Zaboravljeni elementi Yu-Gi-Oh-a

Evolucija igre dovela je do raznih novih elemenata. Od novih mehanika prizivanja čudovišta, do višestrukih promjena pravila i izgleda samog polja, Yu-Gi-Oh se konstantno mijenja. Uz samu igru, prirodno je da se mijenja i pristup igrača prema istoj. Zato postavljamo pitanje: Koji su najzanimljiviji zaboravljeni elementi Yu-Gi-Oh-a?

Zaboravljena pravila

Znate li da već 10 godina prvi igrač ne vuče kartu za svoj prvi potez?
A da je u Goat Formatu igrač mogao redeklarirati napad sa čudovištem i nakon što je prvo napao s nekim drugim čudovištem?
A da ste pod floodgateima poput Rivalry of Warlords i Gozen Match još u Edison Formatu mogli žrtvom prizvati čudovište različitog tipa i atributa od onog koje kontrolirate?

Posljednji Master Rule Revision počistio je brojne razlike između OCG-a i TCG-a, ali također valja naglasiti da je TCG prije toga imao brojne ruling razlike između Amerike i Europe.

Spore karte

Nije tajna da je Yu-Gi-Oh i drastično ubrzao s godinama. Klasični trapovi kao Mirror Force i „recruiter“ čudovišta kao Mystic Tomato nekada su bili monstrumi metagamea, a danas pripadaju muzejima.

Inkrementalna prednost u broju karata gotovo je izgubljen pojam. Kvalitetni igrači i danas paze štedjeti resurse gdje god mogu, ali izvlačenje jedne ili dvije pozitivne interakcije kroz nekoliko poteza gotovo je nezamislivo.

Konami na sreću prepoznaje ljubav prema nekim od tih stilova karata. Dobar primjer su Altergeist i Labrynth arhatipovi, koji su modernizirali trap deckove i ponovno učinili setanje trapova zastrašujućim.

Dominantnost Link čudovišta

Prije Linkova deckovi su morali biti oprezno slagani kako bi imali pristup Extra Decku.

U Edison Formatu gotovo svaki deck igra Blackwing – Gale the Whirlwinda. Iako mu je efekt svakako dobar, imao bi drastično manju reprezentaciju da nije Tuner.

2015. godine gotovo svaki deck morao je imati pristup ili Rank 4 ili Rank 3 „toolboxu“ kako bi bio dobar. Nerijetko su se primjerice karte kao Photon Thrasher dodavale u deckove koji igraju Reinforcement of the Army kako bi se taj pristup ubrzao.

Goat Format je radikalan primjer gdje čitave strategije definira njihova sposobnost pristupa Fusion Decku kartama kao Metamorphosis i Cyber-Stein.

Ash Blossom i Kashtira Fenrir i dan danas povremeno čine Baronne de Fleura, ali gotovo sav toolboxing preseljen je u Link čudovišta. Neselektivnost materijala naprosto čini Knightmare čudovišta, I:P Masquerenu, S:P Little Knight i Apollousu daleko pristupačnijim nego što su ostali tipovi Extra Deck čudovišta.

Fusion, Synchro, pa čak i XYZ čudovišta danas samo što nisu rezervirana za arhatipove koji se oslanjaju direktno na njih. Barem više ne moramo svako Extra Deck čudovište prizivati u Extra Monster Zonu ili gdje Link čudovišta pokazuju.

Smokescreenanje

Smokescreenanje je sideanje na način da igrač igra kompletno drugu strategiju nakon prvog gamea. Primjer je smokescreenanje iz burn strategije u agresivnu strategiju koja se bazira na čudovištima.

Povremeno viđamo sličan pristup gdje igrači sideaju veliku količinu karata za ići drugi i puste protivnika prvog. Još rjeđe viđamo suprotnost gdje „blind second“ deck odluči igrati prvi game 2 ili 3.

Padom generičkih čudovišta kao Thunder King Rai-Oh, Reborn Tengu ili Breaker the Magical Warrior u zaborav, smokescreenanje je također nestalo. Tranzicije iz strategija ranjivih na specifične prijetnje iz Side Decka u generične goodstuff ili stun strategije više nije moguće.

Wind-Up stun i slične smokescreen strategije ovisile su o tome da igrač ima mogućnost transformacije decka pomoću samo 15 karata. To se zasnivalo na kombinaciji karata koje su kvalitetne izvan svog arhatipa i staple karata koje će popuniti preostala mjesta u decku.
Današnje strategije daleko su preciznije u kartama koje zahtijevaju i van rijetkih iznimaka kao Kashtira Fenrir, generičke arhatipne goodstuff karte više ne postoje.

„Ne igranje“

Karte kao Mirror Force od samih početaka igre kažnjavaju određene akcije. Gorz the Emissary of Darkness strah je i trepet Time Wizard igrača. Slične misaone igre danas se vode oko karata kao što su Nibiru, the Primal Being i Evenly Matched.

Razlika je što ubrzanjem igre igrači imaju sve manje prilika „ne igrati“. Ako je alternativa igranja u Nibirua riskirati da Vas protivnik OTK-a, imate li stvarno izbora?
Misaone igre i danas su velik dio igre, ali u zaboravljene elemente Yu-Gi-Oh-a svakako spada ostaviti prazno polje kako biste igrali oko protivnikove Nekroz of Trishule.

Životni bodovi kao resurs

„Yugi trenutak“ kad pobijedite sa samo stotinjak preostalih životnih bodova jedan je od najboljih osjećaja u igri. Daleko su od nečuvenih, jer deckovi nerijetko imaju priliku vratiti se iz samo jedne dobre karte s vrha decka. Razlika je što se više oko toga ne planira.

Propuštanje direktnih napada kako bismo sačuvali karte jedan je od alata Time Wizard formata koje danas gotovo ne postoje u igri. Možda ste kojom prilikom setali hand trap čudovište kako biste kupili potez, ali je li Vam to ikad spasilo partiju?

Izuzev par deckova koji čudovišta mogu prizivati na protivnikovom potezu, računanje životnih bodova i predviđanje napada sada je isključivo na igraču koji računa može li OTK-ati.

Nostalgija ili stvarnost?

Nostalgija može biti zasljepljujuća. Lako je zamišljati igru prije desetak godina kao bojište gospode i nadmetanje božanskih vještina. Istina je ipak takva da igra prirodno brzo evoluira i njena kvaliteta se ne mijenja kroz desetljeća, nego mjesece.

Format koji se „sam igra“ može biti od kvalitetnog i vještog formata udaljen samo tjednima. Ideje i vještine na koje smo zaboravili mogu se opet pojaviti. Tenpai zmajevi mogu biti smokescreenani u deck koji želi ići prvi, primjerice. Je li to smislena odluka vrijeme će uskoro pokazati, ali najbolji igrači neupitno već razmatraju tu opciju.

Ista imena nerijetko se provlače kroz top cutove godinama ili čak desetljećima, a to je najbolji dokaz da što se igra više mijenja, više ostaje ista.