Vjerojatnost ili sreća – što zapravo utječe na igru?

Kada govorimo o kartaškim igrama, svi imaju svoje mišljenje o njima. Nebitno radi li se o pokeru, beli, Yugiohu, Magicu ili bilo kojoj drugoj. Svi smatramo da je jedna super, druga baš i nije. Jednu mogu igrati cijeli dan, drugu ne mogu smisliti. No kad govorimo o sreći u kartaškim igrama, tu se ljudi već počinju zbunjivati. Imamo li sreće dok kartamo? Je li vjerojatnost ili „Fortuna“ na našoj strani? I ima li uopće smisla taktizirati u kartaškim igrama? Danas pišem baš o tome.

Razlika između TCG-a i standardnih kartaških igara

Prvo i glavno što treba imati na umu kad se raspravlja o ovoj temi jest: TCG i standardne kartaške igre se razlikuju neopisivo. (Ako ne znate što je akronim TCG, što radite ovdje uopće? :D) Dok u standardnim kartaškim igrama igramo deckove (špilove) koji su sastavljeni od unaprijed odabranih karata, u TCG-ovima te karte biramo mi sami. Sami sastavljamo deckove i biramo karte koje želimo igrati. I to je glavna čar koju TCG-ovi imaju nad standardnim kartaškim igrama. Isto tako, svaki će igrač imati svoj deck i igrat će protiv igrača koji ima svoj deck koji se razlikuje u potpunosti (ili pak i ne, meta čini svoje, igramo najbolje deckove jer su najbolji, ne toliko jer ih volimo igrati). U standardnim kartaškim igrama većinom se igra iz jednog decka ili više njih pomiješanih u jedan, nema kreativnosti i pažljivog odabira u sastavljanju kao kod TCG-ova. Osim toga, u TCG-ovima nove karte stalno izlaze i raznovrsnost deckova postaje sve veća.

Vjerojatnost i sreća – što je što?

No, ovo nije toliko tekst o razlikama TCG-ova i standardnih kartaških igara, koliko o onome što zapravo igra ulogu u kartaškim igrama. Vjerojatnost ili sreća – što zapravo utječe na igru? Vjerojatnost bi, po nekoj općoj definiciji, bila mjera mogućnosti da se nekakav događaj dogodi. U drugu ruku, sreća bi bila uspjeh ili neuspjeh uzrokovan šansom, a ne kroz postupke neke osobe. Prema tim definicijama, sreća bi bilo nešto na što ne možemo utjecati, na vjerojatnost bismo mogli. Mnogi ljudi će vam reći da u kartaškim igrama, ali i općenito, sreća ne postoji, samo vjerojatnost.

Prema mom nekom viđenju, sreća bi bila da igramo poker i izvučemo svih pet dijelova Exodie. Svi znamo da u pokeru nema Yugioh karata (barem ne onom standardnom, tko zna što sve ljudi igraju) pa prema tome nema ni Exodie. Vjerojatnost, u drugu ruku, je već druga priča jer znamo što se u decku karata nalazi pa prema tome znamo otprilike što bi iduća karta koju vučemo mogla biti. O temi pojma sreće u smislu događaja, poput izvlačenja baš one karte koja nam u danom trenutku treba, može se raspravljati danima i to bi bilo previše filozofsko raspravljanje za koje ovdje nije ni vrijeme, a ni mjesto. Osim toga, ovdje se radi samo o sreći i vjerojatnosti u kartaškim igrama, ne i ostalim aspektima života.

Primjer sa Sylvanima

Primjer vjerojatnosti najbolje mogu objasniti na primjeru Sylvan two-card comboa. Combo se sastoji od karata Lonefire Blossom i Soul Charge. Blossom će se tributeati da prizove još jednog Blossoma iz decka koji će se zatim isto tako tributeati da prizove još jednog Blossoma. Treći će Blossom prizvati Sylvan Hermitree ili bilo koje veliko Plant-type čudovište, a Soul Charge će vratiti sva tri Blossoma iz gravea koji će iz decka dovući još tri velika čudovišta. Ukoliko je to prvi potez, igrač koji je taj combo učinio skoro da ima duel u rukama jer potez završava s Mecha Phantom Beast Dracossack i Divine Dragon Knight Felgrand na polju što je, svi znamo, poprilično teško maknuti s polja. No koliko često će igrač moći odigrati svoj prvi potez tako?

Ako gledamo po trenutnoj listi zabranjenih karata, Lonefire Blossom je dopušteno igrati tri kopije, Soul Charge samo jednu. Prema tome, Lonefire Blossom čini 3/40 decka, a Soul Charge 1/40. Rekli biste da je vjerojatnost da ćemo te karte izvući u početnom „handu“ 3:40 (7.5%), odnosno 1:40 (2.5%). To vrijedi na prvu kartu koju vučemo. Za drugu kartu vjerojatnost je veća jer tada vrijedi 3:39 i 1:39. Što bi značilo da bi za petu kartu vrijedili omjeri 3:35 i 1:35. Mislim da vidite što pokušavam reći. Prema tome, vjerojatnost u kartaškim igrama bi bila omjer kopija karata koje se nalaze trenutno u decku i sveukupni broj karata koji se trenutno nalazi u decku.

Yugioh kao jedna od balansiranijih igara

Yugioh je specifičan što se vjerojatnosti tiče. Jedna je od igara u kojoj se najviše „kopa“ po decku, tj. traži karta koju želimo. Uz pomoć drugih karata, naravno. Yugioh ima najviše karata sa „search“ efektom, tj. ako se ispuni određen uvjet, traži određenu kartu. Same karte imaju efekte dodavanje određene karte u ruku poput Reinforcement of the Army koja nam omogućava da dodamo level 4 ili manje Warrior-type čudovište iz decka u ruku. Samom činjenicom da pretražujemo deck za onu kartu koja nam treba smanjujemo vjerojatnost da je povučemo u trenutku kad nam treba (jer je dodamo u ruku, no). Iako se igre u potpunosti razlikuju, smatram da je činjenica što se u Yugiohu stalno traži „alat“ koji nam treba u nekom određenom trenutku bolja u nekim aspektima od igara poput Magic: the Gathering u kojima se ne traži toliko koliko se vuče (ne govorim da je YGO bolji od MtG-a, isto tako ima puno aspekata u kojima je MtG bolji od YGO-a; igre su u potpunosti različite, nema smisla puno uspoređivati ih). Ima i Magic karata koje traže druge karte, no one se ne koriste u tolikoj mjeri kao u Yugioh.

Sama činjenica da se u Yugiohu traži nešto konstantno i dodaje u ruku, smatram da je jedna od igara u kojima se može napraviti najbolje balansiran deck (u smislu funkcioniranja, ne u smislu kompetitivnosti). Samim time što postoje karte koje traže druge karte povećava nam se vjerojatnost da ćemo dobiti kartu koja nam treba. Više ne računamo broj preostalih kopija u decku karte koja nam treba, već i broj preostalih kopija karata u decku koje nam tu jednu kartu mogu „dohvatiti“ iz decka. Tako više omjer neće biti npr. 1:25, već 5:25 (odnosno 1:5) ili čak i veći!

Što je s nasumičnim?

U nekim kartaškim igrama, ponajviše u igri Hearthstone, pojavljuje se nasumičan događaj. Točnije, ukoliko se ispuni neki uvjet, nešto nasumično će se dogoditi. Kao najbolji primjer može se uzeti baš igra Hearthstone i karta Murloc Knight. Ona kaže kada se iskoristi Hero ability, možemo prizvati jednog nasumičnog Murloca. Za one koji nisu upoznati s Hearthstoneom, heroj je jedan od 9 različitih likova (klasa) koji se može izabrati i tijekom duela igramo kao taj lik (odnosno ta klasa). Murloc je jedan od tipova miniona (čudovišta), nešto kao Dragon-type, Warrior-type i sl. u Yugiohu.

Taj nasumičan odabir, to možemo smatrati srećom, ne? Ne. S obzirom da u trenutku ovog pisanja u igri ima sveukupno 12 Murloca, šansa da dobijemo Murloca kojeg želimo jest 1:12, što je 8.33%. To nije sreća, samo vjerojatnost. Bez obzira što mi nismo stavili tog Murloca kojeg dobijemo u deck i što ne možemo utjecati na to kojeg ćemo Murloca dobiti, i dalje se ne radi o sreći već o vjerojatnosti jer ima točno određen broj Murloca u igri.

Filozofija oko Upstart Goblina

Postoji jedna karta u Yugioh koja nije viđala previše igre dok je nije popularni američki igrač Patrick Hoban koristiti u svakom decku. Karta je od vrijednosti svega par centi porasla na vrijednosti par američkih dolara nakon što ju je on počeo koristiti. Pogađate, radi se o karti „Upstart Goblin“ s efektom „Draw 1 card, then your opponent gains 1000 Life Points.“. Postoji mnogo debata treba li se karta koristiti u svakom decku ili ne. S jedne strane, ljudi govore da je 1000 bodova protivniku dati za jednu kartu previše, drugi pak govore da danas tih 1000 bodova više ništa ne znači. I jedni i drugi su u pravu, a sve se na kraju svodi na osobni odabir svakoga igrača, igrati je ili ne.

Patrickova filozofija oko karte jest da ona smanjuje broj karata u decku za jedan, tj. ukoliko se igra tri kopije, ne igrate u decku 40 karata, već 37 što uvelike povećava vjerojatnost da se izvuče karta baš koju želimo. Iako je ta filozofija opravdana i ima velikog smisla, u nekim duelima baš tih 1000 ili više bodova zbog te karte znače partiju. Baš zbog tih 1000 bodova je protivnik preživio i na kraju pobijedio. No, kao što rekoh, na kraju se sve svodi na osobni odabir igrača, igrati je pa doći brže do karata koje želi ili ne igrati je i umjesto nje igrati neke druge karte koje možda otvaraju vrata drugim comboima.

Kartu, dakako, nema smisla igrati ukoliko vam deck s njom prelazi najmanji broj dopuštenih karata, tj. imate više od 40 karata jer tada ta karta doslovno ima samo efekt „Your opponent gains 1000 Life Points.“.

Strategija kao ključ do pobjede

No, vjerojatnost i broj karata nije sve što čini kartaške igre. Velik dio čini strategija i taktiziranje. „Hoću li odigrati Torrential Tribute sad ili pričekati da prizove još jedno čudovište? Je li pametno napasti ako ima tri face-down karte, možda je među njima Mirror Force?“ U svakoj kartaškoj igri , pa tako i u Yugiohu, postoji velika doza strategije i razmišljanja. Svi veliki igrači koji stalno ulaze u topove turnira ne pobjeđuju jer su imali samo vjerojatnost na svojoj strani. Pobjeđuju jer puno vremena ulože u deck, proučavaju najbolje strategije i taktike za određeni deck, uče kako koji deck funkcionira i kako ga je najefikasnije pobijediti, traže neka nova rješenja i kombinacije kojih se još nitko prije njih nije sjetio.

Uvijek valja imati na umu kako nećemo do pobjede doći samo zato što smo sastavili dobar deck. Nema veze ako netko ima najbolji deck koji je ikad postojao, ako je omjer karata najbolji što može biti i da vuče kartu baš kartu koja mu treba u danom trenutku, ne vrijedi mu to ništa ako mu je strategija tijekom duela loša i/ili ne zna igrati taj deck. Baš iz tog razloga valja svaki deck koji igramo dobro proučiti i smisliti način kako ga najbolje igrati.

Zaključno

Sreća, prema mom nekom viđenju, u kartaškim igrama ne postoji i nadam se da sam ovim člankom to nekako uspio približiti vam. O ovoj temi može se danima raspravljati, no ovdje je generalno navedeno i objašnjeno otprilike moj stajalište, ali i stajalište sve više ljudi koliko vidim po forumima na webu. Naravno da ćemo prije reći „Imao je sreće pa je izvukao tu kartu!“ nego „Bila je velika vjerojatnost da će izvući tu kartu!“ jer nitko ne razmišlja na takav način (ok, neki razmišljaju, nemojte sad paliti svoje motorne pile zbog toga). Bez obzira što vjerojatnost igra ogromnu ulogu u duelima, ne igra najvažniju i to valja zapamtiti. Možda vas je protivnik pobijedio jer je imao bolju strategiju ili bolje odgovorio na sve vaše prijetnje nego na vi njegove? Ili je imao bolji omjer karata u decku pa je prije vukao karte koje mu trebaju? Ili je baš stvarno izvukao tu kartu koja mu je trebala da vas pobjedi! Ne kaže Yugi bezveze da treba imati srce u kartama! Što vi mislite o ovoj temi? Volio bih vidjeti i vaša mišljenja postoji li ipak sreća u kartama ili ne. 🙂

– Do sljedećeg puta, Kiryu.