Kroz pustinju i prašumu (do boostera)

Srijeda ujutro. Posljednji dan prije mog višednevnog odlaska na zasluženi odmor na more nakon naporne školske godine. Ujutro se budim, upalim računalo te, kao i inače, surfram po Ygo Planetu i YouTubeu. Svi su u žurbi i u žaru pakiranja odjeće i potrebnih namirnica za more. Jedino sam ja ostao hladan, kao da sam odsutan, a zapravo sam provodio dan kao i svaki drugi, ne obraćajući pažnju na događaje oko sebe.

 

Ipak, nakon nekog vremena tj. dva sata ugodnog surfanja počnem razmišljati kako ću provesti posljednji dan u okolici prije mog odlaska. Uzimam telefon kako bih nazvao svoju ekipu no razočaram se kada saznam da nikoga nema doma. Shvaćam da je selo prazno, počinjem se veseliti odlasku na more no tada mi padne na pamet činjenica da još uvijek nisam napravio nešto što sam trebao napraviti još ranije.

Kako sam uštedio nešto novaca, odlučio sam se prisjetiti onih “dobrih starih vremena” u kojima sam stalno otvarao Yu-Gi-Oh boostere, te sam odlučio kupiti nekoliko boostera, tek toliko, da malo uživam, a i bio sam željan onog epic zvuka kada ih otvaram. Konačno sam se sjetio kako da provedem naizgled užurban i dosadan dan, no još uvijek mi nedostaje prijevoz do grada. Provjeravam vozni red svih raspoloživih autobusa no na moje, još jedno razočarenje, niti jedan bus nije vozio onda kada mi je to odgovaralo. Odlazim upitati svoga dragoga oca za prijevoz no, u tolikoj žurbi njegovog veličanstva, samo je rekao NE! bez konkrentnijeg saslušanja zašto mi uopće treba prijevoz. Ostatak dana provodim u traženju nekakvoga prijevoza no na moje treće razočarenje toga dana, nisam uspio pronaći prijevoz čime nisam otišao do grada čime nisam kupio boostere.

Sljedeći dan, tj. sljedeću noć u 4 ujutro odlazimo na more, uzimam karte i novac te se nadam da ću, na otoku na kojeg idem na odmor pronaći neki dućan ili barem Kiosk na kojemu ima YGO karata. Stižemo na more te odmah odlazim lutati širokim i gusto (sezonski) naseljenim otokom u nadi da ću pronaći ono što tražim. To naravno nisam našao, no još uvijek nisam otišao do centra otoka na kojemu ima svega i svačega, toliko toga da me glava zaboli i na samu pomisao čega sve tamo ima. Sljedeća četiri dana nestrpljivo čekam te napokon odem u centar kojega sam cijeloga prešao da na kraju ne bih pronašao niti jedan Kiosk, a kamoli dućan.

Već sam na samome kraj centra otoka te se pomislim vratiti no tada ugledam nešto što bih mogao nazvati svijetlom na kraju tunela: Kiosk u daljini. Je li to moguće? Je, moguće je, isto kao što je bila i moguća gužva oko Kioska do kojega sam se jedva uspio probiti da bih sljedećih pet minuta čekao da prodavačica obrati pažnju na mene te me upita što trebam. Sav sretan pitam imaju li YGO karata no i prije nego što sam uspio uopće završiti rečenicu, prodavačica je rekla NE! te se posvetila drugim kupcima koji su uglavnom kupovali cigarete i križaljke.

Nakon još jednog razočarenja vraćam se u vikendicu te nestrpljivo očekujem kraj prvog dijela odmora nakon kojega se vraćamo kući. Napokon sam dočekao i taj dan da se vratimo te smo se nakon nekoliko sati vožnje konačno i vratili kući. Sav umoran od puta odlazim spavati te se ujutro, danas ujutro budim. Opet sam na početku, bez boostera, bez ideja. Ipak, otac je konačno pronašao vremena da me odveze u grad te konačno, nakon još nekoliko minuta lutanja, pronalazim dućan sa YGO kartama koji ih je zbilja imao mnogo. Konačno kupujem boostere te zadovoljno odlazim kući.

Ah, kakav put!

Ipak, ne zove se sve ovo Blog jednog vlogera, za vas sam snimio i otvaranje tih boostera te se iskreno nadam da ćete uživati unatoč mizernom osvijetljenju, lošoj kvaliteti kamere te mom glasu kojeg je kamera transformirala.

Video dodam malo kasnije, no ako se ne možete strpti, pronaći ćete ga na službenom YouTube kanalu ovoga site-a koji se zove ygoplanet.

 

Greetings from yours Monarch controller