U tijeku je je Europsko prvenstvo 2012

Upravo danas počelo je Europsko prvenstvo 2012 u Italiji, Milanu! Nekoliko naših igrača odvažilo se na taj put pošto je Milano relativno blizu u odnosu na prošla europska prvenstva. Izvještavat ćemo vas o njihovim uspjesima tijekom prvenstva! 😀

Ajmo se prisjetiti kako je bilo na YCS Brightonu u prosincu prošle godine kada je također nas nekoliko otputovalo u Englesku… 🙂

Idete li na turnire? Odgovor na ovo pitanje pokazati će koliko ste dobar i ozbiljan igrač. Cjelovito iskustvo Yu-Gi-Oh! TCG-a otkri se tek na turnirima, druženjem s ostalim igračima, razmjenom iskustva, savjeta i kompetitivnim igranjem. Osim na lokalne turnire može se otići i na neke veće (premier) događaje poput državnog ili regionalnog prvenstva te na njima pokazati svoje vještine i znanje među većom konkurencijom. No pravi test vašeg znanja i vještina je odlazak ne jedno od međunarodnih prvenstava.

U međunarodna prvenstva spada europsko prvenstvo i serija turnira pod nazivom „Yugioh Championship Series” (skraćeno YCS). Oni se organiziraju svakih nekoliko mjeseci na jednom od kontinenata, a zadnji ove godine održao se u Ujedinjenom Kraljevstvu, gradu pokraj Londona pod imenom Brighton, odakle mu i naziv „YCS Brighton”.

Nekoliko igrača iz Hrvatske uvijek odlazi na YCS u Europi, tako da su YCS Bochum (Njemačka), Milano (Italija) i Pariz (Francuska) uvijek bili posjećeni sa strane naših igrača. Na prvi YCS u Engleskoj, u Brightonu, ovog je puta posjetilo čak šestero naših igrača. Vjerojatno vam se čini nevjerojatno prevaliti tolike kilometre samo kako biste došli do turnira, no većini igrača nije čudno odlaziti u drugi grad kako bi igrali na nekom turniru.

Tako je i igrač iz YCS Brightona koji je za Yugioh World odlučio podijeliti svoje iskustvo, odlazio na lokalne turnire u gradove poput Rovinja i Pule koji su bili udaljeni od mjesta gdje se po prvi puta upoznao s igrom. To je Marko Božac s kojim ste imali priliku pročitati intervju u prošlom broju, državni prvak 2007. godine i glavni urednik Yugioh Planeta (www.yugioh-planet.net). On je odlučio podijeliti svoje iskustvo s YCS-a u gradu udaljenom 1300 kilometara od Zagreba. Stoga pažljivo čitajte, možda vam dobro dođe koji savjet ako se kada odlučite na svoj prvi odlazak na lokalni ili pak međunarodni turnir. 🙂

—-

Odlazak na bilo koji turnir zbog kojeg se mora putovati, uzbudljiv je. Ovo je najduži put koji sam ikada napravio zbog turnira no nisam požalio. Nas šestero dogovaralo se mjesec danas unaprijed idemo li na ovaj turnir, svi su mogli sudjelovati jer kvalifikacija nije bila potrebna. Baš zbog toga YCS turniri budu jedni od najvećih i najkompetitivnijih, a isto tako i nezaboravni.

Početak našeg putovanja započeo je dogovorom kako ćemo se okupiti ispred dućana Carte Magice u Zagrebu odakle je nas četvero taksijem otišlo do aerodroma Zagreb. Putem nas je vozač upitao kojim povodom odlazimo u Englesku, na što je jedan od nas, Zvonko (organizator turnira i pobjednik Pharaoh Toura 2006.), odgovorio kako idemo na Yugioh turnir. To je zabezeknulo vozača te se nastavio raspitivati dok nije saznao sve o tome te kakve se nagrade mogu osvojiti. Naime, YCS je jedan od događaja na kojemu pobjednik doista može reći da se „obogatio”. Dolaskom na aerodrom počeli smo razgovarati i podsjećati se međusobno na što sve moramo paziti na turniru i kako bi sve protivnik mogao varati tijekom duela. Ponekad se stvari znaju „izgubiti” stoga je poželjno pripaziti na svoj deck i album na velikom događaju, a zbog nagrada neki igrači skloni su varanju zbog čega uvijek treba biti na oprezu i pozvati sudca ukoliko vaš protivnik pokuša varati.

Vrijeme prolazi te avion stiže na koji se mi zatim ukrcavamo. Let je trajao oko dva sata, razgovarali smo zaista o svačemu tijekom leta te naravno o Yugiohu i prošlim YCS-ima te europskim prvenstvima. Slijetanjem u Englesku na Gatwick aerodrom nedaleko od Londona promijenili su nam se satovi za sat unatrag zbog vremenske razlike. Naš slijedeći cilj bio je uhvatiti vlak koji bi nas odveo do Brightona te pješke naći smještaj koji smo rezervirali za vrijeme trajanja turnira. Nakon što smo se smjestili krenuli smo na mjesto odvijanja događaja kako bismo se registrirali za YCS Brighton koji počinje sutradan (u subotu). Šetnjom po gradu uhvatio nas je osjećaj kao da smo u jednom od engleskih filmova zbog zgrada, vožnje na lijevoj strani, britanskog engleskog, a ni tipični božićni duh nije izostao.

Navečer testiramo deckove po posljednji put prije početka YCS-a i pišemo deck liste koje su uvjet za prisustvovanje. Posuđujemo si potrebne karte, pregledavamo si albume i ono najbitnije – zabavljamo se. Odlučio sam se igrati tzv. Plant Tengu deck zbog kompetitivnosti i ne pretjerane kompliciranosti za igranje te zato što nudi mnogo mogućih poteza s istim kartama. Odlazimo na spavanje te sutradan počinje i službeno YCS Brighton.

Ujutro odlazimo na mjesto događanja, ogromnu halu s nekoliko stotina stolova i višestruko stolica. Cijeli prostor bio je „ukrašen” Yugioh plakatima, uglavnom slikama nekih čudovišta te yugioh likovima. U sredini je stajala velika pozornica koja je služila kao središte za sudce i organizatore, sa strane je stajao poseban stol za tzv. feature meč (najzanimljiviji meč u rundi koji se snima i piše za Internet te projektorom projicira na platno za kako bi ga svi prisutni mogli jasno pratiti). Naravno, sve je bilo osvijetljeno s reflektorima u toj ogromnoj hali te je čak postojala posebna trgovina samo za ovaj događaj koja je prodavala boostere, deckove, protectore, kutije za deck, podloge za igranje i pojedinačne karte, a ponekad je čak kupovala stvari od igrača. Upad na takav turnir morali smo platiti 15£ za kojih smo dobili i pet boostera najnovije edicije – Photn Shockwave.

Sve je bilo puno igrača iz svih dijelova svijeta, načuli smo kako se radi o nekih 700tinjak igrača na glavnom turniru, te vjerojatno još toliko igrača koji su došli igrati na sporednim turnirima. Uz glavni turnir stalno su se održavali „mini turniri” na koje je mogao doći bilo tko. To su sporedni turniri poput „osvoji podlogu za igranje” turnir od osam igrača od kojih pobjednik osvaja podlogu za igranje (tzv. playmat). Uz njih održavali su se i „osvoji gigantsku kartu” turnir na kojemu je pobjednik osvojio posebnu kartu visoku oko 1,5m. Rijetki su sudjelovali na Izazovu Pegaza za koji je bilo potrebno imati deck od 100 karata također s dobrim nagradama. Oni pak koji nisu došli niti zbog tih turnira mogli su slobodno razmjenjivati karte i gledati majstore na djelu.

Glavni turnir počinje! Objavljeni su parovi za prvu rundu te uz silnu gužvu pronalazim svoje ime i sjedam za stol s odgovarajućim brojem i čekam protivnika. Moj prvi protivnik bio je Jacob iz Danske koji je igrao deck jednak mome. Čavrljali smo dok nam sudci nisu dali znak da svi možemo početi. Nakon znaka ja krećem prvi i otvaram sa prosječnim kartama, no čim je došao red na Jacoba situacija se drastično promijenila. Nakon njegovog poteza gotovo da nisam imao karata u ruci, a polje da ni ne spominjem. Imao sam još nekoliko tisuća životnih bodova, ali nakon što sam vidio moju sljedeću kartu vidio sam kako nema šanse da se suprotstavim njegovoj svježoj vojsci čudovišta i krećemo u drugi duel. On mi priznaje kako je dobio savršene karte u prvom duelu i zaželio sreću. Drugi duel bio je poprilično dug, uglavnom zbog mog pretjeranog razmišljanja. Dosta smo samo propuštali poteze jer se on nije mogao riješiti mog Spirit Reapera. Kada sam procijenio da je bilo dosta čekanja i razmišljanja pokrenuo sam stvari i skinuo mu sve preostale životne bodove i počistio cijelo polje sa Synchro i Xyz čudovištima. Nije mu pomoglo ni što je igrao moćno čudovište Maxx C zbog kojeg je brao čak osam karata tijekom mog poteza. Početkom trećeg duela dolazi nam sudac koji govori kako smo prekoračili vrijeme i daje nam još pet poteza prije nego li se odluči pobjednik (onaj tko bude imao manje životnih bodova). U pet poteza nijedan nije uspio pretjerano napraviti nešto, ali Jacob je uspio s Caiusom, the Shadow Monarchom nanijeti mi 1000 štete što nisam uspio nadoknaditi u tako kratkom roku zbog čega sudac odlučuje kako je on pobjednik. Rukujemo se i zaželimo si sreću u nastavku turnira.

Lutam po hali, gledam albume, razgovaram s ostalima o tome kako su prošli prvi duel dok nisu došli parovi za drugu rundu. Igrao sam protiv Roberta iz Njemačke koji je igrao Piper deck. Tijek duela tekao je poprilično brzo, brao je karte s Mystic Piperom te stvorio nekoliko Synchro čudovišta od kojih se nisam uspio obraniti. Drugi duel pak pravim pogrešku koju on iskorištava i uzima svoju zasluženu pobjedu.

Treću rundu igram protiv Joela iz Engleske, igra Agente, a čini se i za razliku od prethodnog protivnika vrlo društvenim. Komentiramo kako nam baš nije krenulo najbolje, u razgovoru saznajem kako mu je ovo prvi YCS te kako je inače na državnom prvenstvu u Engleskoj nekoliko stotina ljudi. Kroz prvi duel uspješno zaustavljam sve njegove naume pomoću Solemn Judgmenta i Solemn Warninga što me dovodi do vrlo malo životnih bodova što iskorištava i uspijeva u jednom potezu nanijeti mi dovoljno štete za pobjedu. U drugom duelu ništa nije mogao, pobijedio sam u par poteza, no zato mi je vratio zbog toga u trećem duelu s Master Hyperionom koji uništava polje i Archlord Kristyom koja me ubija. Ovo već postaje demotivirajuće pomislim.

Bacam oko na sporedne turnire i razmjenjujem karte do sljedeće runde u kojoj se suočavam s vrlo neobičnim deckom. Bio je to Fortune Lady deck koji je igrao Cris iz Engleske, bio je vrlo ljut zbog prijašnjeg poraza kako je govorio. Ove duele sam s lakoćom pobijedio, bilo je i vrijeme. Dueli su bili zanimljivi pošto je Fortune Lady deck nešto što se baš i ne igra često no nije se mogao držati pred snagom Tengu Plant decka. Završavamo meč u 15minuta te odlazim iskoristiti ostatak vremena gledajući kako igraju ostali. Ubrzo dolaze parovi za petu rundu i sjedam za stol čekajući protivnika.

Petu rundu igram protiv Agent decka, ali ovaj put protiv Taoa koji je došao čak iz Kine igrati na YCS Brightonu! Ovo je bio poprilično dobar duel, trajao je nešto duže no baš zbog toga bio je zabavan. Prvi duel dobivam s Black Luster Soldierom – Enovy of the Begninning koji napada dvaput, drugi on mene s Archlord Kristyom koja onemogućuje posebni prizivanje čudovišta, a treći smo razvukli tako da je sve ovisilo o tome što ćemo povući s vrha decka. Imao sam sreće i povukao čudovište Thunder King Rai-Oh koje je napalo s 1900 bodova za pobjedu što Taou nije baš bilo drago.

Šestu rundu igram protiv Antonia iz Italije koji je igrao jedan od najskupljih deckova – Rescue Rabbit deck. Tog decka se mnogo igrača bojalo, zbog svoje skupoće i novih karata malo tko uspio ga je složiti. Deck se temelji na karti iz Photon Shockwave edicije – Rescue Rabbit, a pobjeđuje pomoću Xyz čudovišta koje vrlo lako spušta na polje. Na moju sreću Antonio je imao vrlo loše početne karte dok sam ja imao sasvim dobra otvaranja. Pozvao je Evolzar Laggiu koje se zaista nije bilo lako riješiti, ona može negirati prizivanje čudovišta ili aktivaciju karte tako da odvoji dva xyz materijala što je čini vrlo jakim Xyz čudovištem. No nije ga spasila od gubljenja duela nakon što sam postavio dobru obranu trap kartama i Wind-Up Zenmainesom (također Xyz čudovište).

Sedmu rundu igram protiv decka koji je isti mome – Tengu Plant deck. Igrao ga je Tino iz Njemačke te je bio podosta mlađi od mene. Meč je dugo trajao, znali smo otprilike tko ima kakve karte i što može odigrati što je bilo zanimljivo. Prvi duel bio je napet i uspijeva me dobiti u kasnoj igri sa Sanganom pošto smo oba bili na vrlo malo životnih bodova. Drugi duel sam pak otvorio s zaista dobrim kartama te sam ga pobijedio s Trishulom koja je jedna od najboljih Synchro čudovišta zbog efekta da makne iz igre kartu s polja, ruke i groblja. Nije dugo trajalo, no čekalo me iznenađenje u trećem duelu. Otvorio sam s prosječnim kartama i uspio sam srediti da sljedeći potez pobijedim, ali nisam doživio sljedeći potez. Antonio je iznenada u trećem potezu napravio pravu vojsku čudovišta na polju i uništio mi Spirit Reapera sa efektom Brionaca koji vraća karte u ruku. Valjda je osjetio kako bi sljedeći potez bio gotov da nije završio duel odmah.

Posljednju rundu u prvom danu igram protiv Austina iz Austrije s Dragunity deckom. Nisam spomenuo kako YCS traje dva dana? Prvi dan svi igrači igraju osam rundi, a u drugi dan ulazi samo prvih 128 igrača koji igraju dvije runde. Nakon te dve runde samo najboljih 32 igrača nastavlja u eliminacijski krug u kojem ostane samo jedan – pobjednik. Zanimljivo zar ne? Uglavnom, kako se činilo iz izraza Austinova lica, jako je loše povukao početne karte i nije imao mnogo načina da se riješi mojih čudovišta koji su samo čekali da napadnu za pobjedu. U prvom duelu prizvao je Malefic Stardust Dragona koji je napao direktno, no na svom turnu sam uništio Mystical Space Typhoonom njegov Dragon’s Ravine spell kartu polja. Bez nje Malefic Stardust Dragon ne može biti na polju te je uništen, zatim zovem Reborn Tengua koji napada za pobjedu. Drugi duel bio je sličan, no mnogo je ovisilo o sreći koja je očito bila na mojoj strani te dobivam i ovaj meč, ovaj puta je Scrap Dragon napravio zadnji napad.

I tako za mene završava glavni turnir na YCS Brightonu, ne uspijevam s ovakvim omjerima ući u drugi dan no to ne znači da je gotovo. Uvijek se može igrati na sporednim turnirima koji su namijenjeni svima i tako probati osvojiti skupocjenu podlogu za igranje ili veliku kartu. Što se tiče ostalih igrača iz Hrvatske, još troje nije uspjelo upasti u drugi dan, dok dvojca nastavljaju svoju igru i u drugom danu. Nakon osam rundi svi smo bili vrlo umorni stoga smo otišli večerati jer je već bio mrak! Igrali smo od 10 sati ujutro do oko 19h navečer što znači da smo cijeli dan doslovce samo igrali Yu-Gi-Oh! Jako iscrpi tako dugo igranje, potrebno je biti jako skoncentriran kako se ne bi učinila greška i razmišljati o tome kako sve odigrati potez.

Na putu prema apartmanu prepričavali smo doživljaje, smijali se situacijama te učili iz pogrešaka. Vrlo je važno poslušati što ostali imaju za reći, vrlo se često zna desiti da saznate nešto što niste znali ili pak nešto što ste zaboravili. To može biti neko pravilo, savjet za igranje s nekim kartama ili što treba pripaziti kod sljedećih duela. Tako je završio prvi dan na YCS Brightonu, a drugi dan nije bio ništa dosadniji.

Kako na glavnom događaju u drugom danu ima pravo sudjelovati samo prvih 128 igrača, nas četvero odlučilo je igrati na sporednim turnirima, a ostala dvojca nastavila su igrati na glavnom turniru. Taj dan bio je i tzv. turnir YCS Trials – turnir na kojemu pobjednik osvaja plaćeni put i smještaj na slijedeći YCS u SAD-u. No ja sam pak odlučio okušati sreću na „win-a-mat” turniru, tj. turnir od osam igrača koji igraju na eliminaciju, a pobjednik dobiva podlogu za igranje, koja je inače i vrlo vrijedna.

Igrao sam na dva takva turnira i u oba ispao u finalu, nisam imao sreće! Igrao sam protiv Njemca s Tengu Plantom i pobijedio, zatim protiv Španjolca s Dragon deckom, a zaustavio me u finalu mlađi Engles s Agent deckom. U drugom turniru dogodio se sličan scenarij, pobjedio sam Engleza s T.G. Dragin deckom, Talijana s Gravekeeper’s deckom, a zaustavio me Danac s Monarch deckom. Šteta, ali eto, isplatilo se pokušati 🙂

Od ostalih turnira bio je tu i „Attack of a Giant Card” turnir na kojemu pobjednik dobiva kartu ogromnih dimenzija, mislim da je metar i pol visoka, jedva se podiže, ali je jako fora. Također je bio tzv. „Pegasus Challange” turnir s pravilom da igrač mora imati deck od 100 karata, u extra decku 30 i u side decku 30 karata, a početkom svakog poteza beru se dvije karte. Zanimljiv se čini turnir, ali nisam sudjelovao na njemu jer nisam imao takav deck.

Uz turnire naravno da smo se razmjenjivali za karte, ovakvi turniri super su za nabaviti karte koje se inače vrlo teško nađu kod nas ili ih se cijeni previše. Također je super prilika za riješiti se nekih karata koje se kod nas inače ne cijene puno, a ovdje ima igrača koji su spremni dati i 10 puta više za tu kartu. Tako sam uspio nabaviti zaista mnogo karata poput bogovskih karata i promotivnih karata kojih nema mnogo kod nas. No vrlo brzo to umori moram priznati, cijeli dan biti u tome nije lako!

Sredinom dana naša dva igrača ispadaju s glavnog turnira, Robert Noskov s 57. mjestom i Fabijan Pavlović na 71. mjestu od 700tinjak igrača – svaka im čast! Pomno smo ih pratili u zadnjim duelima, iza trake gdje su bili „glavni stolovi” nije lako igrati u takvim okolnostima, svaka greška mogla bi vas stajati cijelog turnira, a velike su nagrade u igri. Protivnik vam gleda svaki pokret, u zadnjim rundama osobito paze na vas da ne varate ili učinite nešto nelegalno, sitnica je dovoljna da vam zovu sudca koji će vam dati prikladnu kaznu, a ona može biti i gubljenje duela. Tako biste samo olakšali protivniku, stoga se mora paziti da on ne vara vas i morate paziti na sebe kako mu nebi dali povoda da zove sudca.

Na kraju dana pobjednik YCS Brightona postaje Ping Xiao iz Engleske s „Rabbit” deckom. To je jedan od trenutno najskupljih deckova, nastao izlaskom čudovišta Rescue Rabbit u Photon Shockwave ediciji. Temelji se na brzom i lakom dovođenju Xyz čudovišta na polje, nije ga nemoguće pobijediti, ali ima vrlo agresivno otvaranje pa zna biti vrlo neugodan, ali takav deck je vrlo teško za složiti baš zbog skupoće pojedinih karata u decku. On dobiva vrijednu kartu Blood Menfist rezerviranu za pobjednike, tablet računalo te mnogo boostera i vječnu slavu.

Završetkom finala, koje su pomno svi pratili na projektoru, završava i YCS Brighton, a mi se polako pokupljamo prema apartmanu dijeleći svoje doživljaje. Dan nakon iskorištavamo dan za razgledavanje Brightona koji ima oko pola milijuna stanovnika, a nalazi se na obali juga Ujedinjenog Kraljevstva. Pokisli smo kao miševi, ali isplatilo se. Sutradan spremamo si stvari i odlazimo na avion za Zagreb koji nas dovodi natrag u Hrvatsku i našu Yugioh zajednicu. Ovaj report s velikog turnira najveći mi je dosada, nadam se da ste uživali u njemu te da se vidimo na nekim od većih događanja i turnira. Možda na državnom prvenstvu?

white dragon

 

2 komentara

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.