Netdecking

Netdeck, pojam koji opisuje kopiranje nečijega decka, najčešće putem interneta, zapravo gotovo uvijek preko interneta.

Poslužiti ću se citatom iz članka Marka Bošca, a  napisao je: “Naime, netdeckeri su oni koji nemaju originalnosti, niti inspiracije i pojma o slaganju deckova, tako da umjesto truda u slaganje decka ulože trud u surfanjem internetom i pronalaskom deck liste najčešće nekog Amera koji je postignuo zavidne rezultate na nekom turniru ili čak samo deck listu decka koji se čini dobar”. Evo, ovdje Marko netdeckerstvo opisuje u jako lošem svijetlu, no to uvijek nije tako. Na primjer i ja sam netdecker i ne sramim se to priznati. Stvar ću pokušati sagledati ovako; Ako je neki igrač, dobar i afirmiran igrač uložio vremena u slaganje i testanje toga decka, otkirvanje njegovih slabosti i njegovih prednosti i na kraju taj deck funkcionira, zašto bi ja trošio vrijeme koje mogu provesti sa prijateljima ili curom na slaganje i  testanje nečega drugoga što možda neće raditi? Pa, čini se sasvim logično, zar ne? Tako zapamtite da negdje  ima ljudi koji imaju više vremena i prilike za testanje i da su možda i pametniji od vas (Vincent Tundo ili Marko Mrvičin na primjer). Evo jedan primjer… Gledajući malo po Metagameu kako su naši prošli na europskom, našao sam jedan jako zanimljiv deck koji totalno pawna Zagrebački Metagame pun Monarch control deckova (negdje dva ili tri decka nisu Monarch control).  A moram priznati da je zabavno, igrati sa nečime što funkcionira, za promjenu . Naravno, nakon što nekoga netdeckate i pokupite mu ideju, vaš posao još nije gotov. Taj deck se još uvijek može učiniti bolji i može i mora biti prilagođen našem Metagameu. Pa vas još uvijek čeka testanje, no ono će biti zabavnije jer će deck funkcionirati i promjena koje će morati učiniti će biti mnogo manje. A između ostaloga, zapamtite: “Nije sramota netdeckati, sramota je neshvaćanje toga decka čak i nakon testanja, mijenjanje toga decka nagore samo da bi dokazali da niste netdeckali, a zapravo tako ispadate još veće budale”. Zato ljudi, ako vidite nekoga da je upropastio Perfect Circle svojim izmjenama, ne nazivajte ga netdeckerom, jer to je sasvim pogrešan pojam . Kao što sam već rekao, tako je on pokazao svoje neznanje o igri, da je jednostavno prepisao deck i promijenio 2 karte da ga prilagodi svojemu stilu igre, nitko mu ne bi ništa rekao (dobro, ljubomorne budale možda i bi), no bar moralni ljudi ne bi. A tu je i još jedan citat iz Markovoga članka: “Pa odgovor je jasan, netdeckajući jedan deck igru pretvarate u dosadnu jednu i jednoličnu igru o kojoj odlučuje sreća hoćete li pobijediti”. Ja mislim da je i tu u krivu, jer tu ne odlučuje sreća, nego skill. Primjer: Moj frend je napravio Gravekeeper’s deck, Marko Mrvičin je rekao da je to najbolji mogući Gravekeeper, a moj frend je s tim deckom imao 2-3. Marko bi s tim deckom definitivno imao najmanje 4-1, u to sam siguran. Zato zapamtite, važan je igrač koji igra sa određenim deckom, ne isključivo deck. Možda pomisliti da je u Chaos eri bilo drukčije, no nije. Igrale su se po dvije kopije Chaos monstera, jako je važan bio timing kada ćete odigrati Chaos monstera. Ako pogriješite, to vas može koštati duela. Primjer je bio i Raigeki. Ako ga prerano odigrate, a protivnik u pravo vrijeme, duel je njegov… Malo sam skrenuo sa teme, pa mislim da je najbolje da tu stanem. Zaključak je, netdeckerstvo nije loša stvar, jedino vam može kupiti vrijeme koje možete iskoristiti na druženje sa prijateljima, a meni je na primjer to zabavnije nego mučno slaganje i testanje deckova koji možda nikada neće raditi. Činjenica  je kako je u Magicu, npr. netdecking potpuno uobičajen pojam, skill je ono važno.

wd: istina da sam malo pretjerao u svome članku iz kojeg je kolega citiriao, ali ono što je bitno jest da je bitan skill, nije sramota netdeckati ako se naučimo kako je bitan skill.

Pozdrav
Hrvoje

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.