DECK PREDATOR -:- Nationals 2008 – Vruće pro noći

Hmmm… – 64 upita Kad će DP? od potpunih stranaca i bliskih prijatelja – 30 prijetnji genitalnim strujnim udarima od našeg Vrlog Mod/Admina. Ok, mislim da je došlo vrijeme da nešto napišem 😀

Dragi čitatelji, pošto je TOP 4 Titansa odgođen do završetka Natsa i Summer Cupa, ne bih li vidio hoće li doći do promjene u zadnji čas, pošto su si neki igrači jako blizu, danas ćete biti u iznimnoj prilici sagledati Natse sa stajališta jednog “jadnika” koji je završio kao 9. ( mene ),
te čovjeka koji još nije našao za shodno da ode na kvalifikacije za Summer Cup te barem pokuša obraniti prošlogodišnje srebro.

Ali, ne samo to, dobiti ćete i intiman uvid u spavaću sobu koju sam djelio sa Karlom Mrvićem (oblivionom) i Antom Didovićem, te mnogo sočnih sitnih detalja koji žive samo u sjećanjima na ponižavajuće Natse koji su sada već iza nas.
Od putovanja, preko slaganja decka, pa sve kroz neprospavanu noć i do kraja samih Natsa.
Krenimo zajedno u ovu epsku trilogiju…

Dakle, pošto je prekrasni Pula Promet odlučio podignuti cijenu karata, trebao sam naći način da smognem 400tinjak kuna za sam autobus.
Pošto sam mlad,zgodan i karizmatičan, izbor zarade je očit.
ili
1.Otići do agencije za maneke, zaposliti se na jednu večer i odnositi reviju
ili
2.Prostituirati se ispred Varteksa

Odlazim do agencije, ulazim i odmah s vrata dobacujem ružnoj ženi koja je sjedila na recepciji: „Ružna ženo, ja sam onaj kojega je tvoja agencija čekala od otvaranja, zato daj mi najbolje plaćen posao, i to odmah!“
Ružna žena me samo gleda zbunjeno-raširenih očiju te rukom poseže za crvenim gumbom na kojem piše Security.

Nas zgodne su ružni ljudi oduvijek diskriminirali..
Uglavnom, gdje sam ono stao…?
Aha, da.

Stojim na uglu ispred Varteksa već 2 sata na hebenoj buri.
Odjednom, zaustavlja se jedan Audi A4 tamno plave-boje, i blindirani, zamračeni prozori se polako spuštaju uz pozadinsku glazbu iz Carmine Burane.
“Macane, spremi se za divlju vožnju.” uz osmjeh mi dobacuje Hloverka Novak-Srzić.

… Proklet bio, Pula Promete…

Nekoliko dana i seansa kod psihoterapeuta kasnije…
Rezidencija Capar, zvoni telefon.
Fabijan: „Alo Robine, jesi sredia sve, dolaziš sutra?“
Ja: „Da, da, dolazim. Jesu ostali potvrdili dolazak?“
Fab: „Jesu. Aje pa se vidimo majstore, prozz“ 😉

I tako je ugovoreno moje predNationals okupljanje sa ponajvećim, ako ne i najvećim proovima na ovoj hemisferi; Karlom Mrvićem, Antom Didovićem i Fabijanom Pavlovićem.

Podne je, uzimam krvavo stečenu kartu za autobus, trpam albume i higijenska pomagala u torbe, te se spremam za svoju odiseju koja će završiti onako kako je i počela, ponižavajuće.

Ukrcavam se na autobus, uključujem MP4 i uživam u poticajnoj glazbi omiljenog banda ” Atreyu ” te uz pjesmu ” Becoming the Bull ” pogledom pratim odlazak sa pulskog kolodvora.

Ne znam kako, ali očigledno je majci prirodi bilo dosadno, pa se odlučila još malo zahebavati samnom. Izgleda da je IZRAVNA linija kojom sam išao za Zg išla izravno preko Helsinkija, Kube i Venezuele, jer je vožnja trajala ravno 8 sati.

Stižem u Zg negdje oko 22h, i na kolodvoru me očekuje pro delegacija u sastavu Pavlović-Mrvić-Didović, te nakon kratkog pića odlučujemo krenuti prema Powerovom autu…

1. SLADOLED VS. VRUĆA ČOKOLADA ; Dio Prvi
Ništa što sam do tada proživio ili iskusio nije me moglo pripremiti na šok koji je trebao uslijediti. Ulazim naivan,nevin i lakovjerno sjedam u Fabov auto.
Karlo: „Ae Fabo pusti mu onu… Onu našu..“
– Autor naivno očekuje Rock/Metal ili barem nešto od novijeg Popa…
Kad odjednom… Na monitoru CD Playera se pojavljuje natpis; Cassandra – Sladoled          Neki šugavi sladunjavi tehno beat, i ženski glas:
„ŠETAMO GRADOM PRLJAVI I BOSI,
ISCRPLJUJE NAS TAKO TEŽAK RAD,
RUKE U DŽEPU, TVRDA SOL U KOSI,
KAKO JE DOSADAN OVAJ GRAD…“

U šoku i nevjerici ne vjerujem svojim ušima,
kada Karlo i Ante upadaju na refrenu i zajedno sa Fabom i Kasandrom (pjevačicom) zaurlaju;
„HAJDE HONEY, PLIZ PLIZ,
DAJ MI JEDAN DOBAR, LIZ LIZ,
NAKON OVAKVOG DANA, BIO BI RED,
MA HAJDE KUPI MI SLADOLED.“

Još uvijek mi nije jasno što se upravo dogodilo,
sve oko mene postaje sve crnije i crnije i uz odjeke DAJ MI JEDAN DOBAR, LIZ LIZ
padam u nesvjest.

Budim se na kauču u Fabinom dnevnom boravku, ne znajući ni sam kako sam tamo stigao.
Brzinski ustajem i vidim dečke kako već testaju u kuhinji.
Fabe mi sa nekom kvazi sjekira/mačetom reže parizera da ga jedem uz neki stari kruh, i baterije su opet pune.
Grabim deck iz torbe i sjedam za stol.
Na Natsima sam imao namjeru igrati neki Dark čušpajz sa jednim DADom kao dušom decka. Preko puta mene sjeda Karlo sa svojim Dark čušpajzom i testanje počinje.
8:2 za Karla, upravo je ružno kako me prebio.
Tada se diže Fabo i uz; Makni se Dramax-n00be biva poražen 4:1 od Karlovog Darka.

Uskoro uočavamo (ja i Power) da je Karlov (oblivionov) deck neopisivo stabilniji od naših Darkova.
Power slaže neku kvazi-umiljatu facu i očajničkim glasom moli: „E, Karlo? A jel bi mogao ja malo vidjeti taj deck?“
Karlo (obl.): „Naravno da ne, radio sam na njemu i fixao ga mjesec dana, nedam da mi c/p-aš plodove neprospavanih noći i popadanih kolokvija na faxu!“
Ja: „Potpuno se slažem Karlo, on to uopće ne poštuje, zato ga daj meni, ja to znam cijeniti“
Karlo: „Odbijte sotone, nedam!“
Ja i Fab: „Karlo nemoj biti kamenog srca, vidiš da su nam deckovi očajni, ajde budi čovjek..“
Karlo: „Zaboli me, stoko c/p-erska, mogli ste prije na to misliti.“

03:05:00 h
Karlo osjeti potrebu za činjenjem radnje uriniranja ( propišalo mu se ), i uz upozorenje; Otimam analno djevičanstvo onome koji mi pipne Deck! Odlazi do WCa.

03:05:01 h
Moje i Powerove ruke siluju Karlov deckbox i brzinski popisujemo taj već legendarni KDE (Karlo Dark Engine).

03:08:11 h
Karlo se vraća zadovoljan u sobu, vidi se da se olakšao
Odmah s vrata dobacuje: Šta se smješkate ološ? Niste mi valjda deck gledali?
Ja i Fab istovremeno: „Sačuvaj Bože! Pa kakvom nas gamađu smatraš?!“ ( uvrijeđeno i ranjeno ga gledamo nevinim okicama )
Karlo (posramljeno): „Ajde,ajde Pro-ovi, znam ja da vi niste takvi. Ajmo testati..“

…Jednu odigranu partiju ( protiv mene i Fabe ) kasnije…

Karlo: „OLOŠ!!! GAMAD!!! BITANGE!!!“

Manijakalno grabi mačetu kojom je Fabijan rezao salamu, i sa luđačkim zaletom kreće na nas.
Na svu sreću, mladi student političkih znanosti iz Zagreba (Fabijan) uspjeva ga na trenutak zaustaviti političkim govorancijama, i postavlja temelje takozvane pro ideologije.
Fab (zanosom dostojnim jednog Staljina): „Karlo, brate, drugaru, pa i sam znaš, da među Pro-ovima nema privatnog vlasništva, među pro-ovima vlada pro-komunizam! Sve mora biti naše, pravedno raspodijeljeno među Pro kolektivom!“
– Izgleda da su se ove riječi duboko dojmile Karla, jer je spustio oružje, i bratski zagrlio mene i Fabu. Istinsko majstorstvo mladog Sanader-to-be Pavlovića.
I tako ja i Fab sretno sa suzom bratstva jedinstva u oku slavimo ovu pobjedu…
Kada odjednom..
Karlo: „Ta ideologija je prava stvar, svi bi ju trebali živjeti! Jelda Pro-braćo?“
Mi u glas: „NARAVNO!“
Karlo (podmuklo i dijabolično): „Ok, Robine hoću tvog DADa, Faba hoću tvog Darklord Zeratoa.“


Revoltirani novopečeni YGO-demokrati/zagovornici privatnoga vlasništva: „Odbij prokleta pro-komunjaro, nedamo!!!“

2. A HOT NIGHT WITN EVEN HOTTER PRO’S ; Dio Drugi
4:05 h
Pošto smo bili na rubu zore, odlučili smo da je ipak vrijeme da ulovimo koji sat sna.
Vani zbor od tisuću ptičjih grla pjeva prekrasnu uspavanku za proove.

4:10h
Proklete ptice pjevice! Ne mogu zaspati od te torute… Okrećem se po kauču i vidim Antu i Karla kako se gužvaju pod dekom… Ne želim znati što se odvija ispod, zbilja ne želim , i okrećem se opet prema zidu u nadi da ću ipak zaspati.
Nekakav šum me budi iz polusna, i vidim Antu i obliviona pored mog kreveta, sa bolesnim osmjesima na licima i rukama na mojem deck boxu. Lošom izlikom : „Ma znaš Robine…Bio je na podu i dizali smo ga nazad na stol…” nisu se uspjeli izvući iz neugodne situacije.
Ja: „Dalje ruke od mog DAD-a vi ološ ne-pro-ovski! Idite nazad u krevet i radite štogod već bilo da radite pod tom prokletom plahtom!“

Uzimam deckbox, vadim DADa, stavljam ga u još tri protektora i stavljam u džepić za prezervative na boxericama. Neka sada samo pokušaju, ološ.

Molim tri Očenaša i dvije Zdravo Marijo dragome Bogu da pošalje ptičju gripu i pobije tu tuleću ptičju gamad.

9:05 h
Polako se budimo, jer su sunčeve zrake zajedno sa Powerovom tetom penetrirale našu sobu.
Ljubazna žena dolazi do mene, koji polumrtav ležim na kauču, i pokriva me još jednom dekom. Uskoro se i Fabo dogegao do naše sobe, te svi onako čavrljamo još uvijek u polusnu.
A onda odjednom zlobna primjedba: „Robine, provjeri di ti je DAD“, praćena salvom smijeha unosi kaos u moj divni,mirni svijet. Gledam u džep od boxerica, nema ga. Gledam u Deckbox, ni tamo nije. Fab,Ante i Karlo smiju se od uha do uha, njima je to očito zabavno.
Fabijan: „Ajde ajde, olakšat ću ti, stavio sam ga u knjigu.“
– Da čovjek nema jebenu infinite biblioteku u stanu, to bi možda i bilo od pomoći.
Ja: „Nije smješno Fab, gdje mi je DAD? Hoću ga nazad, odmah!“
Fab: „Ajd, stavio sam ga u “Jadnike” od V. Hugoa“

Naravno nakon desetominutnog pretraživanja njegovih knjiga da nađem Jadnike,
odlučio me obavjestiti da se zabunio, i da DAD nije tamo, nego da ga je stavio u moj album.
Ako mislite da mi je time htio pomoći, varate se jer sam sa sobom imao cca 15 albuma.

Manijakalno pretražujem sve albume i ne nalazim ga.
Fab: Ups, možda sam ga stavio ispod neke karte…

Pošto je uočio kako bacam pogled prema mačeti koja je još uvijek bila na stolu nakon Karlove provale bijesa, shvatio je da je vrag odnio šalu i priznao da se nalazi u albumu CDIP kolekcije. Nalazim ga, i poput majke koja je našla oteto djete, utiskujem mu cjelov na protektor, i šaljem proove nazad u vaginalne otvore iz kojih su izašli.

3. DEVETI KRUG PAKLA ; Dio Treći
Neki od nas sa izgrađenim higijenskim navikama se tuširaju i peru zube ( Ja ), a neki ne (ostali ).

Stižemo pred LOM i samom svojom pojavom bacamo sve randome u delirij. Uskoro se počinje pojavljivati cjelokupna pro krema ove prekrasne države i miris kartona na kojima su tako pažljivo igrom tinte i folije stvarane karte za nas odabrabe, ispunjava zrak. Uskoro mi se pridružuje i mlađi brat, kojemu u ruke pružam Six Samurai Deck, te mu dajem last minute savjete oko side deckanja.

LOM se otvara i igre mogu početi.
Pošto je ipak preostalo još ponešto vremena do početka, gledam tradeove i partije oko sebe.
Oho, gle gle.
Moj dobri prijatelj Ivan Horvatić a.k.a. Yata sa svojim potpuno složenim DADom igra protiv nekog dečka koji igra Toolbox ili nešto slično.
Uz osmijeh sažaljujem frajera sa Toolboxom.

Za 20ak minuta vraćam se istim putem i pitam Yatu onako iz pristojnosti… „Kako je prošlo?“
Yata: „Izgubio sam…“



Kao DAD igrač, trebao bih ga bitchslappati na licu mjesta,
ali pošto se danas osjećam iznimno velikodušnim, opraštam mu.
Tada mi Yata prilazi sa pitanjem:
Yata: „A jel Dramax?“
Ja: „Kaži Yata“
Yata: „Ako ja odigram Monster Reborn na Disca, a on mi ga targetira za remove sa Vranom, jel mogu ja na to chainati Burrial from a Diferrent Dimension da vratim Disca u groblje nakon što je removan pa da ga oživim Rebornom?“
SLAP!!!
Nisam stigao reagirati, bio je to moj mlađi brat koji je sa izrazom bijesa i gađenja na licu pljusnuo Yatu, i stao mu objašnjavati kako se rezolva Chain.
Tin: „Ne Yata, zadnja karta na Chainu se prva rezolva itd. itd. itd.“

Gromki „PARINGSI!!“ iz Danijelovog grla stvara stampedo igrača koji hrle prema zidu da vide s kime ih je sreća sparila prvu partiju.

Nakon što su se ljudi pomalo razišli, dolazim do papira i vidim da sam sparen sa meni nepoznatim igračem. Polako se gegam do stola, a preko puta mene dječak barem 5 godina mlađi od mene. Zahvaljujem dragom Bogu što i ja svako toliko mogu dobiti nekog početnika, a ne uvijek same Pro-ove. Sjedam za stol i rukujemo se.

Prva runda : Me ( KDE DAD )VS. Full Proof DAD 2:0
Dobivam na kocki i krećem lagano sa ROTA > Stratos > po Disca Stratosom i set Raigeki Break. Smješkam se sretan, otvaranje nije bilo Bog zna što, ali biti će dostatno. Kada ono… protivnik; Evo Stratos po Disca, pa DDraw, pa Allure, evo removati ću DAD-a, settati dvije i završiti krug.



Naravno, mogao sam si i misliti.
Uglavnom, da skratim dva duela, dečko je igrao ok, ali mu je jako falilo testanja i malo jače konkurencije, stvar je bila u tome da je pokušao Summonati Maliciousa iz decka na mom krugu te slične greškice koje nisu kolosalne, ali se ipak ne smiju raditi na državnom.
Pobjeđujem 2:0

Druga runda : Me ( KDE DAD ) VS. The Original KDE played by Karlo Himself 1:2
Sjedam za stol a preko puta mene dobar igrač i još bolji prijatelj.
Što reći, jučer smo zajedno testali bar 30 partija i poznajemo si deckove u kartu. (djelomično i zato jer sam mu C/Pao engine 🙂 )

Prvu Rundu se on otvara sa masom Drawa i gazi me.
Drugu Rundu se ja otvaram sa masom Drawa i gazim ga.
Treću Rundu nitko ne vuće osobito, ali se na kraju ipak on uspjeva otvoriti sa masom Drawa (koji je samo čekao Destiny Heroe ili Dark monstere) iz ruke i gazi me.

Nesreća, kud baš Karlo drugu.
Ipak, osjećam da je ovo karma jer je Karlo zaslužio ovu pobjedu samim deckom kojim igram danas.

Treća runda : Me ( KDE DAD ) VS. Dragon Return 2:0 ( played by Marko Mrvičin )
Prvu rundu se otvaram DAD-ovski i relativno brzo pobjeđujem.
Igram sporije nego inače, jer Marko opet igra neki Home-Rogue deck, pa moram biti oprezan.

Druga je bila problematična, prilično sam se naživcirao i čak tražio Game Loss za Marka.
Dakle, prvo se radilo o njegovom Missplyu oko Blizzard Dragona i Reaperra, gdje je bio siguran da je u pravu, ali kad sam zazvao Judgea je promijenio mišljenje. Ok, nek mu bude, dešava se.

Ono što mi je zbilja zasmetalo je sljedeće.
Na polju imam monstera, on ima Face up valleya i još jednog monstera.
Odigrava Soul Exchange na mog monstera, uzima ga i miće ga van igre zajedno sa Valleyem i vuče dvije karte. Naravno uzimam Exchange i čitam kartu jer mi se to čini kao nedozvoljen play, i dolazim do zaključka da i je. Marko ostaje pri svome da je play legalan.
Ja: „Judge!“
U tom trenutku Marko kao ide opet čitati karte i mumlja nešto u stilu samo malo…
Svejedno tražim Judgea.
Povukao je nedozvoljeno karte i pogledao ih, te ih zatim proshufflao u hand, što je i više nego dovoljno za Game Loss u bilo kojoj civiliziranoj zemlji na Natsima.
Tim više jer sam sumnjao na namjerno varanje. Ok da je to bio neki random koji ne zna pravila. Ali to je bio Marko Mrvičin koji redovito ističe da za svaku kartu u svom decku prije turnira pogleda sva pravila na Netrepu i UDE Oficialnim Judge Forumima. Ovakvo nešto mu nikako nije moglo promaknuti pošto je Judge i usto jedan od najboljih igrača u hrvatskoj i dobro zna rulinge. Nisam htio otvoreno optuživati, ali bio sam 90% siguran da je u igri bio namjeran pokušaj varanja.
Dolaze 2 judgea, Siniša i Brannas. Nalazeći sva moguća opravdanja za Marka, da kao; Pa imao je još jednog monstera na stolu kojeg je mogao removati za valleyev cost pa nije bitno i druge očajne isprike, Marko se izvlači sa warningom za ono što bi svakom drugom igraču bio sigurni game loss.

Krenimo redom. Pitao sam suce na stranim forumima i 5/5 sudacase bez razmišljanja složilo da je Markov potez na turniru razine Nationalsa Game Loss bez ikakve sumnje.

OVDJE ću napraviti otvoreni atak na YGH sudstvo u našoj zemlji. Svi znamo što su casual turniri i zabava, ali Nationalsi kao najjači turnir u zemlji ipak moraju biti suđeni na malo drugačiji način, zato se to i zove Competitive play. Uvijek ću biti prvi koji će dozvoljivati igračima da vračaju Illegal Playeve na casual turnirima, ali na velikim turnirima očekujem natjecateljsko suđenje. Da se meni desi ilegalni play, ni najmanje se ne bih bunio ako bih bio sankcioniran u skladu sa pravilima, ali onda to isti tražim i za sve druge.

Marko mi je nakon partije spomenuo moj ilegalni play na prošlogodišnjem Summer Cupu.
Za taj play na Netrepu nije pisalo ništa, a play mi je kao takav prosudio legalnim njegov mlađi brat na turniru u Zg-u na kojemu sam bio pred sami SC, pa sam se ravnao po tome.

Idemo dalje.

Na prošlim Nationalsima, u borbi o kojoj mi je ovisio T8 protiv Šimeta, dobio sam krivu presudu od svih sudaca u toj prostoriji.
Naime rekli su mi da ne smijem odigrati Advanced Ritual Art ukoliko je Macro Cosmos na stolu. Zbog čega sam jedva pobjedio. Sendanje monstera iz decka nije cost, revealanje Ritual Monstera je cost. Svi službeni suci okupljeni oko stola su donijeli krivi ruling protiv mene na Nationalsima. Jedino Fabijan Pavlović je bio uvjeren da play prolazi, ali eto, službena sudačka ruka je presudila.
Prošlogodišnji Natsi. Protivnik mi na Draw fazi povuče dvije karte, a ja na to dobivam fantastični ruling od  rannasa; Ili neka vrati jednu, ili obojici Warning…
Mislim, WTF?
Kakvo je to suđenje i kakav je to način? Više nego jednom bio sam oštećen na velikim turnirima i osjetio sam se pozvanim reči nešto.

A da uopće i ne spominjemo neugodnosti koje je Joso Zrilić imao u T8. Ako su svi igrači oko stola čuli da je rekao čekaj, a on nije, jasno je da se presuđuje josi u korist i on smije deklarirati Kycooa. Čak se i sam protivnik složio sa time, ali Judge je odlučio donijeti drugačiju odluku.
Osim što su nam suci u zadnje vrijem slabo upoznati sa novim edicijama, njihov općenit ležeran stav prema igri i suđenju na Natsima smatram skoro uvredljivima.

Toliko.

Treća runda: Me ( KDE DAD ) VS. Six Samurai 2:0
Preko puta mene sjeda Rovinjac, prijatelj mog prijatelja, rovinjskog organizatora Gorana.
Kaže mi da je nov i da ga je Goran podučio. Ne znam što da očekujem, i uz osmjeh i rukovanje krećemo. On dobiva na kocki.
Otvara se sa Cold Waveom, Zanjijem, Grandmasterom i 2 Shiena. Fucking fantastično.
Ipak, jedan i jedini DAD u mojem decku odlučio je pokazati zube, i biti prvi put odigran na Natsima.
Discardam DMOCa, SS Dark Grepher, Discardam Maliciousa, u groblje bacam Disca. DAD slijeće i čisti polje od Shoguna i Zanjia. Žrtvujem Grephera za Caiusa koji jede Grandmastera.
Bolan udarac od kojeg se protivnik nije uspio oporaviti.
Drugu rundu Sideam unutra 3 Lightning Vortexa i 2 Jujitsu Mastera,
on se otvara explozivno, ali Vortex mu čisti polje i ponovno se ne uspijeva oporaviti.

Na pauzi zajedno sa bratom i obitelji idem na ručak kod Rubelja, pizza i džuš od naranče i baterije su opet pune. Tada do mene dolazi dječak protiv kojeg sam igrao prvi duel i pita me da nisam li možda zabunom uzeo njegovog Grephera pošto smo igrali iste protektore i iste deckove (osim što je on imao više DADova )
Gledam u deckbox i brojim 41… Očigledno da je Rebornani Grepher ostao u mom decku.
A to je bio isti Grepher zbog kojeg sam ubio Samuraje partiju ranije! Bio bih primjetio, ali pošto smo sinoć bili stalno mijenjali moj deck, Grepher je stalno letio van/unutra, pa kada sam ga povukao protiv Samuraja, nije mi uopće palo na pamet da smo ga izbacili..

Vraćam dečku kartu, ispričavam se i sa osmijehom na licu zbog ove sretne slučajnosti,
vraćam se u LOM.

Četvrta runda: Me ( KDE DAD ) VS. Six Samurai ( played by Kristijan Knežević )2:0
Opet Rovinjac, opet Samuraji, i opet 2:0.
Mislim da je dobro sideanje s moje strane odigralo ključnu ulogu.

Šesta runda : Me ( KDE DAD ) VS. Aggro Beatdown ( played by Dodo ) 0:2
Ok, ova pobjeda i upadam u T8.
Prvu povlačim srednje loše što nije dovoljno da zaustavim aggro, i gazi me  za dvije minute.
Drugu također osrednji hand, i uz lagani top deck gazi me za pet minuta.
Sve u svemu, prebrzo i preagresivno za moj deck.
Čak i uz Sideanje, bez dobrih handova ( ili njegovih katastrofalnih ) ne mogu ga dobiti.
Čestitam i izražujem želju za srećom u T8, jer je mom putovanju ovdje najvjerojatnije kraj, jer samo 1 sa 4:2 upada u T8.

Izlazim deprimiran iz LOMa i čekam Standingse zajedno sa pokislim Proovima, naime, cijela KDE ekipa je propala. Osim mene, imam šansu za T8, koliko god mala ona bila..

Izalze Standingsi.
Robin Ivan Capar…….. 9.
Molim?!
Samo ne 9!
Mrzim to fucking mjesto, da je barem 10. ili 1687364634. ( ili 8. naravno ), samo ne 9….
Ali eto, to je sudba i protiv nje se ne može, Tiebreakeri su učinili svoje i zasjeo sam na deveto mjesto. Mnogi proovi me grle i suosjećaju samnom, dok se gore okuplja rulja žedna krvi i T8 Matcheva. Ono što me razveselilo u tom trenutku, je bio Plasman Danijela Uljanića, mladog pulskog Burn igrača u T8! To definitivno nisam očekivao, i bilo je to ugodno iznenađenje. Samo još jedan pokazatelj da Pula ima što za ponuditi u budućnosti.

Zajedno sa opokislim Fabom, Antom i Karlom krećem nazad do Fabinog stana.
Imao sam namjeru ostati s njima i zapiti se do kome navečer, ali matura koja je kucala na vrata za nekoliko dana mislila je drugačije. Također kao i moja divna majka.
Opraštam se sa proovima i puštam suzu.
Tako blizu, a tako daleko.
Uzimam stvari, trpamo ih u Fabin auto i krećemo do karavana koji vozi moj stari.
Uz JEDAN DOBAR, LIZ LIZ pridružujem se obitelji, i vidim proove kako nestaju u mutnoj daljini Zagreba.

Čudno iskustvo.
Lijepo iskustvo.
Tužno iskustvo.

Slike se mješaju i blijede dok polako tonem u san na zadnjem sjedištu auta, ubijen neprospavanom noći.

Divna stvar, taj pro život, nikad ne znaš što donosi…
Mislim si, i u nadi da će Pula dobiti državnog prvaka,
nestajem u snovima.

Dramax

Komentari

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.