u Zagreb )
U zg stižem oko 10:00h, sa Fabijanom se nalazim negdje oko podne. Malo pro chata i tradeanja, na piću u kafiću blizu LOMa. Fabijan odlazi na neki pro sastanak ili turnir, a stiže Krešimir Ledenko, prijatelj s kojime sam se dogovorio za barem jedno piće prije odlaska za Pulu.Nismo imali mnogo vremena jer sam stvarno žurio, pa se uskoro rastajemo.
Putujem nazad za Pulu, stižem doma oko 23:00, spavam 4 sata i putujem za Split.
Subota ( put u Split )
03:00
Gledam zvijezde kroz prozor auta…Polako tonem u san. Otac me budi u 10:00, po dolasku u Split.
12:00
Nalazim se sa Karlom Mrvićem, dragim pro-prijateljem, te čovjekom koji je osvojio titulu državnog prvaka 2005. Odlazimo na piće, i Karlo mi drži predavanja o techevima i rulinzima. Nakon toga idemo na turnir u Splitu, koji se nije održao jer sam uzurpirao sve igrače u trejdovima, a i svi koji su znali igrati YGH ( i imali ponešto hrabrosti) imali su poriv da me izazovu na duel. Našlo se tu dobrih igrača, ali o tome više u nekom drugom DP-u.. Od toga ću samo spomenuti Karla protiv čijeg sam DDT-a odigrao barem 15 partija.
Sve u svemu vrsne partije, dobra zabava, i jako ljubazni ljudi.
17:00
Vrijeme za povratak rodnome gradu. Pozdravljam se sa Splitskom elitom, te se zahvaljujem na ljubaznom dočeku.
19:00
Zastajem na Kupi gdje u nekom šminkerskom restoranu puštam 300 kn za kraljevski obrok. Umor me polako slama, dva dana putovanja su učinila svoje.
00:00
Dolazim doma kasno, zbog jake kiše…
Sutra imam slobodan dan u školi, pa ću otputovati do Titana Nr. 5. Ujedno shvaćam da sam dosegnuo svoj maximum, i svjestan sam da se neću dizati danima iz kreveta nakon trećeg, uzastupnog putovanja.
I tako, dolazi i ponedjeljak…
…Putujem u Koprivnicu. Cijelim putem u sebi psujem lance koji su bačeni na mene, i očekujem prosječan dan.Osim činjenice da ću vidjeti CRO Titana nr. 5, ništa me osobito ne veseli dok se vozim Lijepom Našom. Stižem negdje oko 13 h, i na dogovorenome mjestu, čeka me nitko drugi doli Titan broj 5, Deni Udorović.
Ja: Pa kako si Deni kućo stara? Nismo se vidjeli od Pharaoh Toura, što ima? Jesi li se napokon opametio i odlučio aktivno vratiti u YGH?
Deni: Ma gle, nemrem više, nemam jednostavno vremena…
Ja: Šteta..
Deni: Da… Al pusti to, došao si čak dovde, idemo negdje na neko piće?
Ja: Naravno! (u takvim se sinicama odmah vidi veličina čovjeka, svi Provi na koje sam u zadnja 3 dana naletio su tako reagirali, i Fabijan i Karlo, a sada i Deni)
Da sažmem razgovor od 2 sata, ja i Deni smo pričali o njegovim planovima za budućnost, novim YGH techevima kojima sam ga ja nesebično podučio (pošto ima društveni život i nije 0-24 online poput mene) Sve u svemu, imao sam konstantni dojam da se opraštam od njega, jer iz onoga što sam uspio izvući, shvatio sam da jedan od ponajboljih hrvatskih igrača u YGH-u ostaje samo rekreativno. To me jako rastužilo. Priznati ću, bio sam dirnut odgovorima koje mi je Deni dao na svoj interview. Ovo je jedan od onih susreta koji se pamti, i stvarno mi je žao što se možda više nikada neću naći preko puta ovog Titana u duelu (a trebalo bi biti i vama).
Kako god bilo, evo interviewa zbog kojeg sam došao ovamo:
Koliko dugo igraš? Zašto igraš? Što ti je najdraže u ovoj igri?
Igram već3 i pola godine. Igram zato jer sam kao klinac oduvijek na neki način bio kreativan i snalažljiv, a ova igra mi to pruža da to i pokažem. Znači svaki igrač je na neki način i kreativan u toj igri jer on stvara nešto novo i kombinira karte u jednu zasebnu cjelinu odnosno deck, a s druge strane se može i izvrsno profitirati i s time si priuštiti neke stvar koje si možda ovako nebi mogao i nemoraš žicati starce da ti kupe nešto šta želiš nego na kraju još ti njima posuđuješ novac…..lol…(mislim da vas se dosta u ovome prepoznalo…heheh).
Što mi je najdraže u ovoj igri? Najdraže mi je to šta je igra jako inteligentna i što jako treba koristiti mozak odnosno inteligenciju, bilo to u kartanju ili trejdanju. U kartanju treba uvijek paziti da ne napraviš neki krivi potez i planirati unaprijed svoje poteze, a kod trejdanja treba biti mudar i na neki način prevariti toga s kime se trejdaš a da on bude uvjeren da je dobro prošao. To je možda malo teže ali ako si lukav i znaš nadmudriti drugoga onda ti nije problem. Naravno u to ne ulazi kada se trejdaju dva profi igrača jer na kraju neće nitko nikoga ripati odnosno prevariti nego gledaju kome koja karta treba i dogovore se tako da obojica budu zadovoljna. Također mi se sviđa u toj igri kada si ti u toj igri ne samo kad kartaš ili se trejdaš nego i kada radiš nešta drugo (npr kad ti je dosadno na nastavi) razmišljaš o tome kako napraviti što bolji deck i nije ti nikad dosadno i to te smiruje i čini sretnijim jer imaš nešto što ti zaokupljuje mozak i imaš o čemu razmišljati i čim više misliš o tome postaješ sve bolji i bolji. Koliko puta mi se znalo dogoditi kad sam samo razmišljajući o tome dobio neku novu ideju za deck i kako sve to iskombinirati. Igra je odlična jer djeca s time razvijaju moždane stanice i postaju inteligentniji. Za igru mnogi smatraju da je dječja ali nije baš tako jer u igri se treba jako puno razmišljati a recimo tako da mlađa djeca nisu dorasla tomu jer na neki način ne razmišljaju toliko kao npr. neka njima par godina starija osoba. Tako da igra i nije skroz za djecu jer tu treba više razmišljati nego u nekoj drugoj igri za „odrasle“ kao što je šah ili bela. Naravno tu ima i jako puno klinaca na kojima se mi „bogatimo“ jer neznaju koliko koja karta vrijedi pa mi u tome smislu dobro prolazimo. Također smatram da je odlična igra za tinejđere jer se tu druže, uče jedni od drugih i uče kako profitirati a sve će im to kasnije u životu trebati i postaju sve više inteligentniji razmišljajući i sigurno je to mnogo bolje nego da cijeli dan doma sijede za računalom i igraju igrice od kojih baš i nemaš neke velike koristi osim zabave a ovdje imaš i zabavu i mnogo toga šta te čini sretnijim.
Kako se spremaš za turnire?
Za već turnire poput Državnog prvenstva, Summer cupa i Pharaoh Toura se dosta psihički priprema jer je jako važno biti što više koncentriran i napraviti što manje pogrešaka, makar je malo teže ostati koncentriran već nakon 4. krugu pa na dalje. Obično sam prije takvih turnira znao pojesti po par energetskih pločica i popiti neka energetska pića, čak sam i nekad znao uzeti tabletu za smirenje da ostanem što smireniji i što bolje koncentrirani. Naravno uz to sve treba i složiti odličan deck u kojemu su karte odlično iskombinirane i koji se pokazao dobar kada smo ga play-testali protiv dugih igrača. Uz to sve treba imati i dobar side deck protiv svih vodećih deckova jer nikad neznaš što ti sve protivnik može igrati. Zanimljivo je to da se za Summer cup 2007. nisam baš pripremao. Kada je bila poznata nova lista imao sam par ideja u glavi za novi deck i povadio karte iz albuma i slagao novi deck i nakon dosta vremena razmišljajući složio Warrior Charge deck i play-testao ga samo u 5 single duela i pokazao se jako dobar i na kraju bio 1. sa njime. Obično dosta igrača na forum postaju svoj deck i traže da ga drugi fixaju. Ja to nisam nikada radio prije većih turnira radi toga da drugi ne vide moj deck i neznaju što igram. Kao i na zadnjemu Summer cup turniru na kojemu sam bio prvi, nitko nije znao sa kojim deckom igram i izgleda da mi se to na kraju i isplatilo. Znao sam nekada postati neki deck koji sam napravio za zezanciju pa da drugi fixaju i kažu svoje mišljenje, ali baš nisam drugima fixao deckove jer sam bio pažljiv u svemu jer sam gledao na taj način da ako ja sad nekomu pomognem oko decka i složim ga onako kako ja mislim da bi bilo najbolje onda me možda to na većem turniru bude koštalo i malo bi se glupo osjećao da me pobijedi lik kojemu sam ja fixao deck tako da sam bio pažljiv u svemu jer sve je to važno ako želiš biti uspješan.
Imaš li savjet koji htio podijeliti sa ostalim igračima?
Da li imam kakav savjet? Pa recimo da bi moj glavni savjet bio to da ako to voliš da onda budeš uporan u tome i da u svakome trenutku barem pokušaš dati čim više od sebe i sve više se truditi biti što bolji i onda češ zasigurno steći rezultate kojima češ se na kraju i ti sam diviti.
Što po tebi odvaja vrh od onih koji to nisu?
Kad, nazovimo to tako, „stekneš slavu“ onda na neki način postaješ više vrijedan i drugi te više cijene i žele biti poput tebe. Evo jedan primjer iz moga iskustva. Kada sam se pripremao za Pharaoh Tour 2006 ja sam otišao u drugi grad na kvalifikacije točnije u Varaždin i tamo sam prvi puta sreo i upoznao te osobe i na kvalifikacijama nas je bilo oko 24 i nisam znao što igraju i kako igraju ali sam složio odličan deck i na kraju sam na kvalifikacijama bio 1. a 1. se samo kvalificirao i od onda sam skoro svake nedjelje dolazi u Varaždin na turnire i tako se vježbao. Tamo je dolazi neki klinac sa svojim ocem na turnire i gledao kako kartam i kako sam većinom bio 1. i onda mi je jednom rekao njegov otac da sam ja njegovom sinu idol. U tome trenu shvatiš kako si nešto uspio i kako te drugi cijene i nekako ti je drago u duši i to te čini sretnim i potiče te da budeš još bolji i bolji.
Koga smatraš najboljim hrvatskim igračem i zašto?
Koga smatram najboljim hrvatskim igračem? Pa recimo da ima par osoba koji su također i moja velika konkurencija npr Robin Ivan Capar: Meni osobno vrlo simpatična osoba i prijatelj. Čovjek zna složiti odlične deckove i izvrstan je igrač. Evo primjer na ovogodišnjem Summer cupu je igrao D.D. Cosmos Monarch deck a ja svojevrsni Warrior Charge deck i meni je jako teško bilo kartati protiv njega i recimo da sam ga pobijedio samo zato što sam sideao Royal Decrea. Njegovu sposobno dokazuje i to da je na Državno prvenstvu ove godine bio 4. i na Summer cupu 2. također ove godine. Druga osoba koju bi izdvojio je Marko Mrvičin. Osoba koja voli eksperimentirati sa deckovima i karta sa deckovima za koje se mnogi ni nebi sjetili napraviti. Zanimljivo je to da on u većini svojih deckova upotrebljava poprilično jeftine karte odnosno commone koje većina igrača niti ne gleda a sigurno ima neke od njih i doma. Njegov talent također dokazuje to što je bio 1. na Pharaoh touru 2005. i 3. na Summer cupu 2007. Ima tu još dosta osoba ali recimo da bi njih dvoje izdvojio kao profi igrače hrvatske YGO elite.
Vidiš li se i u budućnosti kao igrač YGO! TCGa?
Sa YGO-em zapravo ja prestajem, ne zato jer nemam volje ili mi je dosadilo, nego zato jer nemam više toliko vremena i što sam ostao jedini dobar igrač kod nas u Koprivnici i nemam konkurencije. Također tu su i drugi ciljevi u životu pa na neki način idem sve bliže tim ciljevima a udaljavam se od YGO-a. Ali da naglasim da ovaj dio u djetinjstvu od kada kartam YGO da sam tu proveo najljepše trenutke u životu i stekao mnoge prijatelje i na neki način pojačao još svoju inteligenciju i svoje sposobnosti i još se k tome nazovimo to tako „obogatio“ jer kad si klinac i da svaki mjesec zaradiš barem 500 do 1000 a nekad i više kuna to nije mala stvar i još kad znaš da si to sam napravio, onda ti to još više znači.
Koji ti je najdraži postignuti uspjeh?
Najdraži uspjeh? Pa mislim da je taj cijeli moj dio proveden uz YGO da ne kažem karijera veliki uspjeh. Počevši od toga da sam jedan od najmlađiš članova hrvatske YGO elite. Sjećam se još prije tri i pola godine kada me prijatelj učio kartati i za mjesec dana več bio prvi u Koprivnici i nakon toga ja njega učio kartati, kada sam došao na prvo Državno prvenstvo gdje nisam poznavao nikoga i nisam imao pristup internetu da vidim vodeće deckove i da pratim na netu događanja i sve vezano za YGO i čak sam tada bio 11. što je za mene onda bio poprilično veliki uspjeh. Kasnije kada sam bio 2. na Pharaoh touru 2006. i osvojio Ipod bio sam presretan i kada sam se vraćao kući iz Zagreba nazvala me majka i prvo što sam joj rekao da mi je to valjda bio najljepši dan u mome životu i kada sam ove godine bio 1. na Summer cupu tu sam ostvario svoj cilj koji sam htio, a to je da budem jednom 1. na nekom velikom turniru prije nego što navršim famoznih 18. godina. I presretan sam što sam to uspio. Također sam sretan što sam na tome podosta zaradio pa sam si mogao svašta kupiti i jako puno puta su me prijatelji pitali: “Od kuda ti toliko novaca“ ili tako nešto, a ja sam bio sretan jer sam znao da sam ja to sam uspio bez ičije pomoći i da mi roditelji nisu za karte dali niti 1 kn a ja malo po malo stvarao svoju karijeru. Sada kada sam uspio što sam htio onda se povlačim ali neću nikada zaboraviti trenutke koje sam tu proveo i svoj deck i karte koje ne trejdam i trofeje i ostale stvari vezano za YGO ću si sačuvati i danas/sutra pokazati svojoj djeci čime sam se ja bavio kao klinac…….Tko zna možda za kakvih 25 godina moj sin počne igrati YGO ili neki drugi TCG. hehee.
Najdraži deck? Zašto?
Najdraži deck mi je Chaos deck koji je zabranjen već dvije godine. To mi je najdraži deck jer je s neke strane možda i najjači deck koji postoji, jako je stabilan, i dobar je osjećaj kad ti spustiš na polje jednu od dvije najjačih karti u YGO-u BLS-a ili CED-a i gledaš kako protivnik plače.lol.
Spremaš li se za nadolazeće državno? Očekuješ li žestoku konkurenciju?
Za Državno se baš previše ne pripremam, jer odustajem. Ako dođem, doći ću više radi staroga društva nego radi turnira, pa i ne očekujem neki rezultat.
Misao za kraj…
Moja misao za kraj bi bila to da radite ono šta volite i šta vas veseli u životu jer tako ćete i vi biti sretniji a kad ste vi sretni bit će sretniji i svi ostali oko vas. Bilo mi je iznimno zadovoljstvo ovo podjeliti sa vama 🙂
Lord Phoenix
PRO PROFILE: CRO TITAN TOP8 / Nr. 5
Deni Udorović
– 1. mjesto – Summer Cup 2007.
– 2. mjesto – Pharaoh Tour 2006.
– Minimalno testanje, maximalni rezultati
Eto… Deni je sve rekao.
Odlazimo zajedno do autobusne.
Stišćemo si ruke, nijemo “Zbogom…” lebdi u zraku nad nama, i ovo je vjerojatno posljednji put da vidim Denija. Bacam osmjeh na lice dok se opraštamo, pa nek zna da mi je drago da sam ga imao priliku upoznati. To je ono najljepše u igri koju svi djelimo, poznanstva i prijateljstva. To je ujedno i ono najbitnije. Rezultati i plasmani su sekundarni. ( Pogledajmo samo Fabijana, konstanto PROpada, a ipak mi je drag i usuđujem ga se zvati prijateljem )
Toliko do sljedećeg DPa ( uočite kako nisam rekao srijede, nego DPa ), ostanite vjerni onome što vas ispunjava.
Pozdrav, Dramax
Komentari