Lijep pozdrav svima, nakon poduže pauze u pisanju, odlučio sam umočiti virtualno pero u tintu i okušati se u jednom, ‘društveno odgovornijem’ članku namijenjenom prvenstveno početnicima. Danas ću pisati o pojavi koja je, nažalost, stara kao i ljudski rod te koja nagriza TCG zajednice diljem Hrvatske, ali i diljem svijeta.
Ripanje, odnosno profitiranje u trejdu osobe A na štetu manje informirane osobe B. Kako god mi to sami sebi opravdavali, u osnovi se radi o varanju, laganju i iskorištavanju manje iskusnih i informiranih igrača.
Za potrebe ovog članka, u prvom dijelu članka ripanje ću proizvoljno podijeliti u tri kategorije i za svaku ću pružiti primjer. Na kraju prvog dijela članka navest ću posljedice koje ripanje ima po pojedinačne igrače, po TCG mikrozajednice i po TCG makrozajednicu te po budućnost igre općenito.
U drugom ću dijelu članka kao pozitivan primjer odnošenja prema ripanju unutar zajednice navesti vlastito iskustvo temeljeno na nekadašnjoj pulskoj MTG TCG zajednici, pokušavajući na taj način apstrahirati jedan model društveno odgovornog ponašanja unutar TCG zajednica koji u konačnici može dovesti do samoodrživosti stolno strateških kartaških igara i zajednica u Hrvatskoj.
Krenimo redom.
1. Klasično ripanje
Većina nas je u jednom trenutku naših igračkih karijera (najčešće na početku) bila izripana na ‘klasičan način’. Pod sintagmom klasično ripanje mislim na pojavljivanje novi(ji)h igrača u TCG zajednici koji, nesvjesni vrijednosti vlastitih karata (a često motivirani animeom, mangom, svjetlucavošću, ‘velikim zmajevima’ i visokim ATK-om) , mijenjaju vlastite karte visoke tržišne vrijednosti i igrivosti za manje vrijedne karte.
Primjer:
Andrej se prvi put pojavljuje u igraonici u kojoj se svake subote održavaju turniri iz YGH!-a. Andrej je kroz otvaranje boostera i trejdanje u kvartu nabavio 2 Mecha Phantom Beast Dracossacka (Secret Rare), ali nije svjestan vrijednosti te karte. Prilazi mu stariji igrač kojemu te dvije karte odmah zapinju za oko. Nudi Andreju nekoliko ‘atraktivnijih, svjetlucavih’ karata u zamjenu za Dracossacke. Andrej prihvaća, ni ne znajući da je na gubitku koji lako doseže i preko 500 kuna.
2. Čoporativno ripanje
Čoporativno ripanje je pojava koja je svojevrsna nadogradnja na uobičajeno, klasično ripanje. U zajednici u kojoj je ripanje uzeto kao normalna stvar i u kojoj ono ne nailazi na moralnu osudu, iskusniji igrači se mogu udružiti ne bi li na taj način lakše iskoristili druge igrače. Putem manipulacijskih trikova (iskazivanjem lažne potpore žrtvi, nagovaranjem, lažnom zainteresiranošću, uplitanjem u trejd itd.) skupina igrača stvara kontekst unutar kojega je ripanje mnogo izglednije.
Primjer:
Marko (žrtva) se mijenja s Pavlom. Marko odlučuje kako ipak ne želi obaviti trejd do kraja i želi odustati od razmjene. U tom trenutku ulijeće Antonio (Markov prijatelj, suučesnik) sa strategijom poput:
A1: Jesi normalan? Pa čovjek ti je i previše ponudio!
A2: Ako nećeš ti, ja hoću! Pusti klinca, trejdaj to meni!
Ukoliko žrtva popusti pritisku, čoporativno ripanje je uspješno, i riper dobiva ono što je tražio, a njegov suučesnik ubire maržu od trejda sukladno unaprijed dogovorenim parametrima.
3. Ripanje na temelju novodostupnih informacija
Znanje je moć, a pravovremena informacija može značiti razliku između više-manje poštenog trejda i ripanja. Čak i iskusni igrači mogu biti izigrani ukoliko nisu pravovremeno informirani o promjenama u meti, budućim ban listama, nadolazećim edicijama itd.
Primjer:
Petar već neko vrijeme želi kupiti playset XY karte, ukupne vrijednosti 400 kn. Igor posjeduje taj playset, a na internetu saznaje kako će upravo XY karta biti zabranjena sljedećom ban listom. Igor dolazi u igraonicu i prodaje Petru playset.
4. Posljedice ripanja po TCG zajednice
Ostane li žrtva ripanja u toj YGH! zajednici u kojoj je došlo do ripanja još neko vrijeme, shvatit će što joj se dogodilo. Osjećaji koji će se vjerojatno javiti u njoj su zamjeranje, bol, sram, ljutnja, bijes i žalost, da spomenem samo neke. Sekundarni učinak ripanja novi(ji)h igrača puno je gori. Naime, njima se šalje poruka da je to u redu, čak i prihvatljivo ponašanje, čime se začarani krug zamjeranja i propadanja TCG zajednica nastavlja širiti, jer noviji igrači preuzimaju takve obrasce ponašanja. The bullied become bullies.
Ima li velikog novca (u okviru osnovnoškolskih, srednjoškolskih i fakultetskih individualnih budžeta) koji se može zaraditi ripanjem? Svakako, no erozija vrijednosti, atmosfere i međuljudskih odnosa u zajednicama u kojima je ripanje rasprostranjeno neizbježna je pojava, koja dovodi do propadanja takvih zajednica.
Na temelju vlastitog iskustva, duboko vjerujem kako u cijeloj ovoj priči ključnu ulogu ima voditelj turnira. Ukoliko se postavi kao osoba od povjerenja kojoj se može vjerovati, ako otvoreno proziva ripanje i one koji se istim bave, može (p)održati kvalitetu i kvantitetu određene TCG zajednice na zavidnoj razini. Podučen empirijom iz svojeg djetinjstva, u Puli sam imao sreće biti dijelom takve TCG zajednice (Magic the Gathering), unutar koje se na ripanje gledalo s gnušanjem, i unutar koje se zajednica aktivno brinula da pomogne početnicima stvoriti početne card poolove te da ih uvede u igru na način koji danas, u retrospektivi, mogu opisati samo kao fantastičan.
Potpunije iskustvo i model pulske TCG zajednice, zajedno uz nekolicinu prijedloga o poboljšanju kakvoće YGH! TCG zajednica iznijet ću u drugom dijelu članka.
Hvala na čitanju,
Lps,
Hals .:. Dx
