Yugioh Planet

Postoji tajna, čuvana toliko dobro i oprezno da je već 5 godina skrivena od Yu-Gi-oh! Javnosti. Tajna toliko opasna i sudbonosna da ima igrača koji bi ubili za nju. Tajna koju poznaje samo petorica ljudi na svijetu. Da stvar bude još misterioznija, sva petorica su u TOP8 Cro Titana. Radi li se o slučajnosti? Prosudite sami...

Ta tajna je poveznica, ključ a ujedno i sudbina.

Danas, izlažući opasnosti sebe i svoje najmilije, razotkrit ću je. Čak i dok pišem ove redove  soba oko mene nekako je neprijateljski nastrojena, zidovi se skupljaju.. No pošto je ovo posljednji primjerak epske sage Croatian Titansa, osjećam se pozvanim da demistificiram uspjeh određenih pojedinaca.

Sjednite i uhvatite se za stolice, ako ste mislili da je Ante Didović popularan među ženama jer je zgodan, varate se, ako ste mislili da Karlo Mrvić zna sva pravila i rijetko gubi jer puno testa i prati međunarodne forume, u krivu ste. Sve su to obmane i laži!

I zato vam sada nudim istinu, toliko strašnu i nevjerojatnu da pleše na granici ludila. Ali vjerovali vi ili ne, sljedeći događaji su se uistinu odvili za vrijeme trajanja okupljanja mladeži „Stavimo vitalnost u mladost!“ u Puli, jednog toplog i sparnog ljeta, 2004. godine.

Jeste li spremni? U redu, krenimo zajedno kroz vrijeme i pokazat ću vam što se to dogodilo tog sudbonosnog ljeta...

24. lipanj 2004

U Zadru se u rano jutro budi obitelj Pavlović. Danas je poseban dan, za malenoga 14-ogodišnjaka Fabijana. Njegova majka ga miluje i sprema mu ruksak, tješeći najdražeg sina, koji uplakanog lica vrišti;

Fabijan(u suzama,crvenoga lica): Neeećuuuuu! To je kamp za debele svinje, ja ne spadam tamo! Mama kaži mu, mamaaa!

Miroslav (Fabijanov otac): Fabijane gledaj na to kao na pustolovinu! Upoznati ćeš mnogo novih prijatelja i naučiti puno korisnih vještina, a ako ništa drugo, Istra je uvijek imala mnogo zgodnih cura... Zna ćaća, kad je bio mlad u Istri je uvijek najviše jeb.... –

Jasenka (Fabijanova majka): MIROSLAVE!

Miroslav: Ma šalim se najdraža, samo želim reći malome da će se super zabaviti.

Fabijan: Neeeećuuuuu! Ja nisam planinska divokoza i neću jesti bobice, travuljagu i šišarke! A ionako neću razumjeti te Istrijane, čuo sam da pričaju talijanski, a ja dolazim iz dobre, hrvatske, poštene, katoličke obitelji i neću govoriti jezika doli materinjega! A i Petar iz razreda mi je rekao da se ako pogledaš Istrijana u oči, pretvoriš u kamen! NEEEĆUUUU!

Miroslav: Da, i rigaju vatru iz šupka, ma joj Fabe ne pričaj glup-

Jasenka: Nemoj molim te sina moga u tu barbarsku zemlju!

-Istovremeno, u Splitu-

U kući Didovićevih vlada uzbuđenje, danas je dan kada mladi Ante odlazi na tjedan dana na logorovanje „Stavimo vitalnost u mladost!“ u Istri, koje je osvojio kada je pobijedio na državnom natjecanju iz povijesti. Postoji samo jedan problem, Anti se baš i ne ide...

Ante (Didović): Neću! Tamo će sve biti puno ružnih ljudi! Debelih, ružnih ljudi! Pa šta da ja tamo radim ovako zgodan?! Radije me šalji u Milano na tjedan mode mama, da budem među svojima! Gledao sam ja slike istarskih zastupnika u saboru, nešto tako ružno nisam u životu vidio! Gospo pomozi!  Nemoj me, preklinjem te, slati u tu zemlju trećega svijeta!

Đurđica (Didović): Antiša moj, viruj mi na rič, svidit će ti se u Istri. Na takvom jednom logorovanju sam i ja tvog ćaću upoznala! Ne možeš po cile Božje dane kartati briškule i trešete i pokemonastere i štatijaznam. Treba ti malo šume, da od tebe napravi muškarčinu!

Ante (Didović): Ali mama ja sam veći muškarac od svih ljudi koje ja poznajem!

Đurđica (Didović): Ante ideš u šumu! Socijalizacija je bitna u životu. I lijepim ljudima trebaju prijatelji!

Ante (Didović): Prekrasnim mama, ne lijepim, prekrasnim.

Đurđica (Didović): Sine, ovo je za tvoje dobro, da ne završiš zgodan i sam, to je užasno tragična sudbina nas Didovićevih... Smatraj svojom svetom misijom da odneseš nešto svoje ljepote u Istru i podijeliš je sa ljudima! Tako ćeš moj mali Antiša, osim toga što si nevjerovatno zgodan, postati i dobročinitelj!

Ante (Didović) (sa sjajem u očima): Kao Maddona?!

Đurđica (Didović): Da sine, baš kao Maddona.

-Za to vrijeme, u Istri, u glavnom gradu, Puli.-

Moja divna majka: Robine diži se! Danas si se prijavio za volontiranje u kampu za mladež!

Ja: Molim? Kakvo volontiranje? Božja ženo 6 je sati ujutro, ako kuća ne gori, ja se ne mičem iz kreveta.

Moja divna majka: O, pa da u biti, ja sam te prijavila za to. Dobila sam zauzvrat kupon! 20% popusta na sve artikle iz sekcije praškova za rublje - nije li to krasno?!

Ja: Legao sam prije sat i pol, oprosti što sam užasno popularan i uživam u noćnom životu. Nema fakin šanse da ja u 6 ujutro idem u šumu držati aerobik nekim prascima iz kontinentalne Hrvatske. Laku noć!

Moja divna majka: Robine ili se ti dižeš iz kreveta upravo sada i odlaziš u Šijansku šumu, ili ja odlazim u šupu i dižem onu dasku za koju ti misliš da ja ne znam da postoji, polijevam sve časopise benzinom i šaljem sve u tri pizd---

Ja (oblačeći u trku trenirku i tenisice): Di si ono rekla? U Šijanskoj?

Moja divna majka: Da ljubavi.

Ja: Ok, vidimo se kasnije, ti najbolja majko na svijetu! ( i prokleta ucjenjivačice )

Moja divna majka: Pozdrav micek!