Evo nečega što me pratilo već neko vrijeme:Moja prva pobjeda u yugioh-u.Tad su bili još deckovi od Yugi-a i Pegasusa tek u prodaji.Ja sam se divio tim kartama.Bile su tako privlačne,znao sam čim sam ih vidio po prvi put u jednoj staroj i prašnjavoj kutiji ispod mog kreveta da će mi to biti moj najdraži hobi.No,vratimo se priči.Uzeo sam deck od Pegasusa i uporno vježbao protiv samog sebe.Vidjelo mi se u očimo;žar,žar da postanem prvak.Došao sam pred svog brata i zatražio dvoboj.Borili smo se nekih pola sata,a moj brat me naučio sve što znam o yugioh-u,bila je to borba učenik protiv učitelja.Brat me doveo do 700 LP dok je na njegovom polju bila hrpa čudovišta.U ruci sam imao samo jedno čudovište,ali nedovoljno jak za pobjedu.I peškao sam.Kad sam ugledao taj lijepi ritual za Relinquished u ruci,zamalo da nisam počeo plakat.Žrtvovao sam to jedno čudovište u ruci i prizvao Relinquished.Absorbirao sam bratovo najjače čudovište i napao sa Relinquished.Bio je to najsretniji dan u mom životu.Neću ga nikad više zaboravit.Od tada se moj brat i ja stalno nadmečemo tko je pravi prvak.Poslije,kako je vrijeme prolazilo,postajao sam sve bolji i bolji i na kraju moj brat nije imao šanse,postao sam najjači igrač yugioh-a u svom gradu.Bez muke nema nauke i tako je i bilo.Nisam se htio predat i vježbao sam,samo zbog toga sam tako dobar igrač yugioh-a danas.Naravno ima i boljih od mene,sigruno,ali vježbat ću još više sve dok ne dospijem do svog cilja:Svjetskog prvaka.
Nastavlja se…
Komentari