Pozdrav svima!
Nakon dugog putovanja i uspješnog eventa, pišem Vam report sa YCS Lyona. Na noć četvrtka, 9.2. uputili smo se na laganu vožnjicu prema Lyonu, u trajanju od samo 13-ak sati. Mitja i Periša kao designirani vozači, Kristina, Renato, Modesto, Vilim, Božo i ja kao putnici te naš dragi pukovnik Ivan „Sova“ Emanuel kao prtljaga krenuli smo u zajednički pohod unatoč činjenici da nas je samo troje u kombiju imalo ticket za event.
Vjerujem da se već može naslutiti da nije bila riječ o dosadnom putovanju, ali nitko nije mogao naslutiti beskonačne količine novaca za koje su nas putem olakšale talijanske i francuske ceste. Trend se nastavio i u hotelu, gdje nam je recepcija dala vrlo prigodnu lekciju o francuskoj matematici, prema kojoj vrijedi 9*3=81 euro… Vedrije vijesti su bile susret sa Forjanom i našim prijateljima iz inostranstva (koji su dobili ugodan prijevoz u gepeku).
Sam event je pružao sve blagodati i čari Yu-Gi-Oh! iskustva, od vendorskih cijena do 90 minutnih razmaka između rundi. Također nismo uspjeli iščarobirati tickete za ostatak kombija, ali veterani YCS pohoda među čitateljima znat će da su side eventi ionako puno mudriji odabir od borbe za čast na main eventu.
A sada main event. Osobno sam testao s Kristinom, Renatom, Filipom i Forjanom, ali većinu vremena testao sam ili Kashtire ili protiv njih. S ukupno 10ak mirror matcheva iskustva osjećao sam se pouzdano da ću na svojem prvom YCS-u imati prednost nad većinom ostalih Tearlaments igrača. Neki bi rekli hrabro, neki bi rekli glupo. Igrati najbolji deck je također bila Forjanova strategija, dok su se Renato i Kristina odlučili za protustrategiju u obliku Floowandereezea.
Što se tiče same igre, event je bio iznimno napet i većinu matcheva su presudili najsitniji detalji – kao kad je Kashtira igrač dodao Lava Golema Prosperityem, a ja sam odbio vuči kartu Timethief Redoerom što je dovelo do toga da sam nakon Diablosisa na potez došao s točno jednom kartom u decku. Isto tako sam u jednom gameu resolveao Volcanic Scattershota triput (u šali, naravno). Ostalih ingenioznih playeva ću Vas milostivo poštedjeti, ali ću Vas počastiti saznanjem da me u zadnjoj rundi swissa, u godini Gospodnjoj 2023. apsolutno masakrirao Subterror igrač. Nije bilo ni smiješno. Nakon takvog preokreta, naglo sam se produhovio, znajući da me samo Božja providnost još može spasiti. Ili da sudci ne dozvole da 10 različitih stolova drawa zadnju rundu. Možda i oboje zajedno. Ipak, iako su dva igrača s istim timskim dresom i istim timskim playmatom igrom slučaja imali draw, situacija nije bila previše kobna i na posljednjim pairingsima ubrzo viđam „50 – Renato Smijulj, 49 – Karlo Siketić“. Tri spomena Belle Hadid (čije smo ime slušali u pjesmi na repeatu putem do eventa) kasnije, sjedili smo na top stolovima. Mene je porazio vrstan igrač u mirroru (sad valja plakati da sam izgubio kocku, jer, unatoč tome što sam igrao 7 mirrora u swissu sa 5 izgubljenih kocaka i 6 winova, ovog protivnika chain link 6 nije zbunjivao). Renato me osvetio u top 64 protiv našeg najdražeg Subterror igrača, da bi ga iduću rundu pobijedio prvak eventa.
Bogatiji za dva playmata manje Market vrijednosti nego što 3-1 na side eventima pruža, zaputili smo se kući ispunjeni novim iskustvima i poznanstvima. Možda je stvaran top bio prijatelji koje smo stekli putem. A možda beskonačni bragging rightsi koje ćemo si uzeti. U svakom slučaju nezaboravna avantura!
Karlo Siketić
Komentari