DECK PREDATOR -:- CROATIAN TITANS: Saga II

Slijedi nastavak finalnog dijela legendarnog epa o 8 Hrvatskih titan u YGO-u kojeg je započeo, tada još mladi, Dramax. Slijedi vam završna priča, drugi dio. Prvi dio možete pročitati ovdje.

Odred u iščekivanju očekuje moj odgovor na ovu novonastalu situaciju, ugledajući se u svoga vođu i imajući vjere u činjenicu da on ipak najbolje zna i da je najspremniji za za ovakvu krizu

Ja: Do zore ćemo piti. U ruksaku sam ponio bocu starog Jacka, iz privatnih obiteljskih zaliha… Zna Dr. Jack praviti društvo do zore bolje od bilo koje djevojke.. Ajmo momci, sakupite kamenja, zapalite vatricu, i sjednite u krug oko nje, ima još do svitanja, a vatra će odbiti vukove i medvjede.

Odred: VUKOVE I MEDVJEDE?!

Pikaću: Ma ‘Časni nema tih zvijeri u Istri, pa to je sve gore u Lici. Ne možete mene prevariti, iman ja 5 iz biologije i iz zemljopisa!

Ja: Tsss… Pikaću praviš se pametan, a očito nemaš pojma za medvjedsko-vukovske ljetne migracije.

Pikaću: Medvjedsko-vukovske ljetne migracije?

Ja: Mda, svi lički vukovi i medvjedi oforme jedan ogroman čopor, i autocestom A2 u jednoj jedinoj noći dosele se upravo u ovu šumu. To je jedinstveni takav fenomen u cijelome svijetu, ne čudi me što ne znaš za njega.

-Iako vidljivo sumnjičavi, odred ipak odlučuje ne riskirati, i brzo pali ugodnu vatricu.
Šaljem velikodušno bocu Jacka u krug, svima nam je potrebno podizanje morala. Ne znam koliko dugo se pilo, ali boca je već bila pri kraju, kada se odjednom začuo čudan, skoro nestvaran glas od kojeg mi se i dan danas, kada se prisjećam, dižu dlake na leđima.

Tajanstveni glas: Dječaciiiii….

Ja: KOJI KURAC JE TO BIO?! Ako me netko od vas malenih masnih pijanih okruglica zajebava ima da odmah prestane ili ću ga po povratku u logor osobno zbičevati!!!

Odred(panično): Nismo mi ‘Časni, došlo je iz šum-

-I u tom trenutku, između dva visoka, stara bora s moje lijeve strane, ukazala se svjetlost. Neopisiva, mijenjala je boju svakoga trenutka, osjetih neodoljivu potrebu da krenem prema njoj, a isto se dogodilo i sa ostatkom trupe RJVUSPO trupe. Ustali smo, kao opčinjeni, i polako, spotičući se (neki su bili vidljivo pod Doktorovim utjecajem) krenuli prema neobjašnjivoj pojavi. Nitko nije ni riječi rekao, osim što smo se svi redom prekrstili i zazvali dobroga Gospodina, budući da smo svi pravi pošteni katolici Hrvati iz dobrostojećih obitelji, jel.

Krenuli smo sa proplanka u šumu, a svjetlost se povlačila sve dublje i dublje među stabla, toliko jaka da je na trenutke pobjeđivala noć i stvarala privid dana. Uznemirena šumska bića sklanjala su nam se s puta.

Ne znam koliko dugo smo tako hodali, moglo je biti 10 minuta, ali je isto tako moglo biti i nekoliko sati, a onda, odjednom, pred nama se stvori čistina, usred koje je okupan mjesečinom i tajanstvenim sjajem stajao bunar.

Svjetlo je nestalo.


 

Odjednom, sjedeći na rubu bunara stvori se djevojka. Iako, djevojka je kad bolje promislim nedostojan izraz za anđeosko stvorenje koje nas je počastilo svojom prisutnošću. Slapovi duge, svilene i zlatne kose padali su joj niz ramena. Ne znam jeli uistinu imala mliječnu put ili mi se samo tako onomad činilo pod mjesečevim svjetlom, ali koljena su mi drhtala pred nepojmljivom i nedodirljivom ljepotom koja je isijavala iz mlade vilinske djevojke. Metro, Masni, Pikaću, Šestar i Juda zinuli su, širom otvorenih očiju. Očito nisu znali za stare istarske legende, koje su govorile da ponekad vile otimaju muškarce u šumi te zatim s njima orgijaju sve do zore, ne bi li se sa prvim sunčevim svjetlom izgubile, a muškarce ostavile sa glavoboljom i čudnim osjećajem da se sinoć desilo nešto „bajkovito“. Uslijedio je trenutak tišine, dug kao vječnost, prije nego je progovorila.

Ona: Zdravo, mladi Ištriani. Ime mi je Meta, i čast mi je primiti vas u Svetištu mjesečeva bunara. Pretpostavljam da ste svi čuli za stare legende –

-U tom sam trenutku počeo otkopčavati hlače sa samodopadnim osmjehom na licu. Ovo će na kraju ispasti sasvim ok noć, mislim si zadovoljno.

Meta(pogledavši me, i navlaš se osmjehujući): No nažalost, morat ću vas razočarati. Legende pretjeruju, a usmena tradicija često iskrivljuje stvari. Ovo je sveto mjesto, i činjenica da ste dovedeni do njega znači da ste svi djevci.

-Moj odred se u trenu zagledao u mene, a ja sam osjetio kako se cijela moja muškost, zajedno sa autoritetom koji sam tako brižljivo gradio, upravo pretvorila u pepeo.

Meta: Ono što će se večeras dogoditi, ipak će nepovratno obilježiti i izmijeniti vaše živote. Naime, kao grupa, imate pravo na jednu želju. Koja god to želja bila.

-Vođa sam čopora, usprkos povrijeđenom egu, okrećem se prema svojoj odanoj grupi. Gledam ih u oči. Lagani vjetar nosi mirise šume svuda oko nas. Osmjehujem se Pikaćuu, ovaj, Kralu, ne, Karlu. On mi uzvraća osmjeh. Ponekad muškarcima ne trebaju riječi, stvori se neka telekineza. I u tom sam trenutku osjetio da svi moji mladi prijatelji žele isto što i ja, vratiti se sigurno u šator, u kojemu će nas čekati harem „your wish is my command“ escort djevojaka, i doživotna količina alkohola.

Ja: Dečki, mislim da je očigledno, svi želimo isto, zar ne? Karlo, tebi predajem čast. Kaži joj našu želju.

-Vidim mu suze i ponos na licu. Zna kakvo sam mu povjerenje upravo iskazao. Okreće se prema Meti i stidljivo zbori..

Karlo: Meta, ovaj mi smo odlučili…

Meta: Slušam, što se izabrali?

Karlo: Želimo svijet u kojemu će se ljudi bolje razumjeti! Ne želim da se ljudi međusobno vrijeđaju, ne želim da se mene više vrijeđa zato jer igram Yugioh! Želim da moji prijatelji shvate tu igru, i da shvate mene!

Meta: Vaša želja vaša je vaša stvarnost, sada.

Ja:  PROKLETI KOZOJEBU ŠTO SI UČINIO?! Meta on se šali, htio je reći da želi da ove večeri bude tolilo jebačine da – Ali bilo je prekasno. Osjetio sam kako mi se u mozak, u samo moje biće uvlačepojmovi i misli koji nikad nisu bili dio mene. Odjednom sam znao što je chain i kako ga resolevati. Znao sam što znači priority. Znao sam naimence svako ime svake karte iz dotad izašlih edicija Yugioha! MRDa i LOBa. Razumio sam Karla i njegovu ljubav prema ovoj prekrasnoj igri. Ista promjena se odvila u svima nama. Dano nam je vrhunsko strateško znanje i viša svrha. Okrenuo sam se prema Karlu..

Ja: Jebiga, Karlo, missplayao si.. Ova se noć mogla resolveati na način da večeras svi topdeckamo bez protectora.. Ujebo si stari.

-No duboko u sebi, znao sam da mi nije žao. Šuma, pustolovine, alkohol i vile zbližile su sve nas doživotno. Te Hrvatskoj (iako to tada još nije bilo ni u povojima) dale mnoge državne prvake i velikane ove igre.

Meta: Da bi zapečatili ovu našu svetu pogodbu, popijte vode iz mjesečevog bunara, u skladu sa snagom ispunjenja želje koje ste si zamislili.

-Svi redom prilazimo bunarom i uzimamo nekoliko gutljaja svete vode. Grla nam pritom izgaraju. Znanje, skill usađuje se u nas. Zadnji je Joso, i na svačije čuđenje, dečko kojega nikada u životu nije zanimalo ništa osim algebre, počeo je halapljivo gutati vodu. Gutao je kao da je stoljetni bunar koji je cijelu vječnost žeđao u tišini. Joso je najviše ponio sa tog proplanka i iz te svete noći. No postojala je cijena za znanje i vještinu koje je usvojio, od tog dana nadalje, Joso je počeo osjećati neutaživu žeđ. Često ga i dan danas možete čuti kako kaže: „Stari, volim piti.“ I iako to nitko osim nas, odabranih pomazanika mjeseca to ne zna, Joso u biti žeđa za svetom vodom iz bunara koja je imala okus mladosti i besmrtnosti. On i dan danas traži taj okus u raznim pićima i koktelima diljem Lijepe Naše, no žeđ mu ostaje neutažena.

Nakon što je kamp mladih završio, svi smo se vratili u svoje rodne gradove i ojačali tamošnje YGH! scene. Svijet više nikada neće biti isti, ni za jednog od nas.


I tako, skoro desetljeće kasnije. Stojim za šankom sa najboljim igračem u državi. Još uvijek ga se sjećam ustrašenog u šumi, i to mi mami osmijeh na lice. No stvari su sad drugačije, on je student 3. godine na uglednom fakultetu elektronike i računalstva u Zagrebu, te može popiti kao malo tko njegovih godina.

Titan broj jedan, rezultatima poduprijet, neosporivi šampion, Joso Zrilić.

Pošto je naš Joso sirov momak, uma pomućena vodom iz bunara, imate jedinstvenu priliku pasti oči na intervjuu u njegovom izvornom obliku, bez kozmetičkih popravka.

1. Konobar, daj još jednu vamo! Joso, kada si rođen i gdje?

Rođen sam u Zadru, 1989. godine, datum nije nužan, sve je u godini hehe.

2. Kada bi morao predstaviti samog sebe u 5 rečenica, kako bi se opisao? I imaj na umu da ovo čitaju djeca Joso, mislim stvarno…

1.    Ja sam pro.
2.    Mrzim noobove.
3.    Volim piti.
4.    Platim.
5.    Šankeru, samo vrti.

3. Čekaj, a kako je sve počelo,  kako to da i dan danas traje?

Sve je počelo tako da sam jednog ljetnog dana šetajući ulicom ugledao nekolicinu svojih vršnjaka kako igraju nogomet. Među tom nekolicinom poznavao sam dvojicu te su me pozvali da zaigram jer im je falio igrač. I tako, zaigrah ja, a nakon igre sjeli smo malo odmorit, te je jedan od igrača u čijem se dvorištu nalazismo otišao u kuću i vratio se s čim drugim nego s Yu-gi-oh kartama, iako ja tada nisam ni znao što je to. On i brat su započeli igru koja je u meni probudila zanimaciju te sam poželio igrati te su me naučili pravila, a kroz nekoliko dana i složili moj prvi deck jer su imali popriličnu količinu karata ( jedna sitna stavka: došli su iz Njemačke, tada ygo u Hrvatskoj službeno nije niti postojao). Nedugo zatim stigle su karte i u Lijepu Našu te sam kupio svoj prvi  booster i izvukao Heavy Storm iako tada ni znao nisam koliko je ta karta brutalna uočio sam tekst „Destroy all spell and trap cards on the field“ – što me potaklo da shvatim da je moja sudbina da destroyam u ovoj igri :P.

Eto, tako je počelo, nakon toga sam brojnim trade-ovima prikupio veliku količinu karata, a nakon što sam otkrio naručivanje preko interneta, počeo sam te karte prodavati i taj novac koristiti za narudžbu karata meni potrebnijh kojih ne bjaše u Hrvatskoj.

Nekoliko mjeseci zatim uspio sam složiti trenutno najbolji deck te s istim otišao na prvo državno prvenstvo održano u Lijepoj Našoj. Kao što šira zajednica vjerojatno zna, barem oni koji prate zbivanja vezana uz ovu igru, odvozio sam na tom eventu 9-0 iz čega logički slijedi da sam postao državnim prvakom. Nakon toga se sve otvorilo, put na svjetsko, boxevi, promo nagrade, i igra je postala više od igre, postala je biznis, ali je i dalje prisutna ostala ljubav prema samoj igri koja je tu još i danas.

4. Što ti misliš, što te čini najboljim igračem u Hrvatskoj?

Hmm, pa ne bih baš rekao da sam zasigurno najbolji igrač u Hrvatskoj, niti da nisam,  iako rezultatski izgleda da jesam. Ipak, sa velikom sigurnošću mogu reći da sam u tri najbolja igrača u državi (vjerojatno su se ovdje Karlo i Ante prepoznali).
Recimo da i jesam najbolji igrač u državi jer ipak pitanje traži odgovor upravo na to.
Pa vjerojatno me time čine rezultati, konstani plasmani u završnice turnira, titula državnog prvaka, odlazak na Svjetsko prvenstvo i respect od strane nekih ljudi u našoj povelikoj zajednici. Donedavno je tu bila jedna stavka koja me i službeno deklarirala najboljim igračem, ali eto, ratinga više nema tako da je ostala samo uspomena.

P.S. Jure i Faba, no offense za ono top3, vi ste odmah iza.

5. Kako si stigao do te pozicije?

Odgovor na ovo pitanje djelomično se već nalazi u odgovorima na gornja pitanja, ali kad je već pitanje tu idemo ga malo pobliže razraditi.
Do pozicije stigoh mnogobrojnim plasmanima u top8 igrača na velikim turnirima, mnogobrojnim pobjedama na turnirima u Zadru, plasmanom na Svjetsko prvenstvo, posvećivanjem velike većine vremena igri, naručivanju s neta, trade-anjem, prodajom, preprodajom i još hrpom razloga koje je teško sve nabrojiti.

6. Koliko ulažeš u YGH i koliko si dobio nazad?

U Ygo ulažem poprilično, ili da se bolje izrazim, ulagao sam, u zadnje vrijeme otkako sam u metropoli Lijepe Naše nemam previše vremena za odlazak na turnire koji se održavaju svakog vikenda što povlači činjenicu da nisam u mogućnosti trade-ati se, prodavati, kupovati i slično. Osim toga u Zadru sam bio voditelj turnira, na neki način sam i dalje , što je također jedna od povlastica i izvor prihoda. Sve u svemu definitvno sam u plusu jer sam novcima zarađenim raznim aktivnostima vezanim uz ovu igru kupio razne materijalne stvari koje mi ostaju i za kasnije, a također plasmanima u završnice priskrbio si poprilično tehnologije koja baš i nije jeftina. Kakobilo, zabavljam se kroz igru dugi niz godina, pa i da sam na nuli što se tiče novca mogu reći da sam u plusu, jer se u današnjem svijetu bilo kakav oblik zabave skupo plaća.


7. Imaš li namjeru ostati u YGH još dugo vremena?

Pa… dok je igra živa u Hrvatskoj trudit ću se igrati je, barem se pojavljivati na velikim eventovima te preko ljeta nešto po Zadru.

8. Kao najbolji, koji je tvoj savjet početnicima?

Hmm, inače nisam od onih koji dijele tip for free, ali evo, kako situacija zahtjeva navedeno neka bude. Dakle, manje vremena provoditi po ygo planetu čitajuci glupe topice nevezane uz igru, tj vezane uz igru ali nepoučne. Ne truditi se previše tražiti fix-eve i slične stvari od korisnika na istom forumu jer uglavnom odgovoraju igrači koji imaju jednako znanja kao i oni koji su tražili pomoć. Odlaziti na turnire, pitati iskusne igrače na njima za pomoć pri slaganju decka, pratiti cijene na internetu, ne kupovati hrpu boostera već rađe nabavljati kartu po kartu, mrziti noobove i još mnogo toga.

9. Dali je ovo državno tvoje?

Hmm, ima još mnogo do ovog državnog, jedan veliki event i jedna ban lista, tako da je prerano išta govoriti. Šansa je naravno tu, ali  „proklestvo finala“ , da se tako izrazim, i dalje je prisutno tako da nekako sumnjam, dolazi red na mlađe (Krešo, Jure go for it).

10. Nabroji sve svoje rezultate

2005. National Championship – 1st place
2005. Pharaoh Tour – 5th place
2006. Summer Cup -2nd place
2006. National Championship – 11th place
2006 .Phaoroh Tour – 4th place
2007. National Championship – 3rd place
2007. Pharaoh Tour – 6th place
2008. Summer Cup – 3rd place
2008. National Championship – 3rd place
2008. Fortune Tour – 2nd place
2009.National Championship – 11th place
2009. Celestial Challenge – 2nd place
2009. Land of Magic Champs – 12th place
2010. National Championship – 5th place

11. Koji ti je od njih najdraži?

Pa prvo državno naravno, ipak je zlato zlato, a i otvorilo je sva vrata k daljnjim uspjesima koje gore nabrojih tako da tu nemam više ništa za reći.

12. Što misliš o našoj sceni? Prognoza za njenu budućnost?

Hmm, pa naša zajednica vjerojatno okuplja viši broj ljudi negoli u vrijeme kad sam ja započeo, no ipak, manje se proova javlja, eventovi ne donose neke nove mlade igrače koji pokazuju perspektivu da bi mogli nešto napraviti, uglavnom je to stara ekipa u top8, a izuzev njih ljudi koji su prosječni igrači koje u današnjem formatu novac čini dijelom top8 te pokoji topdecker koji slučajno zaluta u završnicu. Što se tiče budućnosti, mislim da se igra raširila po cijeloj Hrvatskoj te da je u slučaju organizacije i distribucije sigurno napredovala, dok po kvaliteti igre i nije baš. Nadam se da je Celestial Challenge samo jedan od niza turnira kakvi će se zbivati kod nas, jer osim što omogućuje pojedincima da se istaknu također donosi igrače iz stranih država što čini turnire napetijima, zanimljivijima te bogatijima, kako nagradama tako i kvalitetom igre.

13. Ljubavni život prvaka?

Ljubavni život, hmm, FER, hmm, ma nema se cure, slobodan sam kao ptica u letu na sveopću radost lijepšeg spola.

14. Općeniti planovi za budućnost?

Prvenstveno završiti ovu životnu muku skraćeno nazvanu FER te nakon toga naći posao u struci. Zgrnuti gomilu para i kupiti godišnju kolekciju Lakostica. Ma, …, glavno da se faks završi a život će dalje pokazti.

15. Što misliš o meni?

Iskorist ću ovdje jednu svoju čestu uzrečicu: „Volim proove i mrzim noobove!“
Neka šira zajednica izvuče konkluziju iz ovoga iako je ona vrlo jednostavna.

16. Najdraže u igri?

Najdraže u igri? Hmm, mnogo toga, raznolikost igre, mogućnost kombiniranja, razne situacije u kojima treba pronaći što bolje riješenje, to je to što se igre tiče. Sama igra povlači i igrače, odnosno nova poznastva. Tako upoznah i Karla, Antu, Faba, Juru i mnoge druge.
Najdraže od svega, preko karata, deckova, i ljudi…..piti sa proovima na šanku.

17 . Misao za kraj..

Mrzim noobove, low level mobove, randome, fckn topdeckere, prijatelje životinja, kad konobar ne časti, kad moram jesti da bi pija, sitniš ( medvida, ribu i sokola ), paška prijatelja knjižnice i LOVRU LEKAJA.

Ima još…


 

I time privodimo kraju ovaj intervju.
Hvala svima vama koji ste kroz godine pratili Croatian Titans sagu, Bog zna da ste bili strpljivi samnom (od čiteteljstva pa sve do redakcije), no na kraju krajeva, nadam se da je vrijedilo. Ako sam izmamio pokoji osmijeh od vas, ako ste naučili nešto novo i korisno, onda svoju misiju smatram ispunjenom.
Najboljima je odana dužna počast, no vrijeme mlađih, kako to kaže i sam Joso, pred nama je. Od početka pisanja CTa, mnogo se toga promijenilo, mnogi su se povukli sa scene, a mnogi su se na njoj i pojavili.

Ciklus promjena neprestano se odvija, kako kroz izmjenu metagamea, tako i kroz izmjenu onih koji se u tim metama snalaze.
Na vama je da napišete nove stranice YGH! povijesti, da održite igru živom i zanimljivom. Pođite hrabro naprijed, izborite svoje mjesto na turnirima, i upišite svoje ime među velikane.
Postignite to trudom i testanjem, nemojte varati, poštena pobjeda je najslađa pobjeda.

Tko zna, možda se Vaš autor odvaži krenuti na novo putovanje u budućnosti ne bi li kao kroničar svojeg vremena opisao nove nade, i novonastale promjene na sceni.

Ovim putem pozdravljam sve prijatelje koje sam upoznao kroz ovu igru, a koje nisam dugo vidio ili čuo. Prirasli ste mom srcu sa svakim shufflanjem i svakim duelom (ali i pićem)koji smo dijelili.

Hvala Vam;
Krešimir, Ante, Fabijan, Karlo, Jure, Joso, Marko, Ivan, Goran, Kristijan, Gianni, Luka, Jeton, Vjekoslav, Saša, Danijel, Mirko, Deni i ostali.

Huggs and Kisses,
Vaš Dx

TOP 8 CRO TITANS dio je kolumne. Pročitaj: Uvod, 8th place7th place6th place, 5th place, 4th place, 3rd place, 2nd placeSaga ISaga II

I time privodimo kraju ovaj intervju.

Hvala svima vama koji ste kroz godine pratili Croatian Titans sagu, Bog zna da ste bili strpljivi samnom (od čiteteljstva pa sve do redakcije), no na kraju krajeva, nadam se da je vrijedilo. Ako sam izmamio pokoji osmijeh od vas, ako ste naučili nešto novo i korisno, onda svoju misiju smatram ispunjenom.

Najboljima je odana dužna počast, no vrijeme mlađih, kako to kaže i sam Joso, pred nama je. Od početka pisanja CTa, mnogo se toga promijenilo, mnogi su se povukli sa scene, a mnogi su se na njoj i pojavili.

Ciklus promjena neprestano se odvija, kako kroz izmjenu metagamea, tako i kroz izmjenu onih koji se u tim metama snalaze.

Na vama je da napišete nove stranice YGH! povijesti, da održite igru živom i zanimljivom. Pođite hrabro naprijed, izborite svoje mjesto na turnirima, i upišite svoje ime među velikane.

Postignite to trudom i testanjem, nemojte varati, poštena pobjeda je najslađa pobjeda.

Tko zna, možda se Vaš autor odvaži krenuti na novo putovanje u budućnosti ne bi li kao kroničar svojeg vremena opisao nove nade, i novonastale promjene na sceni.

Ovim putem pozdravljam sve prijatelje koje sam upoznao kroz ovu igru, a koje nisam dugo vidio ili čuo. Prirasli ste mom srcu sa svakim shufflanjem i svakim duelom (ali i pićem)koji smo dijelili.

Hvala Vam;

Krešimir, Ante, Fabijan, Karlo, Jure, Joso, Marko, Ivan, Goran, Kristijan, Gianni, Luka, Jeton, Vjekoslav, Saša, Danijel, Mirko, Deni i ostali.

Huggs and Kisses,

Vaš Dx

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.