Budućnost YGO-a i TCG igara općenito

Pozdrav planetu.

Običaj mi je nakon određenog vremenskog perioda ponovno se vratiti na ovaj (sad već stari i poprilično napušteni) site u svrhu pisanja nekog bloga na temu koja mi se trenutno mota po glavi. Iako sam prestao aktivno pratiti i igrati YGO! već neko vrijeme, ima još ta neka iskra u meni da prenesem svoje misli na blog u nadi da živnem malo promet na siteu. Shodno tome danas pokrivam temu budućnosti YGO-a i sličnih igara ili preciznije imaju li takve igre mjesto u budućnosti modernog svijeta. Pa krenimo.

Osobno nisam upoznat kada je tko od čitatelja ovdje ušao u YGO!, pa ne znam koliko će shvatiti poentu bloga ali pokušat ću biti što jasniji. Postoji više stvari koje su me nagnale na sumnju u opstanak ove igre, pa budem sad obrazložio one koje smatram najbitnijim faktorima. Prvi i nedvojbeno najbitniji je definitivno

Arhaičan format

Živimo u doba tehnologije. Svaki dan promatramo kako svijet oko nas evoluira i pomiče granice virtualnog. U takvom svijetu, kada netko kaže “igra” najvjerojatnije misli na video-igre koje su danas de-facto oblik zabave kojim se ubija dosadno popodne. Bilo da ste PC master-race, konzol-bjednik ili VR supreme leader, nepobitna je činjenica da su video-igre novo defaultno značenje riječi “igra” u modernom riječniku. Zašto je ovo bitno? Pa, u doba kada svako drugi tip igra LoL-a, Dotu, Heartstone ili neki drugi oblik besplatnih igara, igre kao što su YGO! postaju sve više zapostavljene kako vrijeme prolazi. Pojasnim.

Zamislite osobu X koja traži neki oblik zabave u svijetu igara (pravit ćemo se da to ubraja sve oblike igara a ne isključivo virtualne). Ta osoba, kao i svaki pošten prosječan građanin, ima ograničeno slobodno vrijeme, želi nešto veliko ali pri tom nije baš pri parama. Na jednoj strani ima e-sports igre poput LoL-a, Dote, Heartstonea i sl. a na drugoj strani ima tradicionalni oblik TCG igara koje predvode YGO! i Magic (ostavimo zasad na stranu koja igra vodi tržište). Osoba X odluči malo proučiti obe strane kako bi odlučila koji bi joj oblik zabave najviše prijao.

Prvo gleda virtualnu stranu. “Hm” – misli si X – “znači ove igre igraju milijuni ljudi diljem svijeta, dosta i u mom susjedstvu, potpuno su besplatne, imaju aktivnu kompetentnu scenu, a može se štošta i zaraditi. Zvuči super!”
Zatim se X okreće na drugu stranu i gleda na TCG igre. “Hm” – misli si X – “Fora mi izgleda ova raznolikost, puno bolja nego ono maloprije. Imaju brutalan broj karata i špilova koje možeš sastaviti, a neki imaju i svoje crtiće na TVu.” – Stvari izgledaju kao da idu u korist TCG-a, ali onda X shvati u čemu je kvaka.
“Sve ovo zvuči kul, al ne znam nikoga tko to aktivno igra, a ono malo scene što sam imao/la šanse svjedočiti, nije baš veliko. Plus, čini se poprilično skupo. Mislim da ću uzeti onu prvu opciju.”

Karikiram i banalno pojednostavljujem, ali tako otprilike izgleda odabir nove igre u stereotipičnog gamera kod nas. Jeftinije je, ima bolju ekipu, razvijenije je (i ono najvažnije) “in” je. Kada se malo udaljimo i gledamo objektivno, zašto bi itko uzeo igru koja je gotovo izumrla na našim prostorima, koja zahtjeva dosta vremena i ulaganja a pri tom ne daje nikakvu mogućnost otplate onoga što je u nju uloženo. Čujem već kako vičete “igre se igraju za zabavu ne za novac”, što je fer poanta, ali ono na šta ciljam ovdje je opća nepraktičnost TCG igara u današnjem društvu (a o samoj društvenoj prihvatljivosti ću posebno govoriti).

YGO! po svojoj TCG prirodi pripada staroj generaciji igara iz doba u kojem ljudi nisu visili pred ekranima po cijele dane, te je glavna zabava bila u izravnoj komunikaciji sa ostalima kroz dvije stvari: sport ili igre. U to doba TCG igre su bile go-to opcija za sve one koji su tražili alternativu tradicionalnim društvenim igrama i koji su htjeli dašak svježeg zraka u svojim gamerskim životima. YGO! i ostala ekipa su pružile upravo to i revolucionizirale svijet stolno-strateških igara (što se tiče kartaške materije naravno).

Nažalost, to doba je davno prošlo i danas se od igara traži ona virtualnost, sloboda, neograničenost – nije više dosta zuriti u komadiće kartona i strateški ih raspoređivati po ploči, sada se traži nešto puno interaktivnije, a to su video igre. Njihova besplatna (ili barem jeftinija) priroda te neusporedivo veća popularnost su učinile to da danas automatska reakcija neupućenih na igranje YGOa je “YGO? Zar to još postoji?”

Traži se profitabilnost i praktičnost, a u te dvije stvari YGO! prima težak udarac jer ne samo da je skupa igra, nego se od nje teško može zaraditi, a Konami je učinio sve što može kako bi sprječio svaki ozbiljan prjelaz u free-to-play svima dostupan format svojim slavnim copyright tužbama na sve što je popularno (bilo da se radi o Dueling Networku, YGOPRO ili nečem trećem). Na drugu stranu, bilo je pokušaja da se YGO dovede u virtualno okruženje još od Power of Chaosa na PCu, no većina igara je zapravo samo konzolaško iskustvo koje opet ne daje pravu slobodu koju iskusimo u stvarnim dvobojima, a one koje dozvoljavaju ozbiljniji oblik Multi-Playera ga čine gotovo ne igrivim svojim mikro-transakcijama koje guše igrača na svakom koraku. Bilo da se radi o kupovanju karata stvarnim novcem, mjesečnom pretplatom, plaćanjem svakog odigranog duela (lolwut), Konami je uvjek podredio virtualni oblik igre onom stvarnom, te time narušio sam smisao prebacivanja igre u pristupačniji format.

Otud se javlja problem zastarjelog formata. No sve ovo što sam gore nabrojao vodi do sljedeće točke:

Loša politika poslovanja

Ako je ova priča o virtualnim portovima i veselom tužilaštvu bila razlog za sumnju u Konamija, onda je njihov način poslovanja što se tiče stvarne igre razlog da ga zakopate u grob. Iako se stvari kreću na bolje povećanom raznolikošću kompetitivne scene u modernoj eri, te neobičnom velikodušnošću i maštovitošću Konamija po pitanju novih setova, činjenica je da je potencijal igre masivno neiskorišten u svrhu brze love. Po meni, žar YGO-a i sličnih igara leži u nevjerojatnoj fleksibilnosti i raznolikosti koju pružaju pri stvaranju deckova, te hrpi zabavnih scenarija koji se mogu dogoditi tokom meča.

Nažalost, metagame je ostao isti kao i uvjek – čista suprotnost od svega gore navedenog. Uvjek će tu biti 5-7 broken deckova koji koštaju smješne sume i koji će masakrirati sve druge (daleko kreativnije i zabavnije) deckove, samo kako bi na kraju bili bannani na sljedećoj ban listi i bili zamjenjeni sa novih 5-7 deckova koji će raditi isto to. Bilo da se radi o TeleDADu, TenguPlantovima, Wind-Up, Inzektor, Dragon Rulerima, PePe ili nečem novijem, princip je isti.

Takav metagame će gotovo uvjek biti odbojan pridošlicama te će ih navesti na zaključak da je cijela igra takva što dalje širi negativan utjecaj na igru. No, nije metagame jedini znak loše politike. Još jedan značajan problem predstavljaju absurdne cijene nad nekim kartama i razlike između zapadnog i istočnog tržišta koje jasno pokazuju pohlepu proizvođača. Na primjer, karte koje su u OCGu common ili rare ovdje se printaju kao Super ili Secret Rare i cijena im se povećava proporcionalno.

Ovo nije samo ograničeno na Tier deckove nego općenito bilo koji deck. Također, namjerno nebalansiranje u svrhu bannanja i primoranosti naknadnog kupovanja kao i nepravedna raspodjela karata po setovima su veliki problemi. Vraćajući se ponovno na arhaičan format, te uspoređujući ovo sa mainstream titanima od igara, lako je zaključiti da je YGO! u lošoj poziciji. No, to nisu ni jedini problemi. Po meni odlučujući faktor je definitivno sljedeći…

Društvena stigma

Dramax je davnih dana napravio poprilično dobar blog post na ovu temu, pa ga svakako pročitajte ovdje, a ja ću se malo nadovezati na ono što je on predstavio. Naime, dok su prva dva problema proizlazila iz same prirode TCG igara, ovaj problem dolazi izvana, a tiče se toga kako društvo u cijelini reagira na ovakve igre, a samim time i ljude koji ih igraju.

Društvena stigma je definitivno jedan od najbolnijih izazova koje igrači TCGa moraju podnjeti, te iako većinu stare generacije (kojoj i sam pripadam) “zaboli kifla” za to šta neki purger misli, ovo predstavlja veliku prepreku za novo pridošle igrače koji su tek ušli u taj svijet naivno misleći da će proći neopaženo. Vratimo se natrag na našu osobu X. Pretpostavimo da je u neku ruku i bila spremna preći preko prva dva nedostatka igre, znajući da ju čeka dosta dobrih stvari koje se kriju ispod površine, no kako bi ta osoba X trebala uživati i slobodno sudjelovati u nečemu što će dovesti do izrugivanja iste u sredini kojoj pripada? Sigurno ne lako.

U malo vjerojatnom slučaju da ćete svi vaši “prijatelji” biti u krugu TCG igrača ili će barem biti tolerantni i razumni (“ne-šupci”) stvari će biti ok, no u većini slučajeva pritisci od bliskih ljudi, ili barem onih koje često viđate (bili oni uvredljivi ili ne), a pogotovo oni od strane članova obitelji i ukućana, će vam otežati uživanciju u igri, te time uništiti i sam smisao igre – zabavu.
_______________________________________________________________________

Po meni, to su tri najvažnija problema s kojima se ove igre suočavaju, te predstavljaju validan razlog za sumnju u vezi opstanka ove vrste igara. Naravno ima tu još stvari kojih se treba dotaći (kao što je odlazak starih fanova, te izumiranje šarma koji igru i anime čini posebnim) no pokriti ih sve bi značilo blog još dulji od ovoga trenutnog. Stoga to ostavljam za neki drugi put. Ja sam osobno mišljenja da YGO! pred sobom ima još godina za pregaziti te će biti još neko vrijeme prije nego mu dođu “crni dani”, no kao i sve ostalo jednog dana mora završiti. Kako i kada to ne znam. Kod ovakvog tipa igara smrt znači kritičan gubitak na popularnosti. Sada, popularnosti YGO! još uvjek ima, no koliko će ju još imati? To je pravo pitanje.

Što vi mislite? Ima li YGO! i TCG igre općenito budućnost ili su izgubile svoje mjesto u modernom svijetu (video) igara? Do sljedećeg puta.

TCHmaster

5 komentara

  1. Moram priznati da si fino napisao ovaj članak, bilo mi je gušt čitati ga. No htio bih svojih nekoliko mišljenja samo reći. Većim dijelom si u pravu u dijelu što se tiče video igara, no valja imati na umu da će starija ekipa (ekipa od 22+ godine, recimo) radije uzeti neku stolno-stratešku igru i zafrkavati se s društvom nego “blejati” u ekran cijeli dan (naravno, ne odnosi se na sve) . I sam sam dosta svog tinejdžerstva proveo “zalijepljen za ekran”, ali bih se sada, iskreno, puno prije okrenuo stolno-strateškim igrama nego virtualnim. Ono što video igre nikada neće imati u odnosu na stolno-strateške je baš taj izravni socijalni aspekt.

    Što se mete tiče, da se Yugioh ne mijenja i da je spora kao prije, nikakvih noviteta ne bi u igri bilo, igra bi ljudima poprilično brzo dosadila, puno više bi ljudi odustalo od nje puno ranije. Isto tako, Konami ne određuje cijene secondary marketa, određuju samo raritet karte. Ok, može se reći da sam raritet utječe na takve cijene što je istina, no nije Konami odredio da će određena karta koštati 20-30€, već osobe koje se bave preprodajom karata.

    I zadnje, i po meni ono najbitnije. Ukoliko se nađete u društvu u kojemu će vas ljudi izrugivati zbog hobija i igara koje igrate, to je vaša krivica. To je vaš hobi i vaša stvar, nema vam tko govoriti čime se trebate ili ne trebate baviti u slobodno vrijeme. Okružite se ljudima koji će vas podupirati u onome što volite ili jednostavno neće imati stav o tome i bit će vam puno bolje. Ok, možda netko tko čita ovo misli “ali to su mi prijatelji”, ali pravi prijatelj te zapravo neće osuđivati i ismijavati ukoliko voliš igrati igru sa šarenim kartama (pogledajte Uno, na kraju krajeva). *ovaj dio komentara namijenjen je više mlađoj generaciji čitatelja*

    U pravu si što se tiče toga da Yugioh ima još dosta godina ispred sebe, i sam vjerujem da će se još dugo godina kartati, a Konami, koliko god ljudi to ne htjeli sami sebi priznati, radi poprilično dobar posao da to tako i ostane. Toliko od mene.

  2. Počelo se več događati ono što sam najavljivao prije godinu,dvije a to je širenje igranja bez mete i side decka kao u piramidi i seal play,turniri i organizatori su svatili da im zadnje vrijeme da okrenu leđa Konamiju i da se igra vrati kreativnosti i trap kartama, TAMO GDJE JOJ JE MJESTO,počeo sam igrati 2004 ,odustao sam 2008,i tko zna možda se ovo ljeto vratim i odigram nešto zanimljivo

  3. Ovo je moja igra I vidimo kako konami moze da za tren pokrene nek3 dekove sada vec poput magnetnih ratnika union monster koncno. I kako za sve smisli ideju a drago mije da se dekovi zasnivaju na starim katama uvjek cu to igrati steta sto nisu pokrenuli nesto oko aligator sword al dobro I to ce doc nw red akoBogda

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.