Yugioh je svjetski popularna igra i u svakom dijelu svijeta se igra. Mnoga prijateljstva su započela upravo s tom igrom, ali mnoga su i završila zbog pojedinih karata, kao npr. Change of Heart koja je i meni uništila jedno prijateljstvo (dok sam još bio klinjo). Yugioh je igra koja za mene postoji oduvijek i kada sam bio u bolnici, za svoju hrabrost sam dobio prvi Yugioh Starter deck. To je bio Kaiba Starter Deck i nisam mogao vjerovati što sam upravo dobio, jer Kaiba mi je oduvijek bio najbolji lik u animeu i preskakao sam epizode u kojima njega nije bilo.
Dok još nisam znao pravila igre, nego sam skupljao karte radi njihovog izgleda često sam se „koljao“ s prijateljima za karte i uvijek sam dobivao (ko nema sreće u ljubavi ima u kartama). Tako sam jedan dan došao u vrtić sa 5-6 karata, a vratio se sa cijelim Starter Deckom. Osvajao sam karte i još ih uvijek čuvam i znam kako sam dobio svaku kartu i od koga. Zvučim kao frik koji nema društveni život, ali prije sam bio sam kod kuće s bratom i on me svemu učio. Zajedno smo gledali Yugioh, skupljali sličice (da, prije je bio album Yugioh) i kartali. On me svemu naučio što danas znam o Yugioh-u. Glavna tema u vrtiću je bila Yugioh i nas par smo imali svoje „tajno“ mjesto na koje smo odlazili da bi kartali… to su bili lijepi dani.
Danas nemam toliko vremena za Yugioh, zbog škole, kratki poslovi, zadaće i tako to, ali zahvaljujući Konami-u mogu igrati Yugioh na svom lap-topu i tako uživati, a da ne gubim vrijeme na vađenje svojih karata iz kutije. Svaki dan odigram par online igara i onda protiv kompjutora. Znam već sve napamet, ali ne mogu prestati igrati, jer me lijepe uspomene vežu za tu igru i ona će zauvijek biti dio mene.
Moja najdraža karta je bila i zauvijek će ostati „Blue Eyes White Dragon“ ili „Plavooki modri zmaj“. Prva epizoda, ako se dobro sjećam, kad ju je Kaiba odigrao, od tog trenutka sam ju zavolio. Da objasnim. Moja najdraža boja je plava, a često sam čitao mitologiju i zamišljao kako bi lijepo bilo da imam vlastitog zmaja i kad sam vidio zmaja i to još plavog odmah sam se „zaljubio“ u njega. Kad ga je Yugi uništio „Exodiom“, počeo sam plakati toliko glasno da je mama došla da vidi jesam uredu.
Najdraža spell karta mi je „Change of Heart“. Iako sam izgubio prijatelja zbog te karte (imali smo obojica 100 životnih bodova i on je imao „Dark Magician“-a na polju, a ja ništa i izvučem „Change of Heart“ i ubijem ga, od tad se ljuti na mene), ali ta karta ima meni poseban izgled i izgleda u jednu ruku dražesno, a u drugu tamno i misteriozno i to mi se sviđa kod nje. Efekt je odličan, što sama pojačava moju ljubav prema toj karti.
Trap karte me nisu nikada toliko zanimale, ali ako bi morao izdvojiti jednu to bi sigurno bila „Trap Hole“. Ta karta mi je donijela dosta pobjeda, ali se i nauništavala čudovišta već u prvom potezu. Bratov „Dark Magician“ je često stradao od te karte, pa mi ju je poderao dok sam spavao. Još uvijek mi to nije nadoknadio (prošlo je 11 godina od tog događaja).
To je otprilike bilo moje djetinjstvo i kako sam ja ušao u svijet Yugioh-a. Yugioh je najbolja kartaška igra i mislim da će trajati još dugo dugo.
