Pogled na Yu-Gi-Oh! nultu sezonu

Sjećate li se onih dobrih starih dana kada su dvoboji bili puno jednostavniji? Onda kada se sve baziralo na vjerovanju u špil i Žrtvenim Prizivima? I što je najbitnije, kada su Yugi i Kaiba bili glavni frajeri u seriji? Je, govorim o izvornoj Yu-Gi-Oh generaciji koju je začeo Kazuki Takahashi 1996. godine. Sjećate li se tih epizoda. Točnije rečeno, jeste li sigurni da ste ih gledali sve?

Prva epizoda prve generacije Yu-Gi-Oha počela je s emitiranjem 29 rujna 2001. godine na zapadu, godinu i pol nakon što je serijal započeo u Japanu. Što bi značilo da početak Dvoboja Čudovišta datira negdje 2000. godine. Stoga zašto onda na kartama dolje desno uporno piše “Kazuki Takahashi 1996”? Ako znate odgovor, onda će biti teško ovaj članak činiti zanimljivim.

Međutim, uzevši u obzir da se većina svijeta vrti oko američke varijante karata i serije, postoji više nego lagana mogućnost da niste znali da postoji još jedna sezona Yu-Gi-Oha koju niste gledali.

Takozvana “izgubljena prva sezona” ili, kako ćemo sad to nazivati, “nulta sezona”, netko je čak to nazvao i “zabranjenom sezonom”, počela je s emitiranjem još 1998. godine, dvije godine nakon što je izdana prva Yu-Gi-Oh! manga, i taj je kratki serijal pratio radnju upravo te izvorne mange. To je bilo onda kada je Toei Animation bila izdavačka kuća za serijal i kada je Bandai držao sva prava na kartašku igru, ne bi li seriju i igru kasnije udomaćili Nihon Ad Systems i Konami. I sad kad sam vam to sve rekao, ako vam je to nešto novo, sigurno si sad već želite gledati to originalno djelo i vidjeti odakle je “Yu-Gi-Oh!” potekao.

Međutim, to je sada pomalo starija serija, koja možda nema iste standarde kao i moderna inačica Yu-Gi-Oh kulture, i ako se ovaj tren uputite to gledati a da niste svjesni o nekim činjenicama, nije isključivo da vas ta sezona neće dozlaboga zbuniti, možda čak i razočarati.

Kako zapadna publika uglavnom nije upućena u radnju te originalne sezone, barem ne onoliko koliko su upućeni u radnju moderne inačice, pomislio sam si da malo pripomognem pripremi na taj serijal time da publiku upozorim što ih sve čeka ako ovo odluče gledati.

Stoga sam pripremio ovaj mali review, prema kojem ću kaniti izjasniti što bolju i pošteniju kritiku izvornoj sezoni, no imajte na umu da to nije baš neki lagan zadatak sudeći po tome da ionako volim samu priču cijele franšize. No, nije ovo prvi ni zadnji anime o kojem mislim pisati review, stoga ako sve dobro napravim neće biti nikakvih poteškoća pri analiziranju sveukupnog djela.

Ja sam Hawk, i u današnjem članku predstavljam Review na “Yu-Gi-Oh! Nultu Sezonu”. Ožežimo.

 

Radnja

yami yugioh season 0 by yugiohlover911-d3kp2vi

Svi koji su gledali sve sezone puštene zapadnoj publici u principu znaju o kakvoj se priči radi. Sam uvod prve epizode one sezone koju zapadnjaci nazivaju “prvom epizodom”, govori nam kako su se prije više milenija u drevnom Egiptu odigravale “igre sjena” koje je jedan mudri faraon prognao koristeći Milenijske Predmete. Tri tisuće godina poslije (je, tri, ne pet tisuća kao nam je krivo predočio 4Kids), jedan od tih predmeta, Milenijska Slagalica, dolazi u ruke jednog dječaka, Yugija Mutoa, koji učini nezamislivo i složi slagalicu, time oslobodivši duh istog drevnog faraona, započevši avanturu svog života.

Na žalost, najveći dio te priče američka verzija predočava preko snova i sjećanja, i njihova prva epizoda u principu već djeluje kao da se prije toga zbilo dosta toga. Međutim, u Nultoj Sezoni, sve se to odvija tako da publika to može vidjeti na svojim ekranima. Vidimo Yugijev školski život i svakodnevne probleme, koji uključuju ali nisu limitirani na probleme sa školskim grubijanima, korumpiranim doktorima, kriminalcima, sektama i, naravno, jedan posebno istaknuti nasljednik megakompanije za kojeg već sigurno znate tko je i što je. Već u prvoj epizodi publika može svjedočiti onom ključnom trenutku kada Yugi dovrši slagalicu, i time oslobodi i preuzme obličje bezimenog faraona poznatog sada jedino pod nazivom “Mračni Yugi”, i sve to uklopljeno u klasičnu priču o njegovom prijateljstvu s Jonuichijem (tj. Joey, primijetit ćete da ova sezona nema engleski prijevod stoga svi likovi imaju izvorna japanska imena). To je ona priča kada Yugi donese Slagalicu u školu, Jonuichi ga malo zadirkuje, i što je još ogre, ukrade i baci ključni komad Slagalice u obližnji potok. Nakon toga njega i Hondu (Tristana) jedan grubijan prebije na mrtvo ime, no Yugi stane na njihovu stranu, što toliko gane Jonuichija da odluči tražiti i vratiti dio Slagalice. To je ona pričica koju je zapadna publika u svojem serijalu jedva, ako i uopće, vidjela preko Yugijevih sjećanja, stoga je pobliža perspektiva na cijelu radnju ne samo nostalgična, nego i dirljiva.

Kao što možete naslutiti, postoje određene debele razlike u odnosu na onu sezonu na koju je zapadna publika navikla, i upravo su te razlike izvor problema, diskusija i premišljanja. No od svih mogućih referenci, prva i najvažnija stvar koja se primjeti da čini debelu razliku u odnosu na modernu inačicu jest… i pokušajte ne pasti sa stolca kada ovo čujete…

NE POSTOJE DVOBOJI!

Okej, ta rečenica će možda trebati malo pojašnjenje, nije u potpunosti točno da Dvoboj Čudovišta, tj. Duel Monsters, ne postoji, ali cijela serija se ne vrti oko te jedne igre kartama. Evo jedne zanimljivosti: samo ime “Yu-Gi-Oh!” može se prevesti kao “kralj igara”, i naslov navodi da nije sve bazirano na jednoj igri, već se kroz više epizoda svaki puta odigrava neki drugi izazov, koji se malo razlikuju između mange i animea, od klasičnih igara kao što su kvizevi, koncentracija, RPG, čak i Tamagochi u neku ruku, no većina tih izazova smišlja skroz nova pravila i time stvara skroz drugačije izazove, tipa igra izvlačenja ruža, balansirana igra izvlačenja karata, slagalice zrcala, tajming na štoperici, igra jednim prstom i tako dalje i tako dalje, tako da što se likova tiče, može se vidjeti da su Yugi i Mračni Yugi talentirani ne samo u Dvoboju Čudovišta, već da su pametni i talentirani općenito.

Igra Dvoboj Čudovišta također je jedna od tih izazova, samo ta tvrdnja zahtjeva malo podrobnije objašnjenje, jer kao što možete zamisliti nije sve isto kao danas. U najkraćim crticama može se to pojasniti istim pravilima koja su prisutna u najranijem izdanju Konamijeve igre, tj. tijekom Kraljevstva Dvoboja, gdje se čudovišta prizovu samo tako, ne postoje izravni napadi, šteta može biti raznolika i pravila se uglavnom izmišljaju usput. Znači, standardni kaotični tip dvoboja, iz onog razdoblja kada pravi pravilnik nije ni postojao.

No sve u svemu, ako volite franšizu isključivo zbog čudovišta, nulta sezona djeluje dosta razočaravajuće, jer se ne svodi svaka igra na borbe među čudovištima (mada se ona javljaju u iznenađujućim mjestima, kao maloprije napomenuti Tamagochi aparatići).

Dakle, Dvoboj čudovišta je naglašen, ali ako kanite zapisivati svaki mali detalj kada je neko pravilo prekršeno ili nanovo uvedeno, do kraja sezone ostat ćete bez papira.

Da se vratimo natrag na radnju, otkad se faraon probudi i Yugi zadobije svoju družinu, radnja se uglavnom svodi na princip “zlikovca tjedna”, gdje svaka nova epizoda postavi sasvim novu situaciju sa drugačijim negativcem, koji očito heroje prate u stopu. Ne, stvarno, u stopu! Jedan lik nađe posao u kafiću, i u njega zađe prvi kriminalac. Družina ode na bazen, u kojem sasvim slučajno trenutno vlada bombaška kriza. Na tržište dođe neka nova popularna igra, pak se nađe neki klipan koji misli da je u tome bolji od svih drugih. I sve se na kraju svede na to da taj negativac nekako zakuha situaciju, postavi sve u neugodan položaj, nakon čega na scenu stupi Mračni Yugi, izazove negativca na neku nasumičnu igru u kojoj ga nekako nasamari, ovaj nije zadovoljan time i želi ga ubiti, i onda slijedi takozvani Penal Igre, gdje Mračni Yugi zapravo koristi crnu magiju kako bi negativca kaznio na psihičkoj razini.

Što nas dovodi do jedne druge polemike u serijalu: to da se svi konflikti vrte oko igara. Mislim, znam da je i sam Yu-Gi-Oh! koncipiran na tome da promovira igru kartama, ali nulta sezona u principu nema samo jednu igru da promovira, već je većina igara izmišljena na licu mjesta. Stoga je prilično teško za predočiti zbog čega bi se ijedan negativac u cijeloj radnji mučio s nekom igrom kada on drži sve konce, ili je jednostavno u toj poziciji gdje nitko osim njega ne može pregovarati. Slažem se da je i inače teško promovirati bilo kakvu igru preko neke serije bez da pri tome ne djeluje dramatično, djetinjasto ili jednostavno kao zadnji klišej, ali ono, koji bi kriminalac, dok je u prednosti, svoje vrijeme tratio na nekim igrama samo zato što je to predložio neki tip sa zlatnim okom na čelu? To nisu samo negativci, već u principu svi likovi svađe i oklade rješavaju na ovaj način. Na primjer, jedan je lik, negativac, koji jednu od glavnih cura uporno prati, i njoj to dosađuje, i kada mu ona želi reći da joj je dosta, on pak predloži da zaigraju igru Kapsula Čudovišta (u principu čudovišni šah) i da će ju pustiti na miru ako ga porazi, a u suprotnome će ona biti njegova… pa, njegova, to je poanta. Da se to dogodi u stvarnom životu, najracionalnije za curu bi bilo odbiti izazov, zvati policiju, i reći klipanu da se nosi. Ali pogodite što se umjesto toga desi…

FSx011 Miho plays CapMon

Kao da u cijeloj priči postoji neki arhetip likova, pri čemu nitko nikada ne odbija neki izazov, i svatko se baš na taj nasumični način mora dokazati! Iskreno, znam da dosta frajera mora pokazati da su najbolji u svemu, ali što se točno dokazuje ako nekoga pobijediš u, recimo, igri s yo-yoima?

Ali, da budemo pošteni, nije sve toliko upitno, jer da se sve vrti isključivo oko dječjih igara, onda bi se serija našla i među ostalim nedjeljnim crtićima diljem svijeta. Međutim, postoji jedan dobar razlog zbog kojega je američka, a time i sve ostale televizije izvan Azije, zaobišla ovu sezonu.

Toei009

Zato što je brutalna! U svakom smislu te riječi!

Unatoč inače veselom tonu i tome što se uglavnom radi o igrama, nulta sezona posjeduje najviše scena nasilja i tučnjave, u principu prebijanja na mrtvo ime. To uspoređujem čak i uzimajući u obzir da je engleska verzija iz svojeg sadržaja skinula sve scene tučnjava i nasilja. Poneke od tih scena toliko su brutalne da je teško za vjerovati da je to i dalje Yu-Gi-Oh! Vjerojatno najbolji primjer za to je jedna scena u kojoj jedan lik, koji je u principu referenca na Bruce Leea, prebije Yugija na mrtvo ime! Kladim se da sada želite vidjeti tu epizodu, ha? Znate što je još gore? Anime je čak dosta stvari izmijenio u odnosu na mangu, gdje se u sklopu originalne radnje koriste i giljotine, masovni ubojice, električne stolice, grupni elektrošok i prehrana čudovišta! A nije sve to samo od strane negativaca, sam Yugi je odgovoran za barem jednu od tih pet stvari. Probajte pogoditi za koju.

Dakle, da sumiramo, imamo uglavnom neuobičajen pristup radnji gdje se dosta situacija i odluka likova uzimaju zdravo za gotovo, i u neku ruku se ipak doimaju napetim scenama dok se pitate na koju foru će koja igra biti pobijeđena, ali sve se uglavnom svodi na hrpu “koji vrag” trenutaka jer si možete zamisliti pedeset boljih scenarija za jedno te istu scenu, bilo da je riječ o reakcijama likova ili općenitom nadaleko iznimnim situacijama koja se sve u svemu svode na to da Mračni Yugi smisli neku novu igru kojom bi sredio negativce. No, s druge strane, takav pristup nije baš nešto novo za Yu-Gi-Oh, jer ako ste preživjeli stvari kao što su osnivanje akademija za kartaške igre i karte na motociklima kao što su prisutne u modernoj inačici, onda ulta Sezona ne bi trebala predstavljati preveliki problem.

Osim toga, što se radnje tiče, valja istaknuti da je veliki dio početka Nulte Sezone izvrstan uvod u Konamijevu inačicu prve sezone, barem sve do dijela kada Yugi Kaibu porazi po drugi put, i to koristeći Exodiju. Kada to vidite u prvoj epizodi, onda si mislite da ste propustili dosta toga, ali kada vidite cijelu sezonu kako se situacija razvija i obračun doseže vrhunac baš na tom dvoboju, i ugledate tu iskonsku scenu kao vrhunac sezone, onda to bome nešto znači.

No, da se razumjemo, nije cijela Nulta Sezona dobar primjer za “prelude” u DM generaciju, jer dolazi do preklapanja u radnji što se tiče sage u “Zori Dvoboja”. U Nultoj Sezoni, Bakura se isto tako javi kao negativac, ali za razliku od DM generacije, Mračni se Bakura ne pojavi sve do kraja serije, što djeluje kao nešto posve novo i neočekivano i finalni obračun se pretvori u RPG igru gdje Bakura otkrije svoj lik kao Zorc. Sličan scenarij odvija se i u četvrtoj sezoni DM generacije, kada ekipa putuje u Egipat i ugledaju izvornu inačicu dvoboja preko faraonovih sjećanja, te uzevši u obzir da se Bakurin lik do sada već dosta pojavljivao, njegov nastup kao finalni negativac je puno bolji, a sama saga koja ima puno više likova i puno više okršaja čudovišta uglavnom daje bolji dojam od ove inačice u Nultoj Sezoni, što svršetak čini… pa, u svoje vrijeme je bio sigurno napet i sjajan, ali u odnosu na inačicu koju su svi već vidjeli, prilično je zapravo razočaravajuć.

 

Likovi

s1 24 everyone congratulates

Nulta Sezona nudi razne likove koje svi poznaju i predočava ih u nekom drugom svjetlu. Već je napomenuto da nema engleskog prijevoda, stoga svi likovi imaju svoja izvorna japanska imena: Joey je Jonuichi, Tristan je Honda, Tea je Anzu, a Miho je… Ček, što? Tko je ovo?

409312 1272990514889 400 300

Ispade da u Nultoj Sezoni Yugi ima više prijatelja nego u modernoj inačici, i čak u prijelazu iz mange u anime, dosta je likova izmjenjeno pa čak i isključeno. Jedna od najbitnijih promjena u modernoj DM generaciji jest odsustvo ove krasotice imenom Miho Nosaka, koja ima svoj određeni šarm i više nego par puta postavljena je kao centar pažnje, pogotovo u Hondinom prisustvu.

Likovi su dakle malo drugačiji nego li ih pamtite: Tristan više nije nasilan, već je član kluba za uljepšavanje, mnogo je predaniji srcu i do peta zacopan u Miho. Za razliku od njega, Joey je mnogo nasilniji i kada ga vidite u akciji možete zaključiti da je njegov lik u modernoj inačici čak sblažen kako bi se prije pretvorio u duelista. U ovoj sezoni, recimo, nema šanse da će Joey biti navučen na bilo koju vrstu igre osim ako pritom ne zna da može nekoga rasturiti. Tea je u principu jedno te ista, jako podupire ostale, i može se reći da djeluje malo opakije nego li u njenoj modernoj inačici. Uzevši u obzir da bi Miho trebala igrati onu “slatku, malu curicu”, Tea u usporedbi s njom djeluje više kao tomboy.

Ali glavna razlika u likovima jest ona u svima omiljenog lika: Mračni Yugi s razlogom nije ovdje referiran kao “Yami Yugi”. Taj bezimeni faraon možda jest genijalac za igre, ali Pulsarisa mu, ima mnogo mračniju prisutnost, puno je crniji lik, besrčan, nemilosrdan, možda čak i sadističan, barem što se tiče onih koji mu gnjave prijatelje. U jednom trenutku u sklopu penala čak i svog protivnika živog spali! Tako je barem u mangi, u animeu zapravo tip samo umisli da gori. Moćemo Mračnog Yugija čak smatrati nekom vrstom antiheroja.

Mada se vidi određena evolucija likova, to da s vremenom Mračni Yugi pokazuje blažu stranu, a pravi Yugi postaje malo odrasliji, ali to nije baš neka prevelika promjena, i na kraju cijele sezone svi glavni likovi djeluju skoro jedno te isto kao i što su bili na kraju prve epizode. Istina, sada su prošli kroz dosta toga, imaju više iskustva, ali zapravo su to jedno te isti likovi.

Evo nekoliko usporedbi likova za vrijeme Toei animacije i za vrijeme Konami generacije:

Yugi:

Yugi01

Mračni Yugi/ Yami Yugi:

638502 1297308766206 full

Jonouichi/ Joey:

tumblr m922eh4r7V1reri9wo1 500

Honda/ Tristan:

Honda fsa

I Anzu/ Tea:

AnzuMazaki-fsa

Od ostalih likova za koje znate, ulogu glavnog negativca preuzima Seto Kaiba, Yugijev zakleti neprija-…. Ček… To je Kaiba?!

2518699 1332003951107.31res 337 353

OVO je Kaiba!? Ali ima zelenu kosu!

-Je ona reakcija koju ćete najvjerojatnije imati kada ga prvi puta ugledate. Prva razlika je očito u izgledu, ovaj izvorni Kaiba izgleda kao… Kao…Okej, najbolja usporedba: kao Noah. Mala zanimljivost: Noin dizajn baziran je upravo na Kaibinom ranom izgledu iz Nulte Sezone, mada je ta boja kose službeno proglašena greškom u produkciji. U izvornoj mangi, Kaiba izgleda onako kako ga i znate, sa smeđom kosom, a istu boju kasnije dobiva u prvom Yu-Gi-Oh! filmu, koji je također baziran na Nultoj Sezoni.

Osim izgleda, Kaiba preuzima mnogo crniju ulogu, imajte na umu da je Konami cijelu prvu sezonu nastojao predstaviti u sklopu svoje prve epizode. To je ona gdje Kaiba otima Yugijevog djeda, uzme mu dragu kartu i podere ju. Moderni Kaiba je više kao antiheroj, posjeduje određene dobre kvalitete i ljudi ga u principu obožavaju, ali to je sve nakon što ga je Yugi porazio Exodijom. Kaiba koji postoji prije tog događaja, tokom cijele Nulte Sezone, u potpunosti je zloban, skrupulozan i nikako ne želite za njega navijati. Tako da je Seto Kaiba kao lik puno, puno bolje mjesto zauzeo u modernoj inačici gdje je u principu praotac sve tehnologije dvoboja.

Postoji još jedna velika skupina likova, uglavnom su svi negativci, pohlepni skupljač satova, nasilni školski murjak, prevarljiva popularna cura, bezobrazna učiteljica, lažni prorok i tako dalje i tako dalje, i svaki ima neku svoju priču, agendu, uvjerenje, ali zapravo niti jedan od njih nije toliko vrijedan posebnog spomena, stoga ih morate sami sve vidjeti da biste otkrili da li su vam dragi, bilo kao likovi ili kao zlikovci. Recimo, meni je žao što moderna inačica Yugioha nije imala neku svoju inačicu sestara Kageyama, ali to je sad moj osobni problem.

Zadnji lik kojeg vrijedi spomenuti jest Bakura, o kome se ne može zapravo ni puno reći, jer uglavnom ima taj svoj neki tajanstveni odraz. Na početku se javi kao zgodan novi učenik koji se sprijatelji s Yugijem i od tada ima status “samo jednog od petero prijatelja”, a njegov finalni nastup kao finalni protivnik, kao što je rečeno, malo je razočaravajuć jer u principu nema nikakvog dobrog uvoda u to koja je njegova veza s Yugijem osim toga što oboje posjeduju Milejniski Predmet u kojima stanuje drevni duh Egipta. Isto se može reći za njegov alter ego, zlokobni Zorc, čiji je dizajn u Nultoj Sezoni u odnosu na finalnu inačicu Zore Dvoboja očito daleko dogurao, a isto se može reći i za Mračnog Bakuru koji ostavlja puno bolji dojam negativca u Konami eri nego li u Toei inačici.

Bakura fsa 

869914 1320276125962 full

Još jedna zanimljivost: znate li za kartu “Mračni Gospodar Zorc”? Ta karta je bazirana upravo na Zorcovoj inicijalnoj inačici i ima čak i efekt koji predočava njegovu ulogu u priči. Dakle, imamo dva Zorca, i budimo iskreni, onaj koji je harao Egiptom daleko je opakiji i zločestiji od ovog ovdje koji hara virtualnim selom u RPG svijetu. Tako da je to za Nultu Sezonu minus bod.

DarkMasterZorc2

 

Animacija

6843457 f520

Možete si već zamisliti da, sudeći po vremenu izlaska, animacija serijala nije baš bogznakakva. Ipak je to serijal koji je izašao 1998. godine, što je otprilike isto razdoblje kada su izašli animei kao što su recimo debelo diskutabilni “Neon Genesis Evangelion”. Dakle, bilo je to rano doba, i usporedimo li animaciju nulte sezone s onom animacijom koja je prisutna u modernom serijalu, u usporedbi s tim Nulta Sezona djeluje kao slikovnica. Prebujne boje, previše crnih granica i neobičnih tonova, bez neke posebne tehnike maskiranja boje u svjetlost i sve u svemu onaj tip animacije na koji se treba naviknuti. Uzmimo primjerice Oko Wdjata koje sjaji na Yugijevom čelu tokom transformacije. U modernoj inačici se to može izraziti samo kao žuta svjetlost, i u usporedbi s tim, u Nultoj Sezoni ista stvar više djeluje kao nekakav žuti žig na čelu.

Dakako da su animacije likova isto tako drastično drugačije, kosa nije toliko ravna i šiljasta, prisutne su određene razlike u staturi i prikazu likova, i nema nekih toliko dobrih scena da bi se taj dojam poboljšao. Čak i scene nasilja djeluju malo prazno, tako da ne bih radije ovu kategoriju prosudio u odnosu na modernu inačicu uzevši u obzir da je animacija modernog Yugioha daleko bolja. Ali to ste mogli i predvidjeti, ipak je ovo ona serija od koje je ovaj anime gigant potekao. Nitko nije savršen rođen.

 

Muzika

1885bf45b854.original

Isto kao i za animaciju, u odnosu na modernu inačicu, muzika i zvukovi za vrijeme epizoda djeluju dosta jednostavno i nisu baš nešto privlačni. Štoviše, postoji više nego dovoljno scena koje uopće nemaju glazbu u pozadini i sve što čujete su ili buka iz okoline, bilo da su to ljudi koji pričaju ili zvukovi nevremena, ili uznemirujući muk. Prava glazba se ne događa osim ako za to nije predodređena situacija, na primjer tijekom transformacije u Mračnog Yugija ili za vrijeme završnice neke igre, što uključuje i fizičke obračune među likovima i čudovištima.

Uvodna špica, “Kawaita Sakebi”(grubo prevedeno “Uzvik Žeđi”) by Field of View, na samom početku djeluje nekako iritantno, neki su ju čak proglasili najgorom špicom ikad. Neću reći da je uvodna pjesma loša, ali na tu vrstu zvuka treba se malo naviknuti, i nakon nekog vremena počnete ju lagano podnositi i to postane lagano zarazno.

Ne zarazno u dobrom smislu, da budem jasan, teško ćete pjesmu zavoljeti do te mjere da ćete ju pjevušiti na ulici. Prije bi ju usporedio s nekim zvukom koji vam zapne u glavi i ne želi izaći iz nje, prati vas dok spavate i možda lagano izluđuje, ali ipak nije toliko iritantno da biste samo zbog toga propustili cijelu seriju.

S druge strane, imamo odjavnu pjesmu, “Ashita Moshi Kimi ga Kowaratemo” (jap: “Čak i ako se sutra slomiš”) by WANDS, koja, mada i dalje nije baš onoliko dobra na istoj razini kao dosta modernih pjesama iz animea, uključivši Yu-Gi-Oh!, djeluje puno bolje od uvodne pjesme. Na kraju svake epizode, ova pjesma je svrsihodna i smiruje publiku zvukovima gitare i dirljivim tonovima. Štoviše, nalazi se na mojoj playlisti, samo da dobijete dojam da pjesma nije za bacanje. 

Zaključak

tumblr m83x1wqL8k1rtduj0 1

Nulta Sezona je očito bila jako rizični projekt, i možda je to jedan od razloga zbog čega je Toei odustao od franšize, i prejednostavnost igre je može biti Bandai navela da prava na igru prebace na Konami. Ova sezona upotpunjava dosta rupa koje su ostale na samom početku DM generacije, i mada je radnja pomalo zeznuta, to da se sve vrti oko igara i da svatko ima neku neutaživu želju da igra, nije to baš toliko drugačije od sveukupnog pristupa koji i moderna radnja Yu-Gi-Oh generacija predstavljaju. Fanove će poneke pojedinosti malo šokirati, prije svega animacija, muzika, nova cura, i Kaibina nova/stara zurka, i ne lažem kada kažem da je jedina stvar koja sigurno drži gledanost na ovoj sezoni upravo predanost obožavatelja. Nije baš neki izbor za gledanje ako tražite još akcije među čudovištima, ali jest ako želite gledati razvoj likova i njihovo ishodište.

U zaključku, Nulta Sezona osvaja dosta bodova iz čiste nostalgije iz radnje i likova, malo za jadnu animaciju i osrednje za glazbu, i sve u svemu u gruboj procjeni mogu ovoj sezoni dati konačnu ocjenu od 6.5/10, uzevši u obzir da ovo vrijedi samo za one koji vole gledati Yu-Gi-Oh! općenito, jer oni koji započnu gledati cijelu franšizu uzevši ovu sezonu kao početnu možda dobiju malo krivi dojam o tome o čemu se točno radi. Sve u svemu, ja sam proučio, i u retrospektivi nisam razočaran, i uzevši u obzir da je kartaški gigant zvan Yu-Gi-Oh! potekao od ovakve serije, to samo još više ističe koliko je serijal moćan. Ako želite vidjeti korijene ove serije, Nultu Sezonu toplo preporučam.

To je to za danas, ako imate nekih primjedbi, žalbi, zamolbi ili prijedloga slobodno to komentirajte, podržavajte igru i Yu-Gi-Oh! Planet, i do sljedećeg tjedna vas pozdravljam.

– Hawk

6 komentara

  1. svaka cast zadnji put sam vako nesto dobro citao u novinama 2007 kada je sajber zmaj bio senzacija

  2. samo si zaboravio rec da je rex raptor takode jedan od glavnih budala serije koji izvodi to da puca iz pistolja spet od 6 metaka uglavu kako bi dokazao koliko je sretan

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.