Pozdrav pozdrav, dragi čitatelji. Nakon male pauze, evo me opet s vama. Danas sam se odlučio zamisliti nad ‘životom’ jedne prosječne YGO! ljubavi. Kako započinje, koliko traje, kroz što sve jedan ‘običan’ igrač prolazi te na kraju, kako i kada završava (ukoliko ikad završi) jedna strast, jedan hobi i, ako ćemo biti pomalo melodramatični,  jedan način života.

Čovjek je od pamtivijeka osjećao neobjašnjivu privlačnost prema svjetlucavim stvarčicama. Davnih dana smo kao vrsta prestali sakupljati samo ono što nam je neupitno funkcionalno kako bismo preživjeli. Arheološki nalazi nam pokazuju kako je strast za nakitom (tada, doduše, primitivnim) posvjedočena unazad čak 80 000 godina.

Svi smo, na ovaj ili onaj način, kolekcionari nečega. Poštanske marke, šalice, majice, slike, knjige, noževi, ploče… Popis bismo mogli produžiti u nedogled. Ljudski je tragati za ‘blagom’, rijetko tko ne mašta o vlastitoj hrpici nečega što mu predstavlja vrijednost.

Kada govorimo o konceptu TCG-a (trading card gamea), prvi patent dodijeljen za takvu shemu igre pripao je Richardu Garfieldu 1997. godine, i to upravo za igru Magic: The Gathering.

Od tada se na tržištu TCG-ova pojavilo mnogo različitih koncepata baziranih na ovakvoj shemi (Pokemon, Digimon, Harry Potter , Yu-Gi-Oh, WoW  i razne druge, manje ili više uspješne inačice).

Osim što smo, gotovo kulturološki uvjetovani da tražimo i skupljamo razne objekte,TCG-ovi nas privlače i kroz još jednu dimenziju: stratešku inovativnost. Za većinu nas je prvo upoznavanje s kartama bilo ono s igrama tradicionalnog, zatvorenog formata. Briškula, bela, remi, poker. Strogo određeni broj i vrsta karata u špilu ne smiju se mijenjati.

Upravo zbog toga element ‘uplitanja’ u unutarnju strukturu špila donosi toliki užitak.

Igrač sam postaje tvorac svojeg decka, stvara i razvija strategije kombinirajući različite karte. Često se događa da TCG protivnicima u istoj igri niti jedna karta u decku nije ista, što je u tradicionalnim kartaškim igrama nezamislivo.

No u slučaju YGO! karijere, sve prije navedeno u početku često i ne igra odlučujuću ulogu (za razliku od MTG!-a, gdje je upravo to presudno – isključujući elemente zajednice koja je inherentna svakom hobiju i sportu). YGO! spada u onaj skup TCG-ova koji računaju na anime kao na glavnu mašineriju oglašavanja. Prednost takvog tipa oglašavanja jest ta što regrutira velik broj jako mladih igrača, koji su i inače ciljna skupina same animirane serije.

Što to znači? Znači da ste vjerojatno uvučeni u igru putem animiranog serijala ili posredstvom nekoga tko je pratio anime. Krenuli ste gledati anime, a zatim se jednog dana prvi YGO! špil stvorio na policama vaše lokalne prodavaonice ludičkih materijala. Manje česti su slučajevi gdje igrači ulaze u TCG zajednice bez ovog posredovanja, no ima i takvih. Mnoge igrače ‘zaraze’ prijatelji, nije nužan prvotni kontakt s Konamijevim svijetom.

I eto vas, neovisno o pritoku koji vas je doveo do ove fantasy rijeke, u zajednici igrača YGO!-a. Ostavimo po strani igrače koji ostaju izvan kompetitivne sfere i usredotočimo se na tzv. organiziranu zajednicu .

Faze uranjanja u igru ugrubo možemo ocrtati kao:

1. Upoznavanje metagamea i pravila igre

Dolazite na turnir s deckom od roughly 80 karata, a vaše poznavanje pravila je u najboljem slučaju… slobodna interpretacija do koje ste došli prateći anime i čitajući upute iz starter decka. Trebat će vam nekoliko mjeseci da shvatite kako su određeni buildovi popularniji od drugih (često s razlogom), da usvojite bogati YGO! žargon (meta, tier, staple, counter, side itd.) te da i sami ovladate OP pravilima.

2. Kolekcionarstvo VS natjecateljstvo

Kao YGO! igrači, skoro svi smo ujedno i kolekcionari i natjecatelji. Kako bi ipak postavili nekakvu granicu između ove dvije kategorije, poslužit ćemo se sljedećom distinkcijom:
a) Natjecatelji su igrači koji u pravilu često igraju na lokalnim turnirima, relativno redovito testaju, prate europsku i svjetsku metu i ne propuštaju velike eventove.
b) Kolekcionari su igrači koji će često preskočiti turnir ako vide da im se nudi dobar deal ili trade i rjeđe igraju na turnirima lokalnog tipa uopće. Ipak, zbog velikog prestiža (i prize poola), skoro svi kolekcionari skloni su zaigrani na nacionalno značajnim eventima.

Natjecateljski faza, prema mojem iskustvu, obično prethodi kolekcionarskoj.

3. OP zajednica – dinamika vaše strasti

I boom, dio ste OP zajednice! Koliko ćete dugo u njoj ostati ovisi o raznim faktorima. Mnogo toga ima snagu utjecati na vas i na vaš stav prema igri, bilo pozitivno u vidu vašeg daljnjeg uranjanja (rezultati koji vas guraju naprijed, novi prijatelji, nagrade itd.), bilo negativno u vidu vašeg odustajanja (promjena prioriteta, promjena okoline, društvo, drugi interesi itd.).

4. Adiktivna svojstva igre

Htjeli mi to sebi priznati ili ne, YGO! na neki način stvara ovisnost. Većina igrača koju poznajem, a koja se u jednom trenutku prestala baviti YGO!-om, vratila se igri. Često se radilo i o većem broju odustajanja i povrataka.

Jednom kad odlučimo kako je vrijeme da odložimo deck i book te nađemo dealera koji je zainteresiran za kupnju naše kolekcije, mislimo da smo spremni. Sam je postupak dosta trivijalan, dok se iza kulisa rastajemo s nečime što je puno više od pukog zbroja svojih dijelova. Karte koje su izmamile osmijeh na našim licima nakon što smo ih izvukli iz boostera, karte koje smo dobili kao nagradu za osvojeni turnir, one koje su nam poklonili prijatelji, one koje smo kupili nakon što smo tjednima odvajali novac od izlazaka. Svjetlucavi fragmenti nas samih, sa vlastitom pričom, s beskonačnim nizom priča o situacijama kada su dobili duel ili bili topdeckani.

Svako vrijeme ima svoje boje, no na temelju iskustava koja sam imao priliku sakupiti, jesen karijere YGO! igrača često je tek uvertira zimi, a čak i sjeverne, skoro vječne zime se (nikad ne znaš~) mogu premetnuti u proljeće, potaknute novom edicijom, novim prijateljstvom ili nostalgijom za jednom strašću koja je na veoma specifičan način ispunila mladost.

Ostanite mi sretni,
do sljedećeg puta,

Lps,
Hals .:. Dx

Pozdrav pozdrav, dragi čitatelji. Nakon male pauze, evo me opet s vama. Danas sam se odlučio zamisliti nad ‘životom’ jedne prosječne YGO! ljubavi. Kako započinje, koliko traje, kroz što sve jedan ‘običan’ igrač prolazi te na kraju, kako i kada završava (ukoliko ikad završi) jedna strast, jedan hobi i, ako ćemo biti pomalo melodramatični,  jedan način života.

Čovjek je od pamtivijeka osjećao neobjašnjivu privlačnost prema svjetlucavim stvarčicama. Davnih dana smo kao vrsta prestali sakupljati samo ono što nam je neupitno funkcionalno kako bismo preživjeli. Arheološki nalazi nam pokazuju kako je strast za nakitom (tada, doduše, primitivnim) posvjedočena unazad čak 80 000 godina.

Svi smo, na ovaj ili onaj način, kolekcionari nečega. Poštanske marke, šalice, majice, slike, knjige, noževi, ploče… Popis bismo mogli produžiti u nedogled. Ljudski je tragati za ‘blagom’, rijetko tko ne mašta o vlastitoj hrpici nečega što mu predstavlja vrijednost.

Kada govorimo o konceptu TCG-a (trading card gamea), prvi patent dodijeljen za takvu shemu igre pripao je Richardu Garfieldu 1997. godine, i to upravo za igru Magic: The Gathering.

Od tada se na tržištu TCG-ova pojavilo mnogo različitih koncepata baziranih na ovakvoj shemi (Pokemon, Digimon, Harry Potter , Yu-Gi-Oh, WoW  i razne druge, manje ili više uspješne inačice).

Osim što smo, gotovo kulturološki uvjetovani da tražimo i skupljamo razne objekte,TCG-ovi nas privlače i kroz još jednu dimenziju: stratešku inovativnost. Za većinu nas je prvo upoznavanje s kartama bilo ono s igrama tradicionalnog, zatvorenog formata. Briškula, bela, remi, poker. Strogo određeni broj i vrsta karata u špilu ne smiju se mijenjati.

Upravo zbog toga element ‘uplitanja’ u unutarnju strukturu špila donosi toliki užitak.

Igrač sam postaje tvorac svojeg decka, stvara i razvija strategije kombinirajući različite karte. Često se događa da TCG protivnicima u istoj igri niti jedna karta u decku nije ista, što je u tradicionalnim kartaškim igrama nezamislivo.

No u slučaju YGO! karijere, sve prije navedeno u početku često i ne igra odlučujuću ulogu (za razliku od MTG!-a, gdje je upravo to presudno – isključujući elemente zajednice koja je inherentna svakom hobiju i sportu). YGO! spada u onaj skup TCG-ova koji računaju na anime kao na glavnu mašineriju oglašavanja. Prednost takvog tipa oglašavanja jest ta što regrutira velik broj jako mladih igrača, koji su i inače ciljna skupina same animirane serije.

Što to znači? Znači da ste vjerojatno uvučeni u igru putem animiranog serijala ili posredstvom nekoga tko je pratio anime. Krenuli ste gledati anime, a zatim se jednog dana prvi YGO! špil stvorio na policama vaše lokalne prodavaonice ludičkih materijala. Manje česti su slučajevi gdje igrači ulaze u TCG zajednice bez ovog posredovanja, no ima i takvih. Mnoge igrače ‘zaraze’ prijatelji, nije nužan prvotni kontakt s Konamijevim svijetom.

I eto vas, neovisno o pritoku koji vas je doveo do ove fantasy rijeke, u zajednici igrača YGO!-a. Ostavimo po strani igrače koji ostaju izvan kompetitivne sfere i usredotočimo se na tzv. organiziranu zajednicu .

Faze uranjanja u igru ugrubo možemo ocrtati kao:

1. Upoznavanje metagamea i pravila igre

Dolazite na turnir s deckom od roughly 80 karata, a vaše poznavanje pravila je u najboljem slučaju… slobodna interpretacija do koje ste došli prateći anime i čitajući upute iz starter decka. Trebat će vam nekoliko mjeseci da shvatite kako su određeni buildovi popularniji od drugih (često s razlogom), da usvojite bogati YGO! žargon (meta, tier, staple, counter, side itd.) te da i sami ovladate OP pravilima.

2. Kolekcionarstvo VS natjecateljstvo

Kao YGO! igrači, skoro svi smo ujedno i kolekcionari i natjecatelji. Kako bi ipak postavili nekakvu granicu između ove dvije kategorije, poslužit ćemo se sljedećom distinkcijom:
a) Natjecatelji su igrači koji u pravilu često igraju na lokalnim turnirima, relativno redovito testaju, prate europsku i svjetsku metu i ne propuštaju velike eventove.
b) Kolekcionari su igrači koji će često preskočiti turnir ako vide da im se nudi dobar deal ili trade i rjeđe igraju na turnirima lokalnog tipa uopće. Ipak, zbog velikog prestiža (i prize poola), skoro svi kolekcionari skloni su zaigrani na nacionalno značajnim eventima.

Natjecateljski faza, prema mojem iskustvu, obično prethodi kolekcionarskoj.

3. OP zajednica – dinamika vaše strasti

I boom, dio ste OP zajednice! Koliko ćete dugo u njoj ostati ovisi o raznim faktorima. Mnogo toga ima snagu utjecati na vas i na vaš stav prema igri, bilo pozitivno u vidu vašeg daljnjeg uranjanja (rezultati koji vas guraju naprijed, novi prijatelji, nagrade itd.), bilo negativno u vidu vašeg odustajanja (promjena prioriteta, promjena okoline, društvo, drugi interesi itd.).

4. Adiktivna svojstva igre

Htjeli mi to sebi priznati ili ne, YGO! na neki način stvara ovisnost. Većina igrača koju poznajem, a koja se u jednom trenutku prestala baviti YGO!-om, vratila se igri. Često se radilo i o većem broju odustajanja i povrataka.

Jednom kad odlučimo kako je vrijeme da odložimo deck i book te nađemo dealera koji je zainteresiran za kupnju naše kolekcije, mislimo da smo spremni. Sam je postupak dosta trivijalan, dok se iza kulisa rastajemo s nečime što je puno više od pukog zbroja svojih dijelova. Karte koje su izmamile osmijeh na našim licima nakon što smo ih izvukli iz boostera, karte koje smo dobili kao nagradu za osvojeni turnir, one koje su nam poklonili prijatelji, one koje smo kupili nakon što smo tjednima odvajali novac od izlazaka. Svjetlucavi fragmenti nas samih, sa vlastitom pričom, s beskonačnim nizom priča o situacijama kada su dobili duel ili bili topdeckani.

Svako vrijeme ima svoje boje, no na temelju iskustava koja sam imao priliku sakupiti, jesen karijere YGO! igrača često je tek uvertira zimi, a čak i sjeverne, skoro vječne zime se (nikad ne znaš~) mogu premetnuti u proljeće, potaknute novom edicijom, novim prijateljstvom ili nostalgijom za jednom strašću koja je na veoma specifičan način ispunila mladost.

Ostanite mi sretni,
do sljedećeg puta,

Lps,
Hals .:. Dx