Dark Magician Girl Part 1…

– Kuribon slatkice, donesi mi molim te crni ovratnik, onaj sa tamno plavim kamenom – šapće joj, trljajući prćasti nosić o njezino, meko i slatko mirisno krzno. Češkajući ju, smijući se, polako ju gurka od sebe, pokazujući joj crveno lakiranim dugim noktom gdje se ovratnik nalazi. Prolazeći svojim glatkim prstima, kroz bujnu zlatno plavu svježe opranu kosu, uzima si zraka, rumeni se i steže svoj ljubičasti kožni korzet. Jednom rukom si namješta grudi da joj ne ispadnu, dok drugom oblači kratku rozu suknjicu, vrteći se po stanu bosonoga na prstima, fućkajući nekakvu veselu melodiju. Zadihana pada na razbacani krevet, te navlači čipkaste najlonke preko svojih vitkih dugih nogu, pazeći na svježe nalakirane nokte na nogama. Tako zavaljenoj u krevetu, pogled joj stalno bježi na napuknuti crni magični štap sa zubom Blue-Eyes White Dragona zariven duboko u njega, koji je ostao od davno nestaloga, voljenog joj Dark Magiciana.

To je zadnje što mi je od tebe Crni ostalo – tužno na glas razmišlja, obuvajući visoke čizme, vezući ih oko koljena, dok joj Kuribon lebdi oko glave, pokušavajući ju malo oraspoložiti. Zamišljeno kruži oko štapa, pipkajući ga prstima, dodirujući pukotine nastale od te žestoke i krvave borbe. Osjeća ga, svaki njegov udarac koji je zadao i primio, žar i bol te bitke, te njegove misli o njoj goloj na livadi gdje su noćima u zagrljaju ležali. Prisjeća se i ona sa suzama u očima, koje tiho joj klize niz rumeno lice, tih dana kada su satima lutali po zabranjenoj šumi, ispred škole gdje su zajedno pohađali crnu magiju, od tada najboljega u svom zanatu i predavača znanosti o «Vračanju života u mrtvo tijelo» Chaos Sorcerera. Iako proglašavan ludim, čak i zatvaran, nekoliko godina nakon otkaza u školi Crne i Smrtne Magije, nije odustao. Te za vrijeme jedne posebne olujne i hladne noći, uspijeva vratiti sjaj života u ukradeno oronulo tijelo ubijenoga Crusader of Endymiona. Te noći nestaje sa svim svojim tajnama, nitko za njega više ni čuo nije, samo pismo, napisano posebnim jezikom, je njenom Dark Magicianu pred vratima bilo ostavljeno. To pismo, još neotvoreno, pored njegova štapa stoji, jer on samo dva dana nakon, zauvijek u borbi nestao je. Od tada se ona svaki dana pita gdje li je, dali je živ, nekako zna da nije mrtav jer ga stalno osjeća. Pod ispod njezinih nogu se počinje tresti, slike sa zidova padaju, stakla pucaju, a ona pada na koljena. Sva zadihana, u svoj toj strci i panici, Kuribon joj se prestrašena zavlači i omotava repićem oko grudi, Dark Magician Girl se desnom rukom lovi za štap, i najednom nestaju u crnom beskraju. Prepoznaje glas koji ju iz dubine zove sebi, promatra ljubičaste plamteće oči kako joj se približavaju, stišče čvrsto štap, izgovara magične riječi i svjetlost nastaje svugdje.