Top 10 Priča u Kartama

Evo jednog lijepog pitanja: Koja je Vaša omiljena Yu-Gi-Oh! priča? Ček, samo malo, 5D’s? Zexal? O čemu pričate? Možda sam se krivo izrazio. Ono što sam mislio pitati jest koja vam je omiljena priča ispričana preko samih karata?

Ne znam jeste li primjetili, ali u Yu-Gi-Oh! serijalu postoji puno više priča nego li samo službeni manga i anime serijal. Neke od tih priča prepričane su preko raznih karata, na primjer, jeste li primjetili da postoje neke karte s jedno te istim likovima koji mogu ali i ne moraju predstavljati čudovišta? Uglavnom se to bazira na tome što se može zaključiti iz samih slika na kartama, i to najčešće preko Čini i Zamki, ili preko teksta na Normalnim čudovištima, a kada se preko slika poveže nekoliko karata može se iz toga povući nekakva radnja.

Takve priče variraju jer se ne zna točno kojim redoslijedom treba gledati karte, stoga svaki igrač istu priču prepričava na drugačiji način, no postoje neke priče čiju je radnju Konami službeno objavio preko pravilnika, službenih stranica ili nekih drugih medija.

Nije da baš uključuju igre sjena iz drevnog Egipta ili zle besmrtnike iz Nazca linija, ali ako se na dobar način prepričaju, radnja ispadne dovoljno dobra da se na bazi toga može napraviti dobar film… Ili barem knjiga bajki.

Ono što želim reći jest da su te neotpjevane priče prilično zabavne za otkriti i zvuče fenomenalno, pogotovo ako shvatimo da je riječ o folkloru same igre koju volimo. Stoga sam ovaj tjedan mislio pokazati deset najboljih priča i podjeliti ih s Vama. I eto, ovaj je članak posvećen Top 10 Pričama u Kartama.

10. Budalina Bizarna Pustolovina

U arhetipu Proročanstva (“Prophecy”) igrači se najviše boje ili Nadsvečenice (“High Priestess of Prophecy”) ili raznih Knjiga Čini (“Spellbook”), ali vjerovali ili ne, onaj tko je u njihovoj priči najbitniji je zapravo Budala Proročanstva (“Fool of Prophecy”).

Prema ovoj priči, u Velikom Tornju Knjiga Čini (“The Grand Spellbook Tower”) obitavaju moćni čarobnjaci i učenjaci predani proučavanju magije i mudrosti, pa čak i naprednu tehnologiju, a među čarobnjacima najviše se ističe Čarobnjak Knjiga Čini Proročanstva (“Spellbook Magician of Prophecy”), pravim imenom Batei, koji posjeduje svo znanje iz Knjiga Čini u svojem umu i može po volji ostvariti djelovanja svih knjiga po volji, što zapravo i reflektira njegov efekt. I uglavnom, svi naporno uče i rade, i jedini član zajednice koji ljenčari je Budala Proročanstva.

 Ali sve se promjeni kada Endymion (“Endymion, the Master Magician”), koji je vladar vlastite Čarobne Citadele (“Magical Citadel of Endymion”) odluči napasti Veliki Toranj u naumu da ujedini sve čarobnjake pod svojom vlašču. U okršaju koji je uslijedio poginuli su mnogi čarobnjaci, i Budala, u nakani da pomogne, aktivira Majstorsku Knjigu Čini (“Spellbook of the Master”) koja bi mu trebala podariti iznimne moći, no nešto krene po zlu i umjesto toga u njemu probudi moćnu mračnu magiju i pretvori ga u Kosca Proročanstva (“Reaper of Prophecy”). Da, Kosac i Budala su jedno te isti tip.

Samo za razliku od Budale koji je dobroćudan ali lijen, Kosac je bio potpuno obuzet uništavanjem i razaranjem, te je vlastoručno svojom moći otjerao osvajačku vojsku Endymiona, no kako i dalje nije raspoznavao prijatelja od neprijatelja, naprosto je nastavljao divljati dok se nije skoro namsrt iscrpio.

U nadi da ga spase, vrhovni čarobnjaci, hierofant imenom Hieron (“Hierophant of Prophecy”) i carica imenom Trice (“Empress of Prophecy”) izvršili su ritual nalik egzorcizmu koji je iz Kosca prognao mračnu magiju i istovremeno ojačao moć svjetlosti, a to se može vidjeti u slikama Sudnje Knjige Čini (“Spellbook of Judgment”) i Čudesne Knjige Čini (“Spellbook of Miracles”).  Čudo se desilo i Budala je preporođen kao Svijet Proročanstva (“World of Prophecy”). Čiča miča i svi su sretni… Mislim, izuzev milijuna igrača koji misle da bi Sudnja Knjiga Čini i Svijet Proročanstva trebale biti zabranjene karte, ali priča završava sretno.

 

9. Priča o Sebičnom Goblinu

Ova lagano šaljiva priča govori o zgodama i nezgodama Goblina Pohlepe (“Goblin of Greed”), koji priču započinje kao bogati trgovac, može biti čak i aristokrat, no nakon velike recesije izgubi veliki dio svog bogatstva. Kako bi nadoknadio nedostatak, počne se baviti kućanstvom, ali i krađom, što uključuje i krađu Vrča Pohlepe (“Pot of Greed”) i Ćupa Pohlepe (“Jar of Greed”). No, ulove ga na djelu i tjeraju da plati odštetu, nakon čega slijedi nekoliko neuspjelih pokušaja krađe istog Ćupa i Vrča, čak i preklinjanja drugih aristokrata da mu pozajme novce, stoga naposlijetu završi kao radnik u Mračnoj Tvornici Masovne Proizvodnje (“Dark Factory of Mass Production”). Tu bi priči bio kraj, ali poslijednja slika pokazuje istog goblina kako pokušava iz iste tvornice opet ukrasti Vrč Pohlepe.

Poanta priče: Biti pohlepan se ne isplati… Osim ako si uporan goblin, onda se očito možeš izvući na svaku foru.

 

8. Rat Atlantide i Vatrenih Kraljeva

Structure deckovi Onslaught of the Fire Kings i Realm of the Sea Emperor su s razlogom pušteni jedan iza drugoga jer je rivalnost ta dva arhetipa pojašnjena u ovoj epskoj priči, koja govori da se ta dva klana godinama sukobljavaju u velikom ratu. Atlantidski su vojnici pod vodstvom zmaja Poseidre (“Poseidra, the Atlantean Dragon”) u ovom ratu agresori koji uporno pokušavaju osvojiti otok na kojem žive Vatreni Kraljevi (“Fire Kings”), koje se invaziji žestoko odupiru. Problem za Atlantiđane je u tome što se Vatreni Kraljevi mogu ponovo roditi kada sagore u veličanstvenom plamenu, postoji čak spekulacija da se na njihovoj strani bore Plamaglene Nemani (“Hazy Flame”). Zbog toga, rat je uvelike produljen do pat pozicije.

Stoga je Poseidra bacio oko na klan Pancirena (“Mermail”) koji su donedavno živjeli u svom podvodnom kraljevstvu imenom Lemuria, ali iznenadni potres je njihov dom prebacio na kopno, a Atlantiđani su to iskoristili i napali Pancirene te ih porobili, koristeći sada njihove skrivene moći kako bi prevagnuli rat protiv Vatrenih Kraljeva u svoju korist.

U jednom trenutku Poseidra na sebi iskoristi moć njihove čarobne narukvice viđene u slici Ambistrala (“Abyss-Squal”), što ga pretvori u Ambisgaiosa (“Mermail Abyssgaios”). Što se dalje desilo je čisto diskusija, rat se najvjerojatnije nastavio i završnu riječ tek treba čuti.

 

7. Priča o Dai Grepheru

Ovo je jedna od starijih priča, i to o jednom ratniku imenom Dai Grepher, koji u igri ima nekoliko transformacija i naličja i povezan je s nekoliko drugih karata, no pravog rasporeda ili zaključka o svršetku njegove priče nije točno poznato.

Dai Grepher je uglavnom bio moćni ratnik koji je mogao ukrotiti zmajeve i čak se s njima ujediniti kao Ryu Senshi. Predvodio ratničke postrojbe protiv mnogih zlih čudovišta, uključivši Goblinsku Napadačku Četu (“Goblin Attack Force”), Duha Ryu (“Spirit Ryu”) pa čak i Vennominage (“Venominaga the Deity of Poisonous Snakes”), sve dok nije naletio na Ratnicu iz Pustoši (“Warrior Lady of the Wasteland”). Dai Grepher i Ratnica su postali veliki rivali i često su se sukobljavali, sve dok jednog dana Ratnica nije nestala u Drugoj Dimenziji, gdje se na poslijetku preobrazila u Ratnicu iz Druge Dimenzije (“D.D. Warrior Lady”). Kada se vratila i obračunala s Dai Grepherom, Ratnica je iskoristila nove sposobnosti koje je naučila u Drugoj Dimenziji, pri čemu je Grepherov napad reflektirala natrag na njega.

Shrvan i ozljeđen nakon bitke, Dai Grepher se našao na križanju puteva, jednog koji vodi u svjetlost, i jednog koji vodi u tamu, te je njegova priča drugačija ovisno o tome koji put izabere.

Odabere li tamni put, Grephera će obuzeti gnjev i bijes te će pasti u izopačenost, što na kraju rezultira u preobrazbu ili u Mračnog Grephera (“Dark Grepher”) ili, što je još čudovišnije, Mračnog Luciusa (“Dark Lucius”).

Odabere li put svjetlosti, ili ako se ponovo povrati u ljudsko obličje nakon gore navedenog, Grepher se preobrazi ili u Svjetlocrtnog Grephera (“Lightray Grepher”) ili u Viteza Day Grephera (“Knight Day Grepher”), može biti jedno u drugo.

Ova priča je prilično višestrana i zbrčkana, stoga svaki igrač na nju može gledati drugačijim očima ovisno o tomekoji put se izabere i koja evolucija slijedi, ali upravo to je dio zabave, jer nitko zapravo ne zna koji događaj prethodi kojem, jer se Dai Grepher pojavljuje na toliko puno karata.

6. Priča o Zeratu

Još jedna priča koju prati niz različitih preobrazbi, ali ova na žalost nema sretan završetak, barem se za njega za sada ne zna. Priča spominje još jednog moćnog ratnika imenom Zera Ratnik (“Warrior of Zera”) koji putuje zemljom i isključivo se bori sam, jer ga uporno prate požude i  iskušenja zlih Nadzloduha.

Jednog dana, Zera Ratnik pronađe Nebesko Utočište (“The Sanctuary in the Sky”), sveto mjesto u kojem obitavaju vile i anđeli. Zera Ratnik savlada umijeća borbe i moći koje se ovdje nude, postavši time i sam vilom i anđelom, te na poslijetku postane njihov predvodnik imenom Arklord Zerato (“Archlord Zerato”). Međutim, nešto se desi, bilo za vrijeme invazije zlih sila ili jednostavno kao rezultat vlastite psihe, i Zerato izgubi razum, postane zao i pretvori se u Mračnog Lorda Zerata (“Darklord Zerato”), i pomahnitali mračni lord uništi vlastito Utočište i razori sve pred sobom.

Nakon te transformacije, Zerato se uputi u Pandemonij (“Pandemonium”), carstvo Nadzloduha čija su iskušenja najvjerojatnije i dovela do te preobrazbe. Kada stigne do Pandemonija, izgled mu se još više poremeti i pretvori se u Mazeru De Villa, i što se dublje upućuje u kraljevstvo zloduha postaje sve više nalik demonu, sve dok se na konce ne preobrazi u zlog vladara imenom Zera Mant (“Zera the Mant”), koji upravlja hordama demona.

Ova priča vjerojatno ima neku dublju poruku, vezanu za ljudsku psihu i promjene koje uslijede ovisno o tome kako se sam čovjek preobrati vlastitim zlim mislima, a nejvjerojatnije je riječ o alegoriji za bijes i srdžbu. Uz malo sreće, vidjet ćemo i sretan kraj ove priče u sklopu jedne nove karte.

5. Priče Šest Samuraja

Jedan od najpopularnijih arhetipova koji se i dan danas žestoko koriste, ovaj arhetip je sa svakom ekspanzijom dopunjavao svoju priču s novim dijelovima radnje.

Izvornih Šest Samuraja zapravo su nasljednici tog naslova, i prvi ratnici koji su nosili tu titulu jesu Legendarnih Šest Samuraja koje je predvodio moćni vojskovođa imenom Shi En, koji je bio toliko ambiciozan da su pred njim iz same dvojbe drhtali svi protivnici, a oklop mu je bio crven jer se šuškalo da je obojan krvlju svih neprijatelja koje je porazio. Jedan od takvih pothvata uključio je kampanju protiv klana ninji, koji su htjeli izvršiti atentat na Shi Ena. Ali Shi En je nadmudrio ninje koristeći dvojnike, takozvane kagemushe, i u tom pothvatu porazio ninje, time započevši razdoblje mira.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo, Shi En je promjenio ime u Shien, i postalo je očito da je sve više mario za samo osvajanje nego za pošteno vladanje. Osim toga, za razliku od svojih suboraca Šest Samuraja, Shien nije stario, te se počelo pretpostavljati da je zapravo bio demon. Ako pogledamo sliku Velikog Šoguna Shiena (“Great Shogun Shien”), u odnosu na svoj prethodni oblik, ne djeluje baš prijateljski raspoloženo.

Prije nego li je sljedeća generacija Šest Samuraja nastupila na scenu, svaki od izvornih Legendarnih Šest Samuraja doživio je različitu sudbinu. Zna se da je Shinai izgubio svoj život u borbi, te se vratio u svijet živih kao duh (“Spirit of Six Samurai”), a njegova ljubavnica Mizuho bila je toliko shrvana gubitkom svog muža da se okanila svog samurajskog oklopa (“Hand of the Six Samurai”).

Kageki, inače poznat kao “četveroruki Oni-Gami”, u borbi je izgubio sve ruke koje je zamjenio mehaničkim rukama, te nastavio podržavati Šest Samuraja iz sjene. (“Chamberlain of the Six Samurai”)

Legendarni Samuraji Kizan i Enishi su se pred Shienom borili u okršaju u kojem je Kizan porazio Enishija, te time postao Učitelj Šest Samuraja (“Grandmaster of Six Samurai”), dok je Enishi postao Shienov savjetnik (“Enishi, Shien’s Chancelor”).

Ono što je uslijedilo jest malo skeptično, postalo je očito da se unutar Shienovim rangovima pripremala pobuna. Sjena Šest Samuraja (“Shadow of the Six Samurai – Shien”) je nekako povezana sa Shinaijem, možda je čak riječ i o njegovoj reinkarnaciji, koja pak kreće u sukob sa sada zlim Šogunom Shienom, uz pomoć Mizuho koja očito krivi shiena za smrt njezina muža. Točni detalji tko se bori protiv koga i iz kojeg razloga se za sada ne zna, ali očito je riječ o scenariju kojeg vrijedi pretvoriti u kazališnu dramu.

4. Priča o Mračnom Vladaru Ha Desu

Ha Des je još jedna karta koja prolazi kao dobar lik, i pojavljuje se na mnogo slika na kartama, ali u omjeru na to priča je zapravo prilično kratka.

Ha Des je dakle mračni vladar koji je počeo predvoditi nekakvu zlu vojsku čudovišta, koja uključuje Optiklopsa (“Opticlops”) i Podivljalog Zmaja (“Berserk Dragon”), a tu je titulu zaradio svrgnuvši i degradirajući bivšeg vladara, poznatog jedino kao Mračni Kralj Ponora (“Dark King of the Abyss”). Ha Des, kao što se da i zaključiti, vladao kao tiran, nerijetko zahtjevajući da njegovi podanici žrtvuju sami sebe za njegovo dobro, sklapajući paktove sa zlim ljudima i otimajući im duše. Mnoge karte svjedoče o njegovim sposobnostima, te znamo da je bio iznimno moćan vladar, da je mogao upravljati umovima drugih, uništavati duše i tako dalje.

Ono što se dalje desilo je da je bivši kralj bio uzdignut iz mrtvih s još više moći, te je opet izazvao Ha Desa te, koristeći razna pomagala i zle čini, bombu, iscrpljivanje snage i duše, na kraju porazio i ubio Ha Desa.

No ni tu nije kraj, jer je Ha Des isto tako ustao iz mrtvih kao rezultat epidemije zombija, te se vratio još jači i na posljetku uništio Kralja Ponora. Što se njega tiče, to je bio sretni završetak. Što se svih drugih tiče… ajoj…

3. Priča o Caru-Tiraninu

Ovo je jako zanimljiva priča jer glavni lik ne postoji kao karta čudovišta, te je priča ispričana preko slika na Zamkama.

Prema ovoj priči, u jednoj neimenovanoj zemlji vladao je tiranski car, i sve karte uglavnom samo ga prikazuju u najgorem svjetlu. Jede koliko želi, ugnjetava svoj narod, ubire poreze, kažnjava kogagod želi, i sve u svemu dovede narod do ruba živaca. Tek onda kada je počeo porobljavati ljude i kada ih je zarobio unutar golemih metalnih zidina, počeli su planovi za pobunu.

Tako su ljudi iz sve tri frakcije, Ugnjetavani Narod (“Opressed People”) , Razbježani Puk (“People Running About”) i Ujedinjeni Otpor (“United Ressistance”) zajedno isplanirali i proveli Golemu Revoluciju (“The Huge Revolution”). Usljedio je veliki obračun, uključivši bombardiranje careva dvorca kamenim gromadama, i na kraju je vlast svrgnuta i narod je oslobođen, a sam car je uhvaćen i na posljetku kamenovan. Ova priča navodno prepričava direktnu referencu na veliku francusku revoluciju, određene kartezapravo nalikuju na umjetničke slike koje predstavljaju isti povjesni događaj.

2. Priče Duel Terminala

Ovo je jedan ogromni kolektiv priča i kronika arhetipova koji su prvi puta predstavljeni u Duel Terminalu, i uključuje arhetipove Ledene Fronte (“Ice Barrier”), Jurački (“Jurrac”), X-Sablje (“X-Saber”), Flamvell, Dolina Magli (“Mist Valley”), Gliste (“Worm”), Naturijski (“Naturia”), Laval, Plahor (“Gusto”), Draguljske Vitezove (“Gem-Knight”), Zmajedinstvo (“Dragunity”), Basnovite (“Fabled”), Saveznike Pravde (“Ally of Justice”), Genex, Vylon, Tvrzolike (“Steelswarm”), Mrzolike (“Evilswarm”), Zvježđane (“Constellar”) i mnoge druge arhetipove te je toliko opširno da bi za detaljnu priču trebalo napisati jedan zasebni članak.

Duel Terminal trenutno ima tri dijela, u svakom je osnova priče bazirana na konfliktu nekoliko klanova. U prvom dijelu to su sukobi Ledene Fronte, X-Sablja, Naturije, Doline Magli i Flamvella, koji traju sve dok se odjednom iz svemira na planet ne sruši meteor koji je prenio vanzemaljske osvajače imenom Gliste. Kako Gliste svakim danom sve više i više jačaju i osvajaju sve veći dio planeta, niz događaja dovede do niza primirja i buđenja novih klanova, kao što su Jurački, Zmajedinstvo, Saveznici Pravde i Genex, te buđenje davno usnulih zlih Basnovitih kojima je razaranje bila samo razonoda. Klanovi udružuju snage kako bi uništili počast i okončali rat. Gliste u međuvremenu uspiju poraziti X-Sablje i njihove nasljednike XX-Sablje, i tek kada se Saveznici Pravde i Genex ujedine i stvore Genex Saveznike ujedinjeni klanovi napokon uspiju pobjeđivati u ratu protiv Glisti. Međutim, pojavi se nova počast i sama matica Glisti, Zadnja Glista (“Worm Zero”) počne gutati sve pred sobom, i onaj tko tu bujicu smrti uspije zaustaviti jest Saveznik Pravde Presudni Oklop (“Ally Of Justice Decicive Armor”). U međuvremenu, Jurački se borci ujedine i stvore Juračkog Meteora (“Jurrac Meteor”) koji se sam žrtvuje kako bi uništio Basnovite demone. I dok se sve to odvija, kroz cijeli rat članovi Ledene Fronte iz njihova duboka sna puštaju po jednog od svojih svetih zmajeva, Brionaca u pohodu na Gliste, Gungnira protiv Basnovitih, a zadnji zmaj, Trishula, toliko opustoši planet da njegov ledeni dah zaustavi samo vrijeme na planetu. To je kraj prvog dijela.

U drugom dijelu sukobljavaju se četiri posve nove velesile, klanovi Draguljskih Vitezova koji se brane protiv Lavala, te Plahor koji se odupire napadima Gishki klana. Usred sve te komocije, iz dubina zemlje se bude Tvrzoliki, i njihovi zakleti neprijatelji, Vylon, ujedine ta četiri klana te im podare njihove moći ne bi li se mogli oduprijeti Tvrzolikim hordama. Na kraju se sve svede na sukob između Tvrzolikog Herkula (“Steelswarm Hercules”) i Vylon Omege, koji cijeli zli roj Tvrzolikih uništi u jednom napadu. Međutim, kako sukobi između klanova nisu posustali, Vyloni su odlučili jednostavno istrijebiti sve preostale klanove i zauvjek utišati nasilje. U tu svrhu je stvoren Vylon Disigma, no ujedinjeni klanovi su na posljetku uspjeli poraziti i Vylone.

U trećem dijelu se pojavi posve novo zlo, u obliku kuge koja zarazi preostale stanovnike svijeta Duel Terminala i tu počast su mudraci imenovali Mrzolikima. U vremenu najvećeg očaja s nebesa se spuste zvjezdani vitezovi, odnosno Zvježđani, te pomognu u borbi protiv Mrzolikih, koji su preuzeli Gishki klan i natjerali ih da svojim ritualima ožive poraženog Tvrzolikog Herkula u obliku Evigishki Zielgigasa, te su istim ritualima oživjeli i poražene zmajeve Ledene Fronte, sada pod imenom Bahamut, Ophion i Ouroboros. Oni koji se najviše odupiru toj invaziji su Draguljski Vitezovi, i jedan mladi vitez imenom Lazuli (“GemKnight Lazuli”) ujedini snage sa Zvježđanima i postane Serafinit (“Gem-Knight Seraphinite”). Isto tako, sedmero Zvježđanih junaka se ujedini u Zvježđanog Ptolemeja M7 (“Constellar Ptolemy M7”), koji se obračuna s Uroborom, i taj konflikt na poslijetku probudi Sophiju, Božicu Preporoda (“Sophia, Godess of Rebirth”) koja nastoji svojom moći resetirati cijeli svijet i time okončati rat. Međutim, Urobor i Ptolemej prežive i opet se vrate u život kao Mrzoliki Kerykeion (“Evilswarm Kerykeion”) i Zvježđani Sombre (“Constellar Sombre”), te uspiju pogoditi Sophiju u slabu točku (dragulj na njenom čelu), time konačno prekinuvši sve sukobe, te počevši s obnovom svijeta.

Cijeloj priči sigurno nije kraj, i nadolazeći “Stellarknight” i “Shadoll” arhetipovi možda će nastaviti priču s novim borbama i novim klanovima, ali sve u svemu Duel Terminal je iznimno dobro razrađena priča i ima puno više detalja koji u jednu rubriku jednostavno ne stanu, i u svakom slučaju zvuči kao dobar materijal za izradu RPG igara.

Duel Terminal jest izvrsna priča, ali ipak, na samom prvom mjestu nalazi se jedna koja je mani iskreno draža, dirljivija i u svoje vrijeme bila je najproširenija balada u kojoj je samo jedan lik u centru. Stoga, na prvom mjestu nalazi se…

1. Priča o Gagagigu

Gagagigo igra ulogu heroja, zlikovca i antiheroja u ovoj epskoj priči koju svaki igrač može na drugačiji način prepričati, i sam lik pojavljuje se na najvećem broju slika na kartama i ima najemotivnije razrađenu radnju kroz jedan takoreći ep koji obuhvaća više zgoda i pustolovina.

Gagagigo je rođen pod imenom Gigobyte, i to kao pomoćnik Vodene Šarmerice Erije (“Eria the Water Charmer”), te je zajedno s njom odrastao, živio i borio se na strani drugih Šarmerica i njihovih pomoćnika. Sve se promjenilo kada je jednog dana Gygobyte naletio na tajanstvenu Moć Trokuta (“Triangle Power”) koja ga je nagle preobrazila u odrasli oblik imenom Gagagigo, a vjerojatno je ista moć i unaprijedila i korumpirala i preostale pomoćnike Šarmerica.

Gagagigo je postao puno jači, ali i nasilniji, i ne zna se točno je li na kraju protjeran, je li sam otišao ili se izgubio, no u svakom slučaju naletio je na pustog ratnika Freeda (“Freed the Brave Wanderer”), koji ga je tokom borbe prognao u Drugu Dimenziju, gdje je Gagagigo sreo Osvajača Tame (“Invader of Darkness”), i pridružio se njegovim ophodnjama, čak na neko vrijeme i imao vlast nad škvadrom goblina. U jednom trenutku, Gagagigo je bio bačen u kaveznu borbu protiv Pljačkaškog Kapetana (“Marauding Captain”) i Užarenog Inpachija (“Blazing Inpachi”), kojeg je Kapetan prethodno porazio kao običnog Inpachija. Tijekom borbe Inpachi je umalo ubio Gagagiga, ali ga je Pljačkaški Kapetan spasio blokirajući užareni napad koristeći vlastito tijelo kao štit. I da, odatle i ime karte (“My Body As A Shield!”). Dirnut tim djelom, Gagagigo je najednom prešao sa zle strane i okrenuo se protiv Osvajača Tame. Za vrijeme jedne bitke, Gagagigo je spasio jednog ili nekolicinu Pljačkaševih ljudi na isti način kao što je Pljačkaš spasio njegov život, blokirajući Osvajačev napad, i taj udar mu je umalo uništio tijelo.

Nakon toga, zlokobni znanstvenik Kozaky je, bilo Gagagigovom voljom ili ne, nadogradio Gagagiga i pretvorio ga u kiborga imenom Giga Gagagigo, koji je kao takav u potpunosti skrenuo i mario samo za svoju osvetu nad Osvajačem. Nakon mukotrpne potrage, Gagagigo se vratio u svoju dimenziju i opet se sukobio s Freedom, no ovaj put je Freed uzvratio njegov napad koristeći tehniku Des Protuudara (“Des Counterblow”), umalo ga ubivši. Gagagiga su potom našli Nadzlodusi i dali mu još više moći na Žrtvenom Oltaru (“Altair for Tribute”), gdje je preobražen u stvora toliko gnjevnog i moćnog da mu više ništa nije moglo stati na put, imenom Gogiga Gagagigo. Gagagigo je stoga u potpunosti skrenuo, zaboravio tko je i zašto postoji, i samo se okrenuo razaranju.

Tu je priči neko vrijeme bio kraj sve dok  nedavno nije objavljen niz karata s njegovim licem na slikama, koji prikazuju pravi svršetak priče: Gagagigo je na poslijetku porazio Osvajača, u principu ga je prebio na mrtvo ime, i mislio je dovršiti ga sve dok se Pljačkaški Kapetan, žestoko ranjen, nije ukazao pred njim i uspio mu povratiti razum u govoru kojeg bi jako rado sam htio čuti. Kako se Gagagigo sukobljavao s vlastitom psihom, opet se sjetio tko je htio biti, te se zbilo čudo i opet je rođen kao Gagagigo Uzvišeni (“Gagagigo the Risen”).

Priča će se možda nastaviti, jer stvarno bi htio znati što se u međuvremenu dogodilo s Eriom i drugim Šarmericama, ali velik broj likova u toj cijeloj baladi ima vlastite priče, prije svega Kozaky koji je odgovoran za stvorenje Koa’ki Meiru skupine, Inpachi koji je isto tako prošao kroz niz preobrazbi, sam Pljačkaški Kapetan koji je poznat po pohodima na Goblinske čete i tako dalje, i tako dalje, no sam Gagagigo je u sklopu priče jako dobar lik, i netko bi trebao samo njemu u počast napisati knjigu.

I to je to za ovaj tjedan, nadam se da ste uživali, ako vas zanimaju detalji bilo koje od priča ili želite čuti još, možete slobodno sami istražiti preko karata, možete mene pitati da neke od tih priča detaljnije prepričam (sa ili bez osobnog izbora dijaloga), i kao i uvjek ako imate bilo kakvih primjedbi, žalbi, izjava, slobodno to napomenite u komentarima, podržavajte Yu-Gi-Oh! Planet, i naravno, igrajte pošteno.

– Hawk