Liga Prvaka i što znači odlučiti pobijediti


Sjećam se kad sam prvi put čuo za Ligu Prvaka, prije nego je službeno najavljena. Invite only turnir za ukupno 12 igrača u državi, koji su postigli najbolje rezultate u tekućoj sezoni, s neusporedivim nagradama i najvišim nivoom kompetitivnosti. Nije bilo sumnje da moram sudjelovati na tom turniru, ali prva prepreka bila je dobiti invite.

Nisam pobijedio niti na Summeru, niti na Springu, a niti na Winteru – igrači koji jesu bili su mi već poznata konkurencija za Ligu, ali i dokaz da me čeka još priprema. Sreća me pratila na prvom kvalifikacijskom turniru. Božo je igrao Branded i igrao ga je dobro, a ja sam igrao Kashtire. U finalu odabrao je igrati oko Ash Blossoma, ali u mojoj ruci se nalazila Ghost Belle. Ishod je bio savršen jer se idućim kvalifikacijskim turnirom kvalificirao i on, ali još bitnije od kvalifikacije bila mi je spoznaja da na Ligi zasigurno ne želim igrati Kashtire, neovisno o legalnosti decka – prejednostavan gameplan za koji bi se svaki igrač na takvome turniru pripremio i previše dobro. Također mi je dalo uvid kolika bi prednost bila uhvatiti protivnike nespremnima.

Kako se Liga bližila, nisam uopće tajio svoje nezadovoljstvo s razvitkom igre. Deckovi su razvijali win conditione koji su manje interaktivni, a količina karata koje su u stanju same winati game je rasla. Zasigurno se igrač ne može pripremiti za sve. Onda se dogodilo čudo – novom ban listom Tearlaments ponovno je postao, barem prividno, najdominantniji deck – a Kashtira je postao zanemariv arhetip, van Fenrira koji je nevjerojatna samostojeća karta. Ovo mi je bio znak da možda i ne moram biti spreman na sve.

Donio sam lukavu odluku koja me je višestruko nagradila – neću igrati Tearlaments mirrore, ali razglasit ću želju da nabavim deck. Znao sam da želim dobar matchup u Tearlaments, a Unchained – koji je također bio jedan od izbora, ne smatram da je to donosio. Još gori dio Unchaineda je što je kao deck ranjiv na puno istih karata kao i Tear. Odigrao sam par matcheva s oba decka da vidim kako dišu u novom okruženju, zatim sam isprobao Floowandereeze i zaključio da se i dalje ne mogu pomiriti s manama tog decka. Što onda uopće preostaje? Purrely.

Purrely je deck koji je u tom trenutku imao najbolji winrate na Dueling Booku (58% unatoč težini igranja decka), ali je istovremeno bio i deck s kojim nisam uspio dići niti localse jer gubi u timeu, a jako sporo igra. To je bila prva prepreka s kojom sam se suočio – ako Joshua Schmidt ima problema s timeom igrajući taj deck, koliko arogantan moram biti da vjerujem da ja neću imati? Ipak, problemi s timeom su simptom, dok je stvarna mana decka nemogućnost da brzo okonča gameove koje vodi. Na to potencijalno mogu utjecati u deck buildingu. Odabirom igranja hand trapova, u kombinaciji s blowout kartama koje protivniku završavaju potez u gameovima koji su neposredno prije timea (Ghost Sister & Spooky Dogwood, Dimension Shifter) mogu znatno skratiti gameove i prividno ih ubrzati. Ostalo je izabrati defenzivne karte u main decku.

Gledajući na igrače koji su se kvalificirali, bilo mi je jasno da ne mogu izbjeći igrati protiv Unchaineda, Tearlamenata i Sprighta. Ash Blossom je bio no-brainer, a već sam odlučio igrati 3 Shaddolla i 3 Fenrira, kako bih redovito imao pristup besplatnim discardima za svoje quick-play spellove. Shaddolli su prevagnuli nad drugim opcijama jer su i dobri millovi kad Tearlament igrači aktiviraju Agidoa ili Kelbeka. U 8 slotova odlučio sam igrati i 2 Talenta, jer smatram da fantastično igraju u kombinaciji s hand trapovima i/ili Fenrirom, ali igranje treće kopije i efekata koji vuku dodatne karte (Shaddolli), raste vjerojatnost da vidim više kopija Talenata, a u kombinaciji s Fenririma koji su loši drawovi nakon prvih 5 (ili 6 ako idem drugi) karata izgledalo je bolje ne vidjeti Talente nego se ukopati s punim handom mrtvih karata. Shaddolli su onemogućili igranje Pot of Prosperitya, ali s relativnom kratkoćom turnira i iznimno visokom vještinom konkurencije, cijenio sam snagu karata više od konzistencije. Za narednih 6 slotova bilo je jako puno unutarnje dileme, ali D.D. Crow je potpuno mrtav u Spright te sam se zato zadovoljio s 3 Droll & Lock Birda i 3 tajna oružja – 3 Skull Meistera.

Skull Meister je karta koja Tearlamente kažnjava ako ne chain blockaju Ishizu millere (Kelbeka i Agida), a istovremeno radi kao još 3 kopije Ash Blossoma protiv Unchaineda i Sprighta (specifično na Nimble Anglera). Uz to karta nije mrtva ni protiv Chimera.

Ukupno testanje iznosilo je 97 matcheva na Dueling Booku te 3-4 matcha uživo protiv Kristine, taman dovoljno da se podsjetimo kako držati karte u rukama prije Lige Prvaka. Izbjegavao sam pripremati se čak protiv ostalih igrača, čak i ako su znali da ću igrati Purrely, da svejedno ne odam previše podataka o kartama koje sam izabrao igrati, a sam side deck bio je gotov tek na noć prije turnira. Ishizu shuffleri (Keldo i Mudora) služili su kao fantastični discardi, ali i kazna za Ishizu millere protiv Tearlamenata, a Shifter je služio kao dodatna mržnja u taj deck. Shifter se iskazao u listama koje su topale YCS Dortmund čak i u main decku, ali gore igram kroz njega nego Tearlament i nisam siguran koliko je idealan u Unchained kad idem prvi, a nisam imao priliku testirati taj specifičan scenarij, a bolje je imati vrapca u ruci nego goluba na grani. Harpie’s Feather Duster i Lightning Storm služili su da se bore protiv Chimera non-enginea i protiv Floowandereezea, a Change of Heart bio je out na D/D/D Wave High King Caesara kad igram protiv Unchaineda. Posljednja 3 side deck slota bili su Infinite Impermanenci – kako bih negirao D/D/D Caesara nakon što pustim čitav Unchained combo kako ne bih igrao u njihove Talente i Thrustove. Karta je također bila dodatan side protiv Floowandereezea i Chimera. Nakon toliko odbačenih opcija, od Ghost Ogre & Snow Rabbita sve do Book of Eclipseva, napokon sam imao deck listu koju sam smatrao savršenom. Finalna odluka bila je igrati Linguriboha umjesto drugog Zeusa u extra decku kako ne bih morao pokloniti hand trap protiv Iblee locka (ili još gore, ne imao odgovor) – odluka koja je ispala velikom greškom.

Prvi match round robin segmenta izgubio sam vlastitim missplayem. Dva Purrelya i Sylvan Princessprite promašili su te sam ostao bez enginea i bez prilika da prekinem protivnikovo igranje, umjesto da sam ostavio followup u ruci i napravio Zeusa s 4 materijala, a ne s dva. Htio sam igrati oko toga da protivnik topdecka Infinite Impermanence ili Spright Starter, umjesto da sam naprosto išao sigurnom linijom te sam izgubio vlastitom krivicom. Ipak, pre dugo igram ovu igru kako bi me takav poraz obeshrabrio. Kroz ostatak round robina sam fantastično prošao i kvalificirao se u top 8, a svaki segment mojeg decka – od odabira samog decka do svake karte koja je izabrana da se nalazi u main decku i side decku me nagradio.

U top cutu dogovorili smo se igrati s produženim tajmerima – zasigurno prednost za sam Purrely engine, ali je također značilo da igram s 3 mrtve karte u side decku, kao i da imam 3 manje blowout karte pred time. Top 8 igrao sam protiv Forjana na Tearlamentima. Ponovna potvrda mojeg odabira decka – znao sam da ne mogu biti pretjerano samouvjeren igrajući mirror match protiv igrača tog kalibra, ali igrajući Purrely u obliku u kojem sam igrao, jedini ishodi kojih sam se bojao su oni u kojima ili samo on ili obojica vučemo savršen hand game 1, jer u tim situacijama moj deck ne može parirati njegovome. Gubiti na kocki uvijek je zastrašujuće, ali dobrom kombinacijom non-engine karata odnosim game 1. Game 2 skupljam Triple Tactics Talente na jedini interrupt, koji mi zatim odnosi jedini quick-play spell u ruci. Sudbina mi je bila setati Shaddoll Squamatu i poginuti. Game 3 millam Shaddoll Beasta i Keldoa. Bivam prozvan teroristom, ali i pohvaljen za svoju tehničku igru kroz match. Top 4 igram protiv Renata, osobe koja me naučila igrati ovu igru. Puštam Branded Fusion s Ash Blossomom u ruci kako bih imao priliku Drollati protivnika te Skull Meisterom zaustavljam Rindbrummov efekt u groblju i uspijevam razviti nekakav game plan kroz Super Polymerization te uspostavljam kontrolu nad igrom. Match pobjeđujem jer je kasnije brickao, a 2 There Can Only Be Onea prolazim Fenrirom i Azaleom, iako ni to nije bilo dovoljno da odmah pobijedim. Dva iznimno zahtjevna matcha dovode to finala, gdje igram protiv Geoffa.

Pobijedio sam ga u round robinu, ali sam i previše svjestan da mi to nikako ne garantira win u finalu, pogotovo protiv decka koji je eksplozivan kao Tearlaments. Posljednji game uspijevam uspostaviti Epurrely Beauty u board, čistim interruptove i double Zeusom čistim polje. Fenrir i Droll u tom trenutku izgledaju kao da su za mene učinili više od rođenih roditelja, ali match je još daleko od gotovog. U pojednostavljenom stanju igre uspostavljam Epurrely XYZa, ali gotovo svi resursi iz decka došetali su mi se do groblja. Sreća me dovoljno pratila da Geoff nije uspio topdeckati način da me ubije, ali svakim potezom vjerojatnost da to nastavi se smanjuje. Svojeg skromnog Epurrelya rank-upam hard drawanim trapom – kako bih dvaput pojeo monstera efektom Pretty Memorya i stvarajući štit na jedan potez te stavljajući trap u groblje kako bih mogao povećati broj vlastitih topdeckova recikliranjem crnih mačkica. Za potez vučem Fenrira i napadam Expurrely Noirom, stavljajući Geoffa na 3500 LP-a. Vraćam mu što više smeća u deck iz groblja kako bih povećao vjerojatnost da doživim još jedan potez i zatim se opraštam od Noir – progoni me odluka da igram Linguriboha umjesto drugog Zeusa. Geoff passa potez posljednji put a ja vučem Mudoru kao posljednji komadićak štete koju sam morao nanijeti da odnesem titulu.

U Yu-Gi-Oh!-u, ali rekao bih i šire od toga, odlučiti pobijediti ne znači biti dovoljno dobar da je sreća zanemariva ili dovoljno dobar da je uspjeh zagarantiran i kroz tešku nesreću. Odlučiti pobijediti ne znači niti da svaka odluka mora ili uopće može biti savršena. Odlučiti pobijediti znači biti spreman postaviti se točno u onaj položaj, u kojemu možemo imati dovoljno sreće da zapravo pobijedimo. Odlučiti pobijediti znači pronaći kako se pripremiti na način na koji drugi nisu i zatim otići toliko duboko u tu pripremu da suočeni s preprekama ne osjećamo stres i nesigurnost, već pronalazimo predviđene uzorke događaja i manevriramo kroz njih kirurškom preciznošću kojom ćemo zasigurno pronaći način pobjede ako on postoji.

Za kraj želim zahvaliti svima koji su sudjelovali u Ligi Prvaka – pogotovo protivnicima koji su mi pružili nezaboravne matcheve. Želim zahvaliti Throne of Gamesu što je održao event, svima koji su navijali za mene kroz turnir te Filipu, Renatu i Kristini što su mi pomogli s pripremama za isti.

Jedna misao o “Liga Prvaka i što znači odlučiti pobijediti

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.