
Formati imaju određen životni ciklus – nastaju, sazrijevaju, solveaju se i onda ili prirodno umru izlaskom novih strategija ili bivaju ubijeni ban listom. Upravo negdje unutar sazrijevanja formata, najavljen je vikend s čak dva OTS Championshipa i to unutar 16 kilometara jedan od drugoga. Pa kako bih mogao odbiti igrati oba?
Tri sata sna, testiran deck, sumnja u zadnjih par slotova main decka, nedovoljno side karata za backrow strategije. Obostrane posudbe karata, isprintane deck liste, „Oho! Odakle ti ovdje?“ izrečeno ljudima koje vidim svaki event. Jednom prijatelju nisam uspio donijeti kartu, znači sj… Zeznuo sam ga. Apsolutno svaka kućica ima kvačicu – klasičan dolazak na event. Dajem obećanje da ako uđem u top 8 idući Championship igram nešto smješnije od Mathmechova.
Trema i želja za borbom i pobjedom vidi se na 46 različitih lica. Težak zrak, na više od jednog načina. Sat vremena prolazi u treptaju oka i sjedam za stol potpuno smiren, znajući da ako propadnem, mogu igrati Edison u miru. Prva runda i već vidim da mi je sretan dan, high roll i savršen opening hand. Zatim Ash na Branded Fusion. Uz ugodan razgovor pobjeđujem prvu rundu i postaje opuštenije, dok ne viđam pairingse druge runde. Ne samo da igram protiv demona, već igram i protiv dobrog prijatelja. Ne može biti ugodan match. Još gubim i kocku – nije mi svejedno. Ipak, sreća me prati, a uspješno se i prisjećam kako baciti Mathmech Sigmu Mathmech Circularom – dakle bilo je suđeno. Ali game jedan nije bio. Primathmech Laplacian traži Anti-Spell game dva, a game tri viđam šest perfektnih karata. U moju obranu, stavio sam ih u deck da ih vidim. Osjećam se odlično ulaskom u treću rundu, gubim kocku, ali rođen sam pod sretnom zvijezdom i dobivam svoj backrow matchup dana. Četvrta runda – opet gubim kocku, ali ne brinem se – sretna zvijezda i sve to. Gledam opening hand i shvaćam kolika je ta sretna zvijezda laž. Rođen sam trinaestog u mjesecu! Za vrijeme sideanja osjećam se sigurno, već unaprijed razmišljam o sideu za game 3 i nakon par riffle shufflea povlačim svojih 5 prekrasnih karata. Ajoj. Peta runda – ako je dobijem miran sam. Gubim kocku, ali progrindam stoljetni game jedan. Napet match završava drawom – igrao sam pre oprezno oko Double Crossa koji nije postojao. Heatsoul je vukao Drivera pa Gammu. Da sam drugačije odigrao, da sam bolje vukao, što bi bilo kad bi bilo… Nema koristi od toga. Osjeća se nervoza – nitko ne želi da mu prijetnja bubbleanja stoji nad glavom u zadnjoj rundi swissa. Ipak, poželjeli smo si susret u top cutu. Dolazi i ta šesta runda. Gubim na kocki, ali imam Asha za Branded Fusion. OTK, OTK. Imao sam više sreće nego pameti, ali sada dolazi daljnji izazov – top cut.
Zrak je električan, nismo se borili šest rundi da bismo sada ne dali sve od sebe. Protivnik iz pete runde također je ovdje, ali ne susrećemo se. Top 8 match pobjeđujem na jedvite jade. Opisao bih ga detaljnije, ali i dalje nisam siguran što točno Rikke rade. Top 4 i igram protiv… Tearlamenta? Mislio sam da sam se oprostio od tog decka. Bilo kako bilo, opet gubim kocku i protivnik starta s Merli. Ne može biti grozno, ionako je sve na jedan, nije bitno ako protivnik ne pogodi Ishizu kartu. Kelbek. Njesra. Malo baitam i borim se, kradem Kaleido-Hearta i zalinkam ga. Topdeck rat. Kažem kako sreća prati hrabre i s Triple Tactis Talentima vučem dvije. Circular baca Sigmu, tristoti put taj dan. Game dva protivnik Fenrirom traži Tearlament Kashtiru, postavlja backrow i passa sa dvije karte u ruci – jedna od njih je prekrasna Tear Kash. Circular baca Sigmu. Vjerujte mi, napornije je bilo meni nego Vama. Fenrir nešto baca u zaboravni ponor face-down banisha i Tear Kash… Ostaje u ruci? Gledam protivnikov grave i shvaćam da je prazan Tearlament i Kashtira karata. Pada mi ideja na pamet, kockat ću se na to da je ruka u istom stanju. Slažem divljeg Accesscodea koji je spreman napasti dvaput s 5300 napada. U najgoru ruku opremljen sam s još jednim u Extra Decku. Battle Phase? Da! Access udara preko Fenrira pa direktno, dobivam match. Čestitam protivniku i divim se izboru decka, a čeka me još finale. Melffy Spright. Gubim kocku i prvi put u danu moj Droll & Lock Bird nešto radi. Radi i njegov. Tučemo se svojim jadnim engineima u nedogled – imamo produljen timer za finale i ne planiramo ostaviti niti minute na njemu prije nego smo gotovi. Jadne žrtve, pardon, gledatelji našeg sukoba. Game dva se isto raspada u jezivo stanje: Gamma, Ash, Droll, Appointer of the Red Lotus, ma sve gadosti igre. Ulazimo u game tri. Circular baca Diametera. Šalim se, opet baca Sigmu. Protivnik pokazuje Gammu, ali hand mi je bolji od foldanja na to, a ja sam već pre umoran da se brinem ako ima još neki interrupt. Ako ima, ima. Topdeck mu je Belle, ali umjesto Heatsoul pass strategija mi je Apollousa koju summonam tek drugi put u danu. Win. Veselje, playmat, fotkica i sve ostale blagodati. Kajanje što u nedjelju ustajem u 8:00. Slaganje drugog decka do 3:30.
Ustajanje u 8:45, planovi su ovdje da se krše. Dolazim u Goricu na event debelo nakon početka prijava i… Prvi sam ondje iz Zagreba? Ionako prijave traju sat vremena. Stižem i listu napisati prije dolaska ostalih i polako procesiram razliku između dva eventa. Znatno je opuštenije. Netko panično nabavlja Dragoona, ali osim toga kao da smo se samo okupili popiti kavicu. Uskoro dolazi horda iz Zagreba. Oni su izgledali kao živi mrtvaci nakon jučerašnjeg eventa, a nisam htio niti znati kako sam onda ja izgledao. Smiju mi se na izboru decka – nisu mislili da ću se zapravo naoružati strategijom kojoj je već istekao rok trajanja. Neka, neka, ne bojim se ničega dok mi je u decku „Himmelsjäger-Mobilisierung – Angriff!“.
Parovi prve runde i odjednom počinje lagano sličiti na prethodni dan. Svi polako postaju ozbiljni, imam osjećaj kao da sam samo ja opušten. Ako i propadnem, opet je tu Edison da mi utopi tugu. Gledam parove prve runde, nadam se nečemu laganome i… Šejtan. Ovaj put prvu rundu igram protiv vražićka od igrača i protiv prijatelja. Činjenica da igra Runick Fur Hire nije mi donosila utjehu kad igram Sky Strikere. Nemam Anti-Spell, morat ćemo se igrati. Igrali se svakako jesmo. Game jedan i bez enginea smo, što je dovelo do tisućljetnog sukoba. Slična situacija game dva. Minutu i sitno od timea napadam s Hayate za 1500. Nije bio plan, tako sam rekao i njemu, a hoćete li mi vjerovati je na Vama. Ulazi u Main Phase, Battle će morati skippati. Jedan fury agenda combo kasnije i na stolu su Folgo, dva liliputanca Fur Hire i Wiz. Wiz da gaina 500 LP-a za svakog monstera Fur Hire kojeg kontrolira. Broji li sebe? Ne? Uh. 0-0-1. Draw u prvoj rundi izgleda sablazno, pogotovo igrajući rogue strategiju, ali poželjeli smo si dovršiti ovo u topu i nastavili smo s pohodima. Nekim čudom dobivam kocku i… Puštam protivnika da igra prvi. P.U.N.K Therion. Imao sam dovoljno enginea i going second karata da sam mogao igrati i treći. Pratim combo, znam od prilike gdje želim negirati i odjednom protivnik summona Theriona plave boje? Tog nisam upamtio, pa ga naravno pročitam. Zatim protivnik summona Theriona… Plave boje? I to drugog?! Brzo učim da je deck dobio support i opet čitam. Znam kako izgleda kad Striker igrač čita karte, ali je neizbježno. Odnosim game jedan, a game dva protivnik složi četiri interrupta. Game tri i protivnik otvara slabo. Ja sam svoje brickove potrošio prethodni match izgleda. Dobivam i ulazim u treću rundu. Opet jedan od meni dragih monstruma. Puštam đavla da igra prvi. Sera efekt. Sera efekt. Evenly Matched i zatim opet slušam kako kreće naporan dio. Sera efekt. Sera efekt. Field mu postaje jači nego prije Battle Phasea. Hvala Bogu vukao sam, tako reći, jaja. Nimalo lagan match i stotinjak Sera efekata kasnije odnosim win minutu do timea, samo jer me u nekom trenutku spasio Cosmic Cyclone po njegovoj fieldici. Četvrta runda i… Traptrix. Sera efekt. Sera efekt. Ovaj put je Evenly ostao u ruci, a engine sve napravio. Za vrijeme pauze smo pojeli pizzu koja je ispečena u manje od 7 minuta. Dao bih Vam detalje, ali ne biste vjerovali. Peta runda je bio divlji match – protivnik me znajući što igram pustio prvog. Otvorio sam Engage i Roze. Rekao sam Vam da se ničeg ne bojim naoružan Angriffom. Game dva me protivnik pušta prvog i viđam Veilera i Widow Anchor. Izvlačim match i pripremam se za zadnju rundu swissa. Viđam da igram protiv Mathmecha. Dva dana, osam sati sna. Nemam snage opet svjedočiti kako Circular baca Sigmu. Predajem rundu – trebam kofeina, a sa 4-1-1 ionako ulazim u top.
Ulazim u top cut. Opuštenije je nego prvi dan, smirenije. Svi Zagreb zombiji su tu sa mnom. Opet igram protiv đavla iz treće runde. Pušta me prvog, ali nisam došao u top cut da bih brickao. A on po starom, Sera efekt. Sera efekt. Belle spašava match i ulazim u top 4. Protivnik dobiva na kocki, promišlja, razmišlja, posmatra i odlučuje ići prvi. Ariseheart pass. Mind Control, Forbidden Lance, Widow Anchor. Zeke ga makne, brinut ću se o njemu kasnije, sad je bitno dobiti tri spella u graveu. Arise se vraća i ponovno dobiva po lampi od Zeke. Nek’ se nosi. Stvaram prednost i izvlačim game. Game dva pojedem fatalan Evenly Matched. Game tri biram ići prvi – u ruci Nibiru i osjećam se sigurno. Neka situacija sa strane mi odvraća pažnju i passam potez zaboravljajući deklarirati efekt Shizuku. Znači, kurčina. Suzdržim se da ne spomenem čitav grčki panteon, ipak je match još daleko od gotovog. Protivnik sakuplja kamenčić, pardon, mineral i passa mi potez s i previše strašnim fieldom – Nibiru token i Kashtira Birth. U ruci mu je jedna karta. Potrošim sve resurse kako bi Zeke dematerijalizirala tokena i Knightmare Unicorn okončao Birth. Samo da nema play i na konju sam. Pressured Planet Wraitsoth. Special summon Kashtira Fenrir. Normal summon topdeckana Ghost Belle & Haunted Mansion. Provrćem u glavi scenarij da nisam missplayao – imam ili Widow Anchor ili Linkage setan, nedovoljno spellova u groblju. Gubim svakako. Olakšanje. Pružam ruku i govorim protivniku da mu je bolje da pobjedi u finalu. „Samo vuci bolje.“ Poslušavši moj mudar savjet odnosi win, a ja „samo“ zadovoljstvo back-to-back OTS Championship topova. Snimam deck profile (https://www.youtube.com/watch?v=2JmGYtzZ16c&t=1s) i odlazim na prijeko potreban odmor. Vikend završava spremanjem mog najdražeg decka u ladicu i stavljanjem playmata na Card Market. Može li ljepše od toga?
Komentari